ANTE GUGO: Bestidna laž o rastu potrošnje
Pitanje opstanka nacije je pitanje zaustavljanja Vlade koja zna dobro raditi još samo jedan posao – lagati nam.
{jathumbnail off}U nedostatku bilo kakve optimistične vijesti, a u očekivanju da se nacija opet pozabavi pravosudnom i političkom trakavicom oko Josipa Perkovića i tako s manje pozornosti gleda na činjenicu da sve brže tonemo u recesijski ponor, Vlada nam je servirala još jednu laž o stanju u kojem se nalazi gospodarstvo. Mediji pod kontrolom vladajućih objavili su vijest da je potrošnja u trgovini na malomu studenom 2013. veća za 1 posto u odnosu na isti mjesec 2012. godine.
Odmah nakon objavljivanja tog podatka priopćenjem se javila Vlada i poentirala na toj činjenici izjavom da su to prvi znaci našeg gospodarskog oporavka. Nije u svemu tome žalosno što netko iz Vlade pokušava poentirati na tom mizernom statističkom podatku, nego je jadno što nisu shvatili koliko je ta laž prozirna i neodrživa. A kad posežu za takvim stvarima onda je stanje ozbiljnije nego što su mislili i najveći kritičari rada ove Vlade koja nam skriva da je javni dug premašio 65,2 posto BDP-a.
Jedini način na koji statistika može izmjeriti i usporediti u nekom vremenskom razdoblju potrošnju u trgovini na malo jest količina potrošenog novca. Tu količinu Vlada mjeri preko prijavljenog poreza. Dakle, ovaj statistički podatak, da bi bio vjerodostojan, zahtijeva i neka dodatna objašnjenja.
Prvo od njih jest činjenica da je u tom razdoblju zabilježeno nešto što se zove inflacija. Kolika je ona službeno bila u 2013. još nema službenog podatka, međutim procjene stručnjaka kažu da možemo govoriti o prosječnim poskupljenjima od oko 5–6 posto. Naime, u parametre kojima se mjeri stopa inflacije ulaze i cijene energenata, te još neke druge koje ne spadaju u maloprodaju. Gledamo li na cijene prehrambenih proizvoda, cigareta, pića, odjeće i obuće, te higijenskih potrepština, možemo govoriti o prosječnim poskupljenjima većima od 5 posto.
Dakle, ako je od studenog 2012. do studenog 2013. sve poskupjelo za oko 5 posto, a u istom mjesecu 2013. je potrošeno 1 posto više novca, onda zdrava logika kaže da je u maloprodaji prodano robe za 4 posto manje.
Zašto je bitno to koliko je prodano robe, a ne koliko je novca potrošeno? Robu netko proizvodi. Ako je smanjen obujam robe koja je završila u trgovinama, onda na koncu bude smanjen i broj radnih mjesta za 4 posto, a to znači da je i smanjena uplata poreza i doprinosa onoliko koliko je uplaćeno od tih 4 posto radnih mjesta. To dalje znači da će u sljedećem ciklusu 4 posto ljudi manje u trgovine, pa će promet u trgovini na malo još više pasti i tako to postaje beskonačni lanac na kojem se nižu karike sve do dna ponora u koji mi ubrzano propadamo.
Slijedeća napomena koja dokazuje da plasirani podatak o povećanju trgovine na malo od 1 posto ne drži vodu jest fiskalizacija. Naime, u studenom 2012. pružatelji usluga u trgovini na malo nisu bili obveznici fiskalizacije. Vlada je tvrdila da je za dvadesetak posto povećan priljev PDV-a u državnu blagajnu od fiskalizacije i time je opravdavala tu mjeru. Ako taj podatak uzmemo kao točan, onda ona laž o porastu trgovine na malo od 1 posto postaje još i veća. Smatramo li sva priopćenja koja dolaze iz Vlade vjerodostojnima onda ćemo lako zaključiti da u stvari imamo pad u trgovini na malo za oko 19 posto. Naime, na račun fiskalizacije ubrano je 20 posto više novca, a to znači da je riječ o istoj količini prodane robe, samo se za petinu količine te robe nije plaćao porez i da sad imamo porast prikupljenog novca u maloprodaji od 1 posto, onda je za oko 19 posto prodano manje robe i usluga. Ako sad pribrojimo fiskalizaciju i inflaciju, približit ćemo se brojci od 25 posto manje prodanih roba i usluga u razdoblju između studenog 2012. i studenog 2013.
Tu ću se sad vratiti na onaj lanac koji za sobom povlači i (ne)zaposlenost. U istom tom razdoblju nezaposlenost je porasla za našto manje od 10 posto, što je samo potvrda ispravnosti ove analize i velike laži koja nam stiže iz Vlade. Nažalost, tu nije kraj lošim vijestima.
U zadnjim danima prošle 2013. godine javni dug Republike Hrvatske probio je crvenu liniju od 65 posto vrijednosti BDP-a. Stručnjaci kažu da je 65 posto granica nakon koje gruda na padini postaje lavina koju je teško zaustaviti. A niti o tome nam naša Vlada nije rekla niti riječi. Sve ovo se odigravalo pod okriljem zabave oko (ne)izručenja Josipa Perkovića.
U Biltenu Hrvatske narodne banke broj 198. iz prosinca 2013. na strani 5. stoji podatak da oni procjenjuju da će do kraja 2013. javni dug dosegnuti 64,1 posto vrijednosti BDP-a. Već je i ta procjena zastrašujuća jer daje podatak o skoro pa geometrijskoj progresiji ubrzavanja javnog duga. Naime, u istoj publikaciji, samo broj 197. (stranica 11/96 PDF format) kaže se da je na dan 31. kolovoza 2013. javni dug iznosio 61 posto BDP-a ili 302,3 milijarde kuna. Samo četiri mjeseca kasnije taj iznos se penje na 331,5 milijardi kuna (Bilten HNB-a, str 5. Tablica 1. >>)
U trenutku kad su mudri bankari pisali Bilten iz prosinca prošle godine naš ministar finacija, koji je na dužnost stupio izjavom da nema više zaduživanja, još nije bio posegnuo za novim zaduživanjima. Zadnjih dana prošle godine i u prvim danima ove godine podario nam je ukupno 5,7 milijardi kuna na ime javnog duga. To znači da javni dug na današnji dan iznosi 337,3 milijarde kuna ili nešto više od 65,2 posto vrijednosti BDP-a.
Guverneri Hrvatske narodne banke predviđaju mogućnosti po kojima se rast javnog duga može smiriti uz određene uvjete, što je dobra vijest. Loša vijest je podsjećanje na to kako ministar financija reagira na savjete stručnjaka. Ukratko, ako netko u isčekivanju novih vijesti o Perkoviću još nije shvatio, nalazimo se u slobodnom padu kroz recesijski ponor.
Zadivljujća je lakoća kojom je moguće ovom narodu podvaliti laž s poltičkog vrha. Jednako zadivljujuća kao i mirnoća kojom građani prime saznanje da su političari još jednom napravili budale od svojih birača. Najviše od svega me ipak zaprepašćuju oni koji će na ovakvu vijest reagirati pitanjem zašto se novinar ne bavi onima koji su i prije ove vlastu upropaštavali državu.
Kao da bavljenje onima prošlima može zaustaviti katastrofalni rad ove sadašnje vlasti. Pitanje opstanka nacije je pitanje zaustavljanja Vlade koja zna dobro raditi još samo jedan posao – lagati nam.
Autor: Ante Gugo/politikaplus.com
