IVICA ŠOLA: Crkva nije bila udbaška, već mučenička
Crkva u Hrvata u komunizmu bila je mučenička. Ona je svoju i hrvatsku slobodu od Titova zlosilja platila Stepinčevom “krvarinom”, kao i “krvarinom” mnogih drugih manje poznatih vjernika, biskupa, svećenika i časnih sestara
{jathumbnail off}U subotnjem Večernjaku bivši sudac Ustavnog suda, g. Vukojević, govoreći o slučaju Perković te “udbašima i njihovim sinovima” koji su nam premrežili i oteli državu, dotaknuo se i lustracije. Na jednom mjestu g. Vukojević, i sam žrtva udbaških progona i podmetanja, kaže: “Tuđman je bio najavio lustraciju. I tko se tome prvi suprotstavio – dio klera i liberali (HSLS), koji su bili najviše ‘izbušeni’ udbašima.”
Doušnik je mons. Gugić
To da su tajne službe vrbovale svećenike u mnogim komunističkim zemljama nije tajna, pa ni u Hrvatskoj, odnosno Jugoslaviji. Kao dijete Katoličke crkve osobno nemam problema s otvaranjem te teme, pa ću na tvrdnje g. Vukojevića biti još određeniji. Biskup kojeg g. Vukojević spominje pod šifrom “G” kao udbaškog doušnika je kotorski biskup mons. Gugić, koji je sredinom devedesetih “pod misterioznim okolnostima” zadavljen u svom domu u Kotoru. Kako sam istraživao taj fenomen među katoličkim klerom, poznata mi je nekolicina svećenika udbaša, neki su pokojni, neki su i danas živi, neki su napustili službu i prešli u hrvatsku policiju, postojala su i svećenička udruženja koja je inicirala ili kontrolirala Udba… Dakle, fenomen svećenika udbaša nije tabu, niti ga treba negirati, no skeptičan sam prema tvrdnji kako je kler bio “najviše ‘izbušen’ udbašima.” Slična vrsta pretjerivanja već je viđena i tijekom lustracije u Poljskoj, koja bi trebala biti put kojim bi trebali ići i hrvatski biskupi kako bi se ovaj mit skinuo. Potaknut takvim tvrdnjama poput ovih koje je iznio g. Vukojević, poljski svećenik vlč. Isakowicz–Zaleski u rujnu 2006. godine u Krakovu krenuo je istraživati fenomen na temelju čega je bivši tajnik Ivana Pavla II., kardinal Dziwisz, osnovao komisiju “Briga i sjećanje”. Pala je, veoma brzo, kao naš biskup Gugić, i jedna krupna riba, varšavski nadbiskup mons Wielgus koji je lustriran. No od silne halabuke oko masovne suradnje poljskog klera s komunističkim tajnim službama dogodilo se ono “tresla se brda, rodio se miš”, za desetak svećenika dokazana je suradnja. No i to je bilo bolno za poljsku Crkvu, no u većini slučajeva pokazalo se da su tajne službe mnogima, pa i bliskim suradnicima Ivana Pavla II., podmetale kada bi, primjerice, došli po putovnicu, a oni zlorabili potom njihov potpis i sl.
Lustracija je nužna
Lustracija je Hrvatskoj apsolutno nužna, pa i među klerom! No lustracija nije osveta, ona treba biti provedena razborito, u kompetentnim procedurama, kako se ne bi dogodilo, kao i na svjetovnom području književniku Kunderi, kojeg se također prije par godina na temelju krivotvorenih dokumenata od žrtve komunističkih službi proglasilo doušnikom. Jer pobjeda Udbe danas bi postala potpuna ako se dogodi opasna zamjena teza kojoj, vjerujem, ne smjera ni g. Vukojević: Crkva u Hrvata u komunizmu nije bila udbaška, već mučenička, koja je svoju i hrvatsku slobodu od Titova zlosilja platila Stepinčevom “krvarinom”, kao i “krvarinom” mnogih drugih manje poznatih vjernika, biskupa, svećenika i časnih sestara “izbušenih” komunističkim torturama i progonima. A gugićima među njima neka Bog bude milostiv, a mogući lustracijski proces u RH neumoljiv i pravedan.
Piše: Ivica Šola/Glas Slavonije
