VLADA POSTAVILA FANTASTIČAN NIZ ZAPANJUJUĆIH REKORDA: rekordna nezaposlenost i vanjski dug, rekordan pad standarda, rekordan odlazak Hrvata u svijet trbuhom za kruhom, rekordan nepotizam i stranačka podobnost u zapošljavanju, rekordna raskoš, rastrošnost i povlastice vladajućih, rekordna potrošnja antidepresiva i rekordne liste čekanja…

SUBOTA, 18. siječnja

Jedini napredak je veća potrošnja antidepresiva

Oštro je potpredsjednica Vlade i ministrica Milanka Opačić odgovorila “The Economistu” koji je objavio porazan opis stanja u Hrvatskoj. Među ostalim je napisao kako je Milanoviću gospodarstvo dosadno te za njega i nije zainteresiran. Kako nije zainteresiran, kaže Milanoviću mila Milanka, kad je ova Vlada u dvije godine napravila puno više nego prethodne dvije u osam godina. Možete li se načuditi kad netko takvo što izjavi unatoč rekordnoj nezaposlenosti, rekordnom vanjskom dugu, rekordnom padu standarda, rekordnom odlasku Hrvata u svijet u potrazi za poslom, rekordnom nepotizmu i stranačkoj podobnosti u zapošljavanju, rekordnoj raskoši, rastrošnosti i povlasticama vlasti…? Ali u nečemu napretka ima – istraživanja pokazuju da zbog ekonomskog stanja u zemlji u posljednje dvije Milankine godine psihijatru ide i antidepresive uzima puno više Hrvata nego u prethodnih osam.

NEDJELJA, 19. siječnja

Izostavljanjem petokrake ne može se ukloniti zločin

Zamisao da se podigne spomenik antifašizmu u Osijeku je popraćena prijedlogom i da se podigne spomenik žrtvama komunizma. Zaključak je – može i jedno i drugo, ali na spomeniku antifašizmu ne smije biti petokrake, jer je ona simbol partizanskih i komunističkih zločina. Međutim, svi na koje se misli kad se kaže “antifašisti” nosili su petokraku i sve što je poimano kao “antifašizam” bilo je pod tim znakom. Ne može se, dakle, izostavljanjem petokrake ukloniti zlo koje je pod njom učinjeno. Siguran sam da bi se mnogi ljevičari s tim izostavljanjem složili, jer je to najbezbolnije iskupljenje za Bleiburg, Jazovku, Goli otok, Staru Gradišku, smicanje političkih emigranata i svekoliku represiju u bivšoj državi. Zatajivanjem petokrake na spomiku antifašizmu bilo bi kao kad bi zločinac bio proglašen nevinim jer je dobro sakrio oružje, izbrisao otiske prstiju i druge tragove. Zašto onda ne samo spomenik svim nevinim žrtvama Drugog svjetskog rata!?

PONEDJELJAK, 20. siječnja

Udruge ratnih žrtava u BiH ogorčene su zbog prikaza knjige “Humanitarna intervencija i uništenje Jugoslavije” Davida Gibbsa što ga je u časopisu “Politička misao” objavio glavni savjetnik hrvatskog predsjednika Dejan Jović te traže Josipovićevo očitovanje. Za Jovića je ta knjiga “odlična, originalna i uvjerljiva”, a zapravo “radi se o propagandnom traktatu u kojem se negira genocid u Srebrenici, Bošnjaci se optužuju da su provocirali masakre, vlada u Sarajevu da je granatirala vlastite gradove i ljude, a za to su optuživali Srbe”. Prema knjizi – “Jugoslavija je uništena, a Srbi su žrtve neprijateljskih zapadnih sila”. Milošević nije bio balkanski krvnik nego borac protiv širenja NATO-a. Na te je optužbe Dejan Jović odgovorio: “Ako kažete za neku knjigu da je odlična, to ne znači da se slažete sa svime što je u njoj napisano”. Međutim, da bi se vidjelo da i sam razmišlja kao Gibbs, ne treba se on slagati s tom knjigom nego sa samim sobom.

Nezaboravan je njegov tekst “Tri faktora zbog kojih se raspala Jugoslavija” objavljen u beogradskom “Vremenu”, nakon kojeg je svakom čestitom Hrvatu koji ga je pročitao bilo nepojmljivo da netko tko zastupa velikosrpske stavove i Srbiju iskupljuje za stravične zločine može biti savjetnik hrvatskog predsjednika. Dakle, po Joviću, bivša je država nestala nakon ujedinjenja Njemačke po “pravu naroda na samoodređenje”, te zaključuje: “Time je narušeno načelo status quo u Evropi, a to znači – i dovedena u pitanje i sigurnost. Ako je mogla nestati jedna socijalistička država (Istočna Njemačka), onda može i druga (Jugoslavija).”

A u ovoj drugoj nacionalni lideri nisu htjeli izbore na razini Jugoslavije, demokracija se svela na brojanje glasova, poticao se teror nad manjinama, proizvodio strah koji ih je prisiljavao na iseljavanje ili odmetnišvo, a prisjećanje na prošlost služilo je mobiliziranju za rat. Tako se manje ili više izravno opravdava srbijanska agresija, pa Jovićev prikaz Gibbsove knjige, koji je izazvao gnjev u BiH, nije novost. O njegovoj tezi da je za raspad Jugoslavije kriv nasilni nacionalizam, o blaćenju Domovinskog rata, o tvrdnji da je u Hrvatskoj bio građanski rat, o tome da Hrvatska u EU ne smije ući prije Srbije, BiH i Crne Gore, najozbiljnije su pisali i ljevičarski novinari i mediji u Hrvatskoj… Kako objasniti činjenicu da je takva osoba Josipovićev glavni analitičar? Mogao bi to učiniti sam predsjednik. Uskoro su predsjednički izbori, a Josipović će se, najavio je, opet kandidirati. Bilo bi pošteno da pred glasače iznese stavove Dejana Jovića kao svoj politički program, da ne bude licemjeran, da na sinjskoj Alki ne bude hrvatski domoljub i nacionalist, a u Beogradu i Sarajevu dodvorica tamošnjih vlasti, da u prigodama ne prima hrvatske ratnike i ne slavi ratne obljetnice dok njegov savjetnik o Domovinskom ratu govori kao velikosrpski agresorski propagandisti.

UTORAK 21. siječnja

Obmane o povratku ispiranje su savjesti

Sve “velike brige” o iseljenicima koji su Hrvatskoj trebali donijeti “gospodarski procvat”, od Tuđmanova vremena do danas, završile su loše. Malo koji bogati Hrvat iz svijeta uspio je ulaganjem u Hrvatsku, podosta ih se i te kako opeklo – izgubili su velike novce a dobili nisu ništa, i malo se Hrvata vratilo u domovinu. Sada se priprema još jedno sijanje iluzija u obliku prvog iseljeničkog kongresa koji će u lipnju biti u Zagrebu. Doći će hrvatski uglednici iz svijeta, u ime organizatora (Hrvatskih studija, Matice iseljenika…) Marin Sopta govori o “strategiji prema iseljenicima”, o povratku tisuću poslovnih ljudi i 20 do 30 tisuća Hrvata u iduće četiri godine. Prazne su to riječi, dok 10.000 Hrvata godišnje odlazi u svijet, od toga neće biti ništa. Samo se ustrajava na mitu o dijaspori koja kao da ni o čemu ne razmilšlja nego o domovini i povratku. To nije istina, iseljenici su se u svijetu uglavnom dobro snašli, žive svoj život, i premda, naravno, vole Hrvatsku, ne namjeravaju se vraćati. Mogli bismo malo preinačiti onu latinsku te reći – Hrvatska je gdje mi je dobro. Obmane o povratku ispiranje su savjesti zbog nemoći da se spriječi novo iseljavanje.

SRIJEDA, 22. siječnja

EU pruža ruku Srbiji – i rehabilitiranom četništvu

Gotovo isti dan počeli su pristupni pregovori Srbije sa EU a na Srpskoj televiziji završeno je prikazivanje serije “Ravna gora” koja rehabilitira četnike i Dražu Mihailovića. Nepojmljivo! Europa pruža ruku zemlji koja oživljava duh jednih od najvećih koljača u Drugom svjetskom ratu, kojima je među ostalim cilj bio istrebljenje Hrvata i Muslimana. Pregovore sa Srbijom u kojoj je rehabilitirano četništvo i kojoj je na čelu četnički vojvoda odavna u Hrvatskoj podupiru i vlast i oporba. Jedina se u Europskom parlamentu protiv takve Srbije pobunila Ruža Tomašić, ali je i ona poslije sramotne i kukavičke replike hadezeovca Davora Stiera nimalo pravaški podvila rep.

ČETVRTAK, 23. siječnja

Odvjetnik premlaćivao sudove i mlatio lovu

Metaforički govoreći, sudove koji donose za njega i branjenike mu nepovoljne odluke, odvjetnik Anto Nobilo premlaćuje kao što je premlatio bivšu ženu Jadranku, kćer Ivanu, pljusnuo maloljetnika zbog ometanja u prometu… Sprdajući se s autoritetom pravnih institucija, koje, po njemu, donose pogrešne, nezakonite i protuustavne odluke, bit će da misli da bi te odluke trebale biti onakve kakve naredi Udba, u čije je vrijeme cvao kao javni tužitelj, pa je tako i prijavio dr. Franju Tuđmana zbog govora na skupu u Društvu hrvatskih književnika koji je bio uvod u osnivanje HDZ-a. Istog HDZ-a koji će ga poslije, za golem novac, angažirati kao branitelja optuženih u Haagu. Sažeta biografija: odvjetnik koji je premlaćivao svoje bližnje, koji je premlaćivao sudove i mlatio lovu.

PETAK, 24. siječnja

Javnost i kroz armirani beton vidi što jest zlo

Ministar Maras, za razliku od Linića, koji bezrezerno vjeruje upravi HBOR-a koja tvrdi da je veliki, iznimno povoljan kredit Linićevu pomoćniku Šegonu dodijeljen po pravilima, prema tom zajmu ima određene rezerve. On također vjeruje upravi, ali nikad sam ne bi ušao u takav aranžman. On misli da se radilo po proceduri, ali ipak kaže: “Vlada mora zauzeti stav da se takve stvari ne bi trebale raditi”, jer “državni dužnosnici moraju imati dva metra armiranog betona između sebe i svog biznisa”. Idealna izlika za samovolju vlasti i moćnika su oni koji opravdavaju njihove postupke i istodobno pilatski peru ruke pred javnosti kojoj je ionako zlo u tim postupcima očito.
AUTOR:
Milan Ivkošić/vecernji.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save