Yoga – idolatrijsko razaranje čovjekovog uma i tijela
Yoga vodi kroz trans u sferu podsvjesnog gdje su nazočni demoni, a Ignacijske duhovne vježbe vode kroz ekstatično uzdizanje u carstvo nadsvjesnoga i u mistično sjedinjenje s Bogom
{jathumbnail off}Najzlokobnija metoda programiranja ljudskog bitka planetarnog puka od strane masonske eugeničke super – rase je putem orijentalne „mistike“ i istočnjačkih meditativnih vježbi. U današnjem posthumanom dobu „crni vračevi“ su preplavili zapadni svijet literaturom o „novoj religioznosti“, o reinkarnaciji i karmi, o silasku božanskih avatara, o kozmičkoj svijesti i još jednoj lažnoj mistici – yogi (eng. yoke znači „jaram“).
Godine 1964. utemeljena je Svjetska hinduska konferencija (Vishwa Hindu Parishad) koja planski unovačuje svake godine tisuće novih hinduističkih misionara koji putem istočnjačkog misticizma sustavno razaraju tkivo kršćanskog zapadnog svijeta.
Yoga je postala planetarno popularna, ne samo u svijetu estrade, pjevačkih i filmskih zvijezda, već je ona postala svakodnevnica, najpoželjniji stil života koji je poput hobotnice prigrlio cijeli svijet, a koji se na najsenzibilnije načine promiče putem svih medija. Nju prakticiraju svi slojevi društva, od političara (pri Ujedinjenim narodima postoji posebna prostorija za meditaciju s redovitim redovnikom – guruom) do običnog lakovjernog puka.
Razuman kršćanin mora se upitati: zašto posezati neograničeno za bilo kakvom istočnjačkom pomoći u meditaciji, je li istina da istočnjačka mudrost ima nama toliko toga kazati o putu prema unutra i prema apsolutu…? Jasno da ne, jer prevelike su opasnosti koje prijete ako se čovjek svjesno prepušta transu. Milijuni onih koji prakticiraju taj „trening“ ulaze u zamku sotone. Isto tako svetogrdno je yogu uspoređivati s „isusovačkim duhovnim vježbama“ ili drugim kršćanskim misticizmom kao što ju je uspoređivao psihoanalitičar i duhovni vođa New Agea Carl Gustav Jung. Usporedba može biti samo izvanjska jer oba sustava odvode čovjeka u izvanosjetilni svijet, ali svaki na različita „vrata“ i u različita područja. Oba ova carstva fundamentalno se razlikuju jedno od drugog. Yoga vodi kroz trans u sferu podsvjesnog gdje su nazočni demoni, a Ignacijske duhovne vježbe vode kroz ekstatično uzdizanje u carstvo nadsvjesnoga i u mistično sjedinjenje s Bogom. ( Egon von Petersdorff: Demoni, vještice, spiritisti, Verbum, Split, 2003., str. 142. i 143.).
Yoga uključuje brojne metode (askeza, meditacija, fizičke vježbe, vježbe disanja) koje moraju biti primijenjene kako bi se pronašao put do hinduističkog boga Brahmana. Kao što je iskra dio vatre tako je i čovjek dio svojega božanstva. Yoga kao dio hinduističke religije usmjerena je da ponovo sjedini iskru i vatru. Točka ponovnog ujedinjenja s Brahmanom zove se Nirvana i smještena je unutar čovjeka. Ciklusom niza rađanja i umiranja na kraju se može stići do Nirvane (hinduističkog neba). To nebo nije mjesto, ili stanje u kojemu se doživljava bol ili užitak, već se čovjekova osobnost u potpunosti stopi u jedinstvu s Brahmom, kao što se kap vode apsorbira u more. Praktički u tom trenutku, po tom poganskom vjerovanju, čovjek je mikro-bog ili super biće.
Osim toga, čovjek je prema hinduističkom naučavanju bolestan (ne grješan) i slijep jer se ne može sjetiti ničega od svojih prethodnih života. Nadalje, čovjeku prijeti pet neprijatelja: požuda, gnjev, pohlepa, lijenost i sebičnost (đavao ne postoji). Karma je zarađena krivnja iz prošlosti vezana na tih pet zala koja se otplaćuje nizom reinkarnacija. Yoga je dio hinduističkog samospasenja. Bez yoge nema oslobođenja od karmičkog ciklusa ili reinkarnacije. Spasenje se postiže kroz sustav duhovnih i fizičkih vježbi kroz koje slavoljubiv tragač doseže jedinstvo s „Bogom“. Cilj yoge je da kroz sredstva meditacije, koncentracije i vježbe za razvoj unutarnjeg oka (treće oko) i uha započinje ulazno putovanja prema slobodi. Prema yogi, čovjek, dakle, nije izgubljeni grješnik ili slika Božja, već je čovjek bog, a svemir i on su jedno te isto. ( D. B. Dick: Opasnosti yoge, Nacija br. 12, svibanj 2012., str. 50. i 51.)
Meditacija (ispravnije reći demonizacija) yogom vrši se u osam stupnjeva. Prvi stupanj yoge zahtjeva moralno ispravno držanje. Drugi stupanj promiče stegu, proučavanje svetih spisa i pobožnost. Treći stupanj uči pravilnom tjelesnom držanju kako bi tijelo, poput instrumenta, potpuno bilo u službi duha. Četvrtom su stupnju cilj vježbe disanja. Peti stupanj je neutralizacija osjetnih organa, odnosno ovladavanje vidom, sluhom, govorom i hodom. Šesti stupanj je savršena koncentracija duha na jednu određenu točku, odnosno koncentracija se usmjerava na „treće oko“ koje se nalazi između dva fizička oka, a gdje se nalazi bog Shiva (jedan od Hindu Trojstva). Sedmi stupanj je meditacija, udubljenje u bezoblično, neodređeno onostrano. Zadnji osmi stupanj je napuštanje tog onostranog i utonuće u apsolutnu prazninu. Tada se gubi osobna svijest, čovjek upada u enstazu i pri tom dolazi do razdvajanja jastva i svemira. Tu se duše sjedinjuju s duhom Brahme, odnosno u bezuvjetnom otvorenom duhu otvaraju se vrata demonima.
Karakteristika yoge je nebiblijska pasivnost duha i tijela. Upravo se na taj način najlakše otvaraju vrata sotoni. Opasne vježbe disanja ne samo da izazivaju povećanu koncentraciju ugljičnog dioksida u plućima i krvi te vode prema smanjenju radne sposobnosti mozga poput nekog filtera i ventila za redukciju, već „pražnjenjem mozga“ omogućuju nastupanje „vizionarskih doživljaja“. Svaka pasivna poza tijela (asane kojih je 32) je hinduistička molitva. Svaki položaj tijela (mačka, lotus, plug, riba, krava) oslobađa kontakt s određenim hinduističkim duhovima i izlaže se vježbenika demonskim duhovima koji prepoznaju taj položaj kao poziv. Upravo izraz „govor tijela“ nikako ne može distancirati yogu od hinduističke religije kako mnogi lakomisleni vježbenici misle. Mnogi od njih koji su izvorno počeli prakticirati yogu samo kao vježbu završili su u zagrljaju hinduističke religije.
Za ujedinjenje čovjeka s Brahmom (iskre s vatrom) potrebna je pomoć izvana jer to čovjek ne može postići sam. Te osobe, duhovni učitelji gurui su „otkupitelji čovječanstva“, ljudi koji nikada nisu sagriješili, „majstori“ koji su već došli do jedinstva s božanstvom. Oni su za zaluđene pseudomističare živi utjelovljitelji „Vrhunskog Bića“ koji imaju zadatak spasiti dušu od vrtloga materijalnog svijeta izvan ciklusa reinkarnacije. Ti „majstori“ imaju pristup „vrhovnom nebu“, poput Isusa Krista koji je bio samo jedan od njih. Uobičajeno je da su ti „majstori“ poznati po okultizmu i crnoj magiji, ezoteričnoj praksi učenja o čakrama i zadobivanju posebnih znanja i moći kao što su levitiranje, hodanje po žaru, biti u stanju mrtvila, imati sposobnost materijalizacije pojedinih predmeta i sl. Znajući da ne postoji neka neutralna snaga koja osnažuje ove gurue i daje im posebnu moć, lako je dokučiti da tu moć ne daje Duh Sveti, već isključivo sotona.
Najveća je opsjena i strašna blasfemija vidjeti te „majstore“ kako nose križeve i druge kršćanske simbole kako bi tom zavedenom kršćanskom prostodušnom puku ukazali kako se radi o „kršćanskoj jogi“. Čak pokušavaju „kršćanizirati“ yogu tako da umjesto hinduističke mantre započinju svoju demonsku mistiku koncentrirajući svoje misli na Isusa. To je strašna klopka đavla, najveće idolopoklonstvo i kršenje prve Božje zapovjedi. Kao što yoga i nije nikakva mistika tako i kršćanska joga ne postoji! Postoji duboka kršćanska duhovnost, kršćanski misticizam, molitvena disciplina i meditacija na Božjoj riječi koju su kroz povijest prenosili veliki kršćanski sveci, a koje su većina današnjih kršćana zanemarili.
Prakticiranje yoge u zapadnom svijetu nije samo još jedan projekt doba Vodenjaka koje je osmislio servis masonske elite Institut Tavistock kako bi čovjek postao svjestan božanskog u sebi, kako bi shvatio kako se spasenje kroz „tajna znanja“ događa transformacijom pojedinca u kozmičku svijest, kako Bog nije Sveto Trojstvo već neosobna energija nazočna u svijetu s kojom čovjek tvori kozmičko jedinstvo, kako je za Crkvu prošlo vrijeme itd., već i nešto drugo. Čovjeka je nužno dodatno omlitaviti, pacificirati, umrtviti. Pod izlikom fascinantnih floskula: opuštanja, smanjenja živčanih napetosti, rješenja navike pušenja i drugih ovisnosti, lijeka za proširenje vene, bolova u leđima, zglobnih problema itd. yoga je postala spektakularni zdravstveni lijek, najbolje sredstvo i fitnes koje vodi čovjekovu zdravlju.
Neovisna zdravstvena istraživanja pokazala su sasvim suprotne podatke. Kod vježbe disanja kad se dah zadržava predugo izaziva se pritisak na srce i pluća što sasvim sigurno šteti zdravlju čovjeka. Neprirodni položaji tijela (posebice „pijetao“ i „riba“ pozicije) izazivaju nezdrav i nenormalan učinak na bokove, koljena i zglobove. Na duži rok vježbe yoge prouzročuju gubitak gipkosti u zglobovima, smanjuju cirkulaciju i sl. što dovodi do proširenja vena, artritisa, reume i drugih bolesti. Za najbolji dokaz tomu valja baciti oko na indijske športaše. Da je yoga korisna za zdravlje Indija bi bila najveća športska velesila. Ovako, baš suprotno. Indija kao druga najmnogoljudnija zemlja svijeta ostvarila je najmanje u športu od svih zemalja svijeta, poglavito u plivanju, atletici, gimnastici…, gdje bi, s obzirom na „zdrave“ vježbe yoge, trebala polučiti sjajne rezultate. ( D. B. Dick: Opasnosti yoge, Nacija br. 12, svibanj 2012., str. 52. i 53.).
Razvidno je da je yoga, kao vježba razaranja ljudskog uma i tijela, osmišljena u potpuno druge svrhe: svrhu stvaranja jedne idolatrijske univerzalne pseudoreligije i svrhu zombiziranja ljudske populacije!
(Dijelovi iz knjige Kontrola uma, veljača 2013.)
Mladen Lojkić/croative.net
