Započnimo dan molitvom (petak, 17. siječnja)
U ostvarenju unutarnje slobode najčešće me blokira moja sklonost
da se dam zarobiti strahovima i očekivanjima što bih morao ili trebao biti
{jathumbnail off}Božja prisutnost
Gospodine, u jednostavnosti i poniznosti dolazim k tebi.
Tvoje me riječi vode do mirnoće u kojoj
shvaćam veličinu i značenje tvoje prisutnosti.
Sloboda
U ostvarenju unutarnje slobode najčešće me blokira moja sklonost
da se dam zarobiti strahovima i očekivanjima što bih morao ili trebao biti.
Moje uobičajene reakcije me priječe da istražim razna područja svoga rasta i sazrijevanja.
Molit ću za veći osjećaj unutarnje slobode
i da mogu postići nešto novo od onoga što Bog od mene zahtijeva.
Svjesnost
U čemu u svom životu trenutačno pronalazim nadu, ohrabrenje i rast?
Vraćajući se u mislima nekoliko mjeseci unatrag,
jesam li sposoban uočiti koje su to moje aktivnosti urodile bogatim plodom?
Ako sam uočio takva područja,
odlučit ću da im i u budućnosti osiguram prostor i vrijeme.
Riječ Gospodnja
Mk 2,1-12
I pošto nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum pročulo se da je Isus u kući. I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ.
I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica. Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao. Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: “Sinko! Otpuštaju ti se grijesi.” Sjedili su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi: “Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?”
Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi pa će im: “Što to mudrujete u sebi? Ta što je lakše? Reći uzetomu: ‘Otpuštaju ti se grijesi’ ili reći: ‘Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?’ Ali da znate: Vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!” I reče uzetomu: “Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!” I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima. Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: “Takvo što nikad još ne vidjesmo!”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog Pisma:
Isus je osjetio vjeru prijatelja paraliziranoga čovjeka. Razmišljam o svim dobrim razlozima što okupljaju ljude da mole za vjeru, nadu i hrabrost svih koji podupiru druge u njihovim potrebama.
Razmontirani krov, dramatični prizor, čovjekovo tjelesno stanje nisu bili važni Isusu: gledao je u srce kao što gleda i u moje. Poziva me da od vanjskih uvjeta prijeđem u puninu odnosa s Bogom.
Razgovor
“Budni budite i bdijte.”
Tvoje su riječi upućene učenicima prije muke i smrti.
Znam, Gospodine, da ćeš ostati uz mene i
bdjeti nada mnom sve dane života moga.
Zaključak
Zahvaljujem ti, Gospodine, za svaki poticaj koji si mi darovao dok sam molio nad tekstom sv. Pisma.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
