Tko je Srbin-savjetnik?
Dejan Jović: Hrvati i Srbi sijamski su blizanci, a knjiga koja niječe genocid ‘jako je dobra’
Dejan Jović, koji se voli predstavljati kao neutralni znanstvenik, ali je i redoviti sveučilišni profesor, glavni analitičar predsjednika Josipovića te konzultant britanske Ekonomsko-obavještajne agencije. Izabran je za 10. najmoćnijeg Srbina u svijetu, i to po izboru beogradskog dnevnika Blic. Predsjednika države savjetuje nam jedan od najmoćnijih Srba poznat po svojoj projugoslavenskoj politici koji je u prilici svakodnevno šaptati mu na uho kako su Hrvatska i Srbija “sijamski blizanci”!
Na Dejana Jovića, glavnog analitičara u uredu predsjednika Ive Josipovića i njegovog savjetnika, upozoravano je već na samom početku obavljanja njegove zadaće na koju ne treba olako gledati. To je čovjek koji dobrim dijelom kreira politiku Hrvatske i to na način profiliranja politike samog predsjednika.
“Čovjek iz sjene” ovih je dana izvučen na danje svijetlo i to od strane bošnjačkih udruga i nevladinih organizacija koji su ostali neugodno iznenađeni recenzijom knjige Davida Gibbsa pod naslovom “Humanitarno razaranje Jugoslavije”. Knjigu koja niječe genocid počinjen nad Bošnjacima u BiH i ustvrđuje kako su bosanskohercegovačke vlasti i same izvodile topničke napade na vlastite građane u opkoljenom Sarajevu, Josipovićev savjetnik ocjenjuje odličnom i realnom. Bošnjaci su se zbog ovakvog stajališta jednog visokopozicioniranog dužnosnika najblaže rečeno zašokirali i putem pisma se požalili njegovom šefu – predsjedniku Hrvatske. Zašto se Bošnjaci nisu trebali zašokirati ovakvim stavom Dejana Jovića? Zato što je ovaj profesor Fakulteta političkih znanosti poznat i kao bloger beogradskog B92 za koji je napisao niz inkriminirajućih tekstova koji nikako ne idu u prilog ni njemu, ni predsjedniku a naročito hrvatskoj politici koja neće daleko dogurati bude li oblikovana po naputcima ovog regionalnog blogera.
Josipovićev savjetnik misli: Hrvatska i Srbija sijamski su blizanci!
Dejan Jović poznat je po svom zalaganju za zajednički ulazak Srbije, Bosne i Hercegovine, te Crne Gore i Hrvatske u EU, kako po njegovom mišljenju Hrvatska ne bi odmakla “od svog prirodnog okruženja“. Tako u jednom od svojih tekstova koji su osvanuli na B92 još 2009. godine, savjetnik predsjednika kaže:
“Uđe li u Uniju prije Srbije, Hrvatska će, gotovo sigurno, uvjetovati bilo kakvu ratifikaciju eventualnih sporazuma između Unije i Srbije srpskim odustajanjem od protutužbe za Oluju, a vjerojatno i nekim unilateralnim (i možda ne samo simboličkim) priznavanjem ekskluzivne (i kolektivne) krivice Srbije i Srba za zlodjela u devedesetim godinama. Vjerojatno će se zaoštriti i politika prema hrvatskim Srbima, koalicija s njihovom glavnom strankom (SDSS) neće više imati onu važnost koju ima sada, barem ne za HDZ.
Otvore li hrvatski Srbi (ili Srbija, ili Evropska Unija) pitanja kao što su povratak izbjeglica, ili pristranost pravosuđa, ili odnos prema ratnim zločinima, na to će odgovor biti: Oprostite, pa to je riješeno! Da nije, ne bismo ušli u Europsku Uniju! Evo, Brisel kaže da je riješeno, zar ne?”
Jović je, dakle, bio protiv ulaska Hrvatske u EU apriori kako bi se izbjeglo gledanje s visoka na sestru Srbiju koju je svojevremeno nazvao hrvatskim sijamskim blizancem. A da tekst nije potpisan, pomislilo bi se da sljedeće riječi izgovara Nikolićev savjetnik:
“Individualno primanje u Uniju, koliko god ono bilo razumljivo s obzirom na različita očekivanja stanovništva i političara u zemljama koje su više europeizirane od drugih, ipak nužno privilegira zemlje koje će u Uniju ući prije drugih, a time i diskriminira one koje zaostaju”.
Jović – jedan od najmoćnijih Srba u svijetu!
Bošnjačke udruge koje su upozorile na Dejana Jovića, ukazale su i na njegovu knjigu “Jugoslavija – država koja je odumrla” čitanjem koje postaje kristalno jasno kako ju je pisala osoba vrlo opasna za hrvatske nacionalne interese koja je žučno zagovarala potrebu stvaranja jedinstvene Jugoslavenske nacije. Ovaj bivši predsjednik Savjeta Šuvarove Socijalističke radničke partije glasno je izjavljivao za medije (25.02.2002. Slobodna Dalmacija) kako je “Jugoslavija — a posebno socijalistička — bila vrlo dobro rješenje za male narode u njoj, uključujući i za Hrvate. Ne vidim da su Hrvati izgubili svoj nacionalni identitet u Jugoslaviji, niti mislim da su bili podređeni drugima, posebno ne u socijalističkoj Jugoslaviji.Ne znam zašto toliko mnogo ljudi govori o opasnosti od približavanja Srbiji ili Bosni i Hercegovini, kad mi sa Srbijom i Bosnom dijelimo isti jezik, imamo slične ekonomske i političke interese, a bez prijateljstva s tim državama ne možemo riješiti ni svoje sigurnosne probleme. Znam da sam u tom smislu u mini manjini (da se poslužim pojmom koji je duhovito promovirao Vane Ivanović), ali za mene je raspad Jugoslavije bio rezultat nasilnog nacionalizma, a ne nikakva prirodna pojava”.
Dakle Dejan Jovića, koji se voli predstavljati kao neutralni znanstvenik ujedno je redoviti sveučilišni profesor, glavni analitičar predsjednika Josipovića ali i konzultant britanske Ekonomsko-obavještajne agencije je ujedno izabran za 10. najmoćnijeg Srbina u svijetu, i to po izboru beogradskog dnevnika Blic. Da se vratimo na prvotno i naslovno pitanje, zašto nam je ovako? Velikim dijelom i jer nam predsjednika države savjetuje jedan od najmoćnijih Srba poznat po svojoj projugoslavenskoj politici koji je u prilici svakodnevno šaptati mu na uho kako su Hrvatska i Srbija “sijamski blizanci”!
Autor: S.V./dnevno.hr
