Dok se Kukuriku pijetli bore za vlast, država sve brže propada
Sretna Nova: pojačana protuustavna represija, povećan PDV, opetovane obmane o divnoj budućnosti koja samo što nije banula na vrata, sukobi na svim društvenim razinama…
{jathumbnail off}U novu smo godinu zakoračili s novim mjerama protuustavne represije protiv građana izraženima kroz zakonske odredbe po kojima nitko neće moći koristiti usluge države ako ima neplaćenu prekršajnu prometnu kaznu. Također nas je prvog dana 2014. dočekao i povećani PDV na prehrambene proizvode i dječju hranu. Tu su i opetovane najave vladinih dužnosnika da će konačno gospodarstvo početi oživljavati, ali i izjave stručnjaka da te vladine prognoze nemaju realnog uporišta te da i dalje tonemo. U cijeloj toj situaciji kršenja temeljnih ljudskih prava i gospodarskog upropaštavanja zemlje zaoštrava se sukob između predsjednika Republike i premijera, koji sve otvorenije pokazuju da im je borba za učvršćivanje vlastite pozicije puno važnija od stanja u kojem se država nalazi.
Njih dvojica trenutno se slažu oko samo jednog pitanja, a to je da treba uništiti Zlatka Komadinu, koji zvuči kao jedini glas razuma u raspadnutom SDP-u, čovjeka koji je Milanovićev neželjeni potpredsjednik SDP-a i bivši Josipovićev protivnik za SDP-ovog kandidata na izborima za predsjednika Republike. To su trenutno jedini poslovi kojima se premijer i predsjednik Republike ozbiljno bave.
Zadnjih dana protekle 2013. godine mediji su stidljivo objavili dvije informacije. Prva se odnosi na namjeru Vlade da ukine obvezu plaćanja ZAMP-u za slušanje glazbe na svim javnim mjestima, a druga je sramotni pamfletić jednog portala o navodnoj desničarskoj uroti na HTV-u. Doduše, ova druga vijest i ne bi bila vrijedna pažnje, osim kao primjer klasičnog novinarskog smeća, kad ne bi iz svemira bilo vidljivo da je u stvari riječ o pamfletu nekolicine zaposlenika HTV-a koji su posljednjih 6 – 7 godina galamili o nedostatku slobode novinarskog rada na HTV-u, ne krijući svoje osvetničke namjere kad se promjeni vlast, a onda opet nastavili pričati o svom razočaranju novom upravom javne radio-televizijske kuće.
Zanimljivo je da su obje ove informacije usmjerene protiv Josipovića, koji je idejni začetnik, pa i autor zakona po kojemu danas plaćamo ZAMP-u, čak i ako u frizerskom salonu slušamo politički talk-show. Nije tajna da su njegovi ljudi postavljeni u vrh HRT-a, odnosno da je Goran Radman njegov osobni odabir. Budući da je Vlada obvezu plaćanja ZAMP-u nazvala „parafiskalnim nametom“, što nije slučajno, jer se poduzetnici najviše bune na preopterećenost baš takvim oblikom izvanporeznih obveza plaćanja, sasvim je jasna namjera ovog poteza. Poduzetnike kojima se Josipović sve češće obraća stidljivo, kritizirajući Milanovića, ova Vlada želi okrenuti protiv predsjednika Republike, sugerirajući tko je uzrok visokih parafiskalnih nameta i prepreka njihovom micanju. Istovremeno, Milanović želi gospodarski oslabiti Josipovića, koji bi bez ZAMP-a prije kampanje za još jedan predsjednički mandat postao materijalno ovisan o SDP-u. Sa ZAMP-om, Josipović ima dosta veliku samostalnost.
Zanimljiv je taj sukob oko toga je li plaćanje ZAMP-u parafiskalni namet ili tek zaštita autorskih prava.
Kad bi ZAMP prikupljao novac od radijskih i TV postaja za emitiranje, onda se zaštiti autorskih prava zaista ne bi moglo prigovoriti. Međutim, kad svatko od nas plaća navodnu zaštitu autorskih prava na izvođenje glazbe na javnom mjestu i na kupovinu praznog CD-a ili DVD-a, onda se valja zapitati što u stvari plaćamo.
Zašto bi netko stvarao glazbu ako ne zato da bi ona bila slušana? Primaju li slikari naknadu za zaštitu autorskih prava od ulaznica za muzeje, od kafića u kojima su na zidovima reprodukcije, od prodaje kistova i boja? Primaju li književnici naknadu od knjižnica prema broju posuđenih knjiga ili od trgovina koje prodaju papir i pribor za pisanje? Opravdanje o zaštiti autorskih prava, osim u slučaju reprodukcije na radio i TV postajama, ne drži vodu i taj zakon neće biti teško oboriti. Malo je nezgodno što je autor zakona čovjek koji je predsjednik Republike postao na krilatici nove pravednosti. Milanović je očito odlučio udarati gdje najviše boli.
Međutim, Milanoviću je sve to uzalud ako nema medije koji će podržati njegov obračun s predsjednikom Republike, koji je stidljivo pokazao sklonost prema kritiziranju premijera. Zato je Milanović pokrenuo i obračun s vodstvom HTV-a, koje je instalirao Josipović. Zanimljivo je da se pamflet na jednom portalu dogodio baš u vrijeme kad su se u informativnim emisijama javne televizijske kuće mogli čuti glasovi kritike prema radu Milanovića i njegovog društva kojeg nazivamo Vladom, a koji se sve manje sastaju, a sve češće odluke donose na telefonskim sjednicama. Valjda su zato dali desetke milijuna kuna za pametne telefone. Osim toga, moraju nekako potrošiti i stotine milijuna kuna za putovanja.
Eh sad, za to što izostaju rezultati njihovog rada, krivi su oni koji ne shvaćaju da će za pokazivanje njihove genijalnosti trebati još jedan mandat. To je u stvari suština poruka koje nam sve češće stižu od premijera i njegovih ministara, koji stalno odgađaju rok nakon kojeg će BDP početi rasti.
Dakle, u spomenutom pamfletu spominju se desničari koji pripremaju zavjere po hodnicima i koji vrše pritisak na upravu HTV-a kako ne bi bilo slobodnog novinarstva.
Zanimljivo je tko su ti navodni vampiri koji piju krv po hodnicima „katedrale duha“. Riječ je o novinarki Karolini Vidović Krišto, koja je bila žrtva grupe kolega koji nekritično podupiru sve liberalne društvene reforme, koji su vrlo aktivistički nastojali kroz informativni program podržati uvođenje zdravstvenog odgoja u škole, što je Milanović svojevremeno označio kao biti ili ne biti njegove Vlade. Karolina Vidović Krišto oštro je kritizirala program zdravstvenog odgoja. Kao meta spomenutog pamfleta našla se i Nada Prkačin, novinarka „TV kalendara“. Navodni razlog napada na nju jest spominjanje Vinka Nikolića u jednoj od emisija „TV kalendara“, ali i dokumentarni film o suđenju hrvatskim generalima u Haagu. Bolji poznavatelji prilika kaže da je Nada Prkačin bila samo lažna meta, a da je pravi udar bio na samu emisiju „TV kalendar“, jer je to još jedina emisija na HTV-u u kojem se može čuti istina o tome što se zbivalo u Domovinskom ratu i tko je bio agresor, a tko žrtva. Ta istina je u suprotnosti s nedavnom premijerovom izjavom kako je rat počeo jer smo mi u Hrvatskoj oduzeli prava manjinama.
I konačno, najviše prostora u pamfletu posvećeno je gospodarskom analitičaru Vedranu Kukavici, novinaru koji izvrsnim balansom stručnosti i populističkog prezentiranja činjenica, redovno začinjenim dozom humora i cinizma, vrlo precizno ogoljava nesposobnost i promašenu politiku ove Vlade. Osim izravne difamacije ovo troje ljudi, pamfletić ne pruža nikakve druge vjerodostojne informacije o stanju na HRT-u. Vodstvu kuće zamjera se što se ne obračunava s njima.
Milanoviću posvemu sudeći nije dobro sjelo niti gostovanje Zlatka Komadine u emisiji HTV-a „Nedjeljom u 2“. Komadina se pokazao kao političar koji može razgovarati bez prijetnji i velikih riječi, koji alibije ne traži u političkim protivnicima i koji zna da bi se u državi trebalo baviti gospodarstvom, a ne političkim obračunima. Doduše, Komadina je trenuto glavni lik najvećeg političkog obračuna u državi i koliko god on pokušavao javnosti poslati poruku kao želi spriječiti sukobe između državnih dužnosnika, baš on mogao bi biti najveći krivac što se ni u 2014. godini nećemo pomaknuti iz recesijskog mulja, nego će sva politička energija biti utrošena u obračune prve dvojice političara u državi.
Odgađanje konačnog obračuna između Josipovića i Milanovića ne donosi nikome ništa dobrog. Vrijeme prolazi u vladavini nesposobne Vlade i predsjednika Republike, koji je odavno dao do znanja da mu je približavanje Srbije Europskoj uniji važnije od iti jednog hrvatskog problema. Bez riječkog i splitskog SDP-a nitko ne može upravljati SDP-om u Hrvatskoj. Komadina nema iza sebe splitski SDP, ali ni cijeli riječki.
Tu mu je najveća prepreka Linić. Bez obzira na to što je Milanović obojici zajednički neprijatelj, razlike između Komadine i Linića nepremostive su. Komadina ne može zaboraviti kako ga je Linić ponizio za vrijeme kratkotrajnog ministarskog mandata, javno osporivši neke njegove odluke i najave.
Dakle, Komadina nije spreman za preuzimanje vlasti, a ni SDP nije spreman za Komadinu. Milanović se boji javne i otvorene Josipovićeve kritike, a ovaj se pak boji premijerovog udara na njegovo materijalno zaleđe. Ovoj rovovskoj borbi ne vidi se kraja, niti se može sa sigurnošću prognozirati njezin ishod.
Jedino je sigurno da nema tko upravljati državom dok vodeći političari provode svoje osobne obračune.
Narodu će biti sve lošije. Porastao je PDV na prehrambene proizvode, ukinuta je kontrola rasta cijena goriva, država najavljuje nove ovrhe i pljenidbe, a mediji se bave Perkovićem. Tabloidi i portali pišu da je dubina gospodarske krize obrnuto proporcionalna seksualnoj aktivnosti u braku ili izvanbračnim zajednicama, a kućanice na fejsu odgovaraju na predsjednikovu novogodišnju čestitku poput zaljubljenih šiparica. Pa vi sad prognozirajte rezultat idućih predsjedničkih izbora!
Autor: Ante Gugo/politikaplus.com
