Kako je Sudac obratio Coelha
Prvi susret čuvenog svjetskog romanopisca i hrvatskoga karizmatika bio je vrlo dirljiv. Na njemu je Coelho izrazio želju da dođe u Hrvatsku na jedan od seminara duhovne obnove Zlatka Sudca!
{jathumbnail off}Slavni brazilski pisac Paulo Coelho dan svoga sveca zaštitnika obilježava na doista osebujan način: na blagdan sv. Josipa već tradicionalno ugošćuje stotinjak ljudi – prijatelja, ali i osoba koje još ne poznaje, no cijeni njihov rad.
Te je 2010.godine među njegovim gostima u prekrasnome dvorcu ponad austrijskoga Melka bio i velečasni Zlatko Sudac.
Prvi susret čuvenog svjetskog romanopisca i hrvatskoga karizmatika bio je vrlo dirljiv.
Sudac je Coelhu darovao svoju likovnu monografiju, a pisac mladom svećeniku svoj najnoviji roman “Pobjednik umire sam”. Pritom je Coelho izrazio želju da dođe u Hrvatsku na jedan od seminara duhovne obnove Zlatka Sudca!
Zoran Vukman u svojoj kolumni “Tajna obraćenja” piše:
Danas se među kršćanima vrlo malo govori o obraćenju kao procesu trajnog unutarnjeg preobražaja na kojeg je svaki vjernik pozvan, pa tako i onaj koji vjeruje da je čvrsto usidren u Kristu. Obraćenje nije samo događaj koji zahvaća nevjerujućeg i uvodi ga u iskustvo vjere. Ili s jedne vjere na drugu. Obraćenje je potrebno svakom kršćaninu, i svaki je kršćanin, ako uistinu vjeruje Kristu i u Krista, trajni, svakodnevni obraćenik.
Prema pojmu obraćeništva vjernici imaju predrasude jer ga poistovjećuju s ljudima koji se devedesetih godina nisu krstili iz uvjerenja nego iz pomodnih i raznih drugih razloga, jer je to u jednom trenutku bilo društveno poželjno, u svijesti nekih i probitačno. Oni koji su iz takvih razloga ulazili u Crkvu, kad su nakon nekog vremena vidjeli da od toga i nema neke velike neduhovne koristi, vrlo brzo su se ohladili. Oni koji su ostali, prepušteni su sebi, često prešutno obilježeni, kao radnici posljednjega sata protiv kojih gunđaju oni koji su tu od početka, od rođenja.
Vjera nije nasljedna stvar, vjera je upravo tvoja osobna duhovna kreacija u suradnji s milošću. Ako si od rođenja i po odgoju katolik, utoliko bolje, no ne znači da će ti biti lakše. Mnogi katolici odmalena, kasnije imaju problem zasićenja tradicionalnom pobožnošću, nestane im žive vjere, srce može biti ugušeno naučenim obrascima ili odgojem utisnutim, da ne kažem nametnutim formama. Obraćenik koji otkriva vjeru sam, on je poput duhovnog pustolova, on može zalutati prije nego bilo tko drugi, ali ima i više strasti, žara i odvažnosti za svjedočenje.
Božja pedagogija je takva da ga brzo oslobodi početnih oduševljenja i iluzija i počne ga voditi zreloj, dubokoj vjeri. Težak je to put. No i katolici koji su baštinili vjeru kao djeca od svojih roditelja, mogu doći u iskušenje da u odrasloj dobi izgube vjeru i da je ponovno kao obraćenici mukotrpno otkrivaju i zadobivaju. Tada je njihova vjera snažnija i vjerodostojnija. Važno je naglasiti da se u ovome ne mogu uspostaviti nikakva pravila. Netko tko je odgojen u katoličkoj vjeri, može postati istinski apostol, kao što može skrenuti u nekakav liberalizam, ateizam ili u drugu krajnost – ravnodušni tradicionalizam. Sve ovisi o čovjeku, pojedincu, o tomu kako on osobno odgovara na milost i darove koje dobiva.
Prema tomu, svatko, bio vjernik ili nevjernik, dolazi u mogućnost obraćeništva, kao otkrivanja sebe i svog poslanja u novome svjetlu. Bez nutarnjeg čišćenja i rasta, oslobađanja od vlastitih slabosti, nema ni novoga puta ni novoga početka. Mnogi ljudi ostanu u svojim potencijama, nikada ih ne ostvare. Svatko od nas je u takvoj opasnosti, i to držim najvećom čovjekovom dramom. Otići s ovoga svijeta a ne ostvariti ništa od onoga za što si pozvan u ovaj život. Biti kršćanin, zapravo, znači biti trajni obraćenik. Kad to shvati većina vjernika, pa i onih ukalupljenih, bit će mnogima lakše.
Čovjek nikada ne zna što ga u životu čeka. Padne na dno, prezre samoga sebe i propadne. Ne nađe se u blizini glas koji bi mu rekao: nikada nemoj odustati od samoga sebe, čak ni kada si na samome dnu i kad misliš da ti nema pomoći! Bog te nalazi upravo ondje gdje si sam sebe otpisao, samo ako mu jednom iz dubine srca zavapiš! Obraćenje je velika tajna ljudske unutarnje drame u odnosu s božanskim. Po velikim obraćenicima Bog je pokretao povijest spasenja. Zato nikada nemojmo prezreti tajnu obraćenja u drugim ljudima jer ne možemo znati najdublju intimu tuđe duše i njezina odnosa s Bogom. Bog je jedini sudac koji sve vidi i sve zna, sintezu svih olakotnih i otegotnih okolnosti jedne duše. Obraćenje je tajna koja nas može zateći i iznenaditi po Duhu koji neočekivano djeluje.
Izvor: glasbrotnja.net/velecasnisudac.com
