IVICA ŠOLA: Katastrofa zvana Karamarko
S aktualnim marginaliziranjem Davora Stiera dileme više nema: Karamarko kao da ima od “nekog” povjerenu misiju da uništi HDZ, da ga reafirmira kao “stranku opasnih namjera”, koketirajući čak s onom vrstom desnice koja negira Jasenovac, pri čemu od hrvatovanja i domoljublja pravi zavjesu za skrivanje vlastite praznine i političke nenadarenosti ili neznanja.
Novi HDZ, ideologizirani HDZ, kojeg je nakon preuzimanja stranke najavio g. Karamarko, u očitom nerazumijevanju suvremenih strujanja na europskoj konzervativnoj sceni, zapravo je anakroni HDZ, sa smjesom “antikomunizma” i populističkog političkog katolicizma začinjenih kulinarskim hrvatovanjem uz janjetinu po zabitima Lijepe Naše.
Takav karamarkijanski HDZ odavno je pročitan i, osim što je nesimpatičan i anakron, svoj najkvalitetniji kadar uporno marginalizira, dajući prostor podobrazovanim ljudima poput g. Milijana Brkića, zvanog Vaso, ili g. Tomislava Čuljka. Doduše, nije drugačije ni među hrvatskim političkim strankama uopće gdje se lojalnost “vođi” stavlja ispred kompetencija.
Stier na margini
S aktualnim marginaliziranjem Davora Stiera dileme više nema: Karamarko kao da ima od “nekog” povjerenu misiju da uništi HDZ, da ga reafirmira kao “stranku opasnih namjera”, koketirajući čak s onom vrstom desnice koja negira Jasenovac, pri čemu od hrvatovanja i domoljublja pravi zavjesu za skrivanje vlastite praznine i političke nenadarenosti ili neznanja. Pored ovakve katastrofalne i neučinkovite vlade koja mu se raznim aferama i gafovima stalnu nudi “na volej”, on ne želi, neće, ili ne zna poentirati, pa unatoč takvoj vladi tavori na mizernih 20 posto potpore, što bi HDZ imao i da mu je na čelu bilo tko ili nitko.
I dok mladež europskih pučana upravo raspravlja o ulozi društvenih mreža u političkim promjenama tražeći suvremene platforme pa i one inspirirane kršćanstvom, za novo vrijeme vođenja politike u eri visoke tehnologije, Karamarko bi u Ustav unio “antikomunizam”, koji je već u Ustavu (!), pa se takvi karamarkijanski politički “dometi” mogu usporediti sa soljenjem mora. Kao što sam se pitao u Večernjaku nakon Karamarkova izbora za šefa stranke, isto pitanje postavljam opet, jer sam očito bio na dobrom tragu: Može li, naime, Manolićev učenik koji je radio za svakakve tipove, od Mesića pa nadalje, koji u raznim “prilagodbama”, “odrađivanjima” i poslovima nije baš pokazivao neku “ideologiziranost”, uopće pobjeći od vlastite, blago rečeno, čudne biografije, u kojoj je prošao put od katoličke do Manolićeve mladeži? Prema onome što je do sada pokazao, teško.
Pokrivalo za nesnalaženje
Na g. Karamarka bi se mogla primijeniti ona izjava A. Michnika da su od komunista gori jedino antikomunisti, a to su oni koji su za antikomunizam bez lustracije za koju, ipak, treba imati “čiste ruke” od manolićizma i mesićizma, kao što je i Karamarkovo vođenje stranke upravo komunističko, gdje je jedini kriterij lojalnost voljenom vođi, gdje ponajprije razni Stierovi plaćaju cijenu takve metodologije “ljubičice bijele”. Kao što je ljevici u Hrvatskoj širenje gay ideologije pokrivalo za neučinkovitost i neznanje, tako je i Karamarku “antikomunizam” i “ideologizirani HDZ”, pokrivalo za nesnalaženje u stvarnom svijetu politike u 21. stoljeću, gdje se od “anikomunizma”, koji se kao i antitotalitarizam podrazumijeva, pravi “ekskluzivna” politička platforma. Uostalom, da je “antikomunist”, zar bi tako tretirao Davora Stiera, kompetentnog političara čistih ruku?
Piše: Ivica Šola/glas-slavonije.hr
