BORBA SLABOVIDNIH ZA LJUDSKA PRAVA: Želimo da se kratkovidnost i dalekovidnost izbrišu iz registra bolesti
‘Nisu samo gejevi diskriminirani! Ja nosim naočale i hoću svoja prava – hoću ‘vidoprajd’!
Naš čitatelj pod pseudonimom Josip Radnik, poslao nam je zabavnu, duhovitu, ali brutalno istinitu usporedbu nekih zahtjeva LGBT zajednice i imagirarne, ali ipak vrlo stvarne, “KDS” zajednice. U uvodu svog pisma kaže nešto što neodoljivo podsjeća na emocionalno zapakirane i medijski procesuirane LGBT izjave: “Okrutna okolina me je obilježila od malih nogu. Za razliku od LGBT, nisam mogao odugovlačiti s „outanjem“ jer su već u školi svima rekli da imam problema s čitanjem s ploče. To je bio moj prislini „izlazak iz ormara“ i dobio sam naočale koje su s godinama imale sve deblja stakla. Ostala djeca su mi se rugala. Morao sam trpjeti diskriminaciju jer me nisu birali u razrednu ekipu za nogomet, košarku, rukomet… To me jako povrijedilo. Htio sam biti golman, ali su me maknuli s terena već nakon prvog primljenog gola (lopta je išla prebrzo). To su moja depresivna iskustva.”
Po uzoru na LGBT zajednicu pokušali smo nešto slično ishoditi i mi kratkovidni (K), dalekovidni (D) i slijepi (S). Mi smo KDS osobe i naša ponosna KDS zajednica nije uopće malobrojna.
Govorim u svoje ime kao KRATKOVIDAC. Okrutna okolina me je obilježila od malih nogu. Za razliku od LGBT, nisam mogao odugovlačiti s „outanjem“ jer su u školi rekli da imam problema s čitanjem s ploče. To je bio moj prislini „izlazak iz ormara“ i dobio sam naočale koje su s godinama imale sve deblja stakla. Ostala djeca su mi se rugala. Morao sam trpjeti diskriminaciju jer me nisu birali u razrednu ekipu za nogomet, košarku, rukomet… To me jako povrijedilo. Htio sam biti golman, ali su me maknuli s terena već nakon prvog primljenog gola (lopta je išla prebrzo). To su moja depresivna iskustva.
Shvatio sam da bih bolje vidio i da bih izliječio depresiju, te bio sretniji ako bi drugi slabije vidjeli. Shvatio sam isto tako da je sve relativno: Zašto bi bilo „normalno“ da na 6 metara udaljenosti netko vidi ona sitna slova kod okuliste? Zašto ne bi bilo jednako normalno što ih ja vidim tek na pola metra? Što je uopće „normalno“?
Kratkovidni i dalekovidni nemaju razumijevanje jedne za druge. Kao „L“ i „G“ slova u LGBT, mi kratkovidni i dalekovidni se međusobno ne podnosimo, dapače gadimo se jedni drugima. Ali smo svjesni da samo zajedno možemo promijeniti odnos zatucane „straight“-svjetine prema svima nama. Zato se držimo zajedno na VIDOPRAJDU. A također i da se ne zabubamo negdje ili ne popadamo dok hodamo.
Želimo svijetom proširiti VIDER IDEOLOGIJU po kojoj ne postoji konačan broj kategorija (kratkovidni, dalekovidni, slijepi i straight-vidni), već ima bezbroj gradacija. Naime, neki od nas imaju dioptriju -1,0, a neki -3,25 ili -5,0 – znači puno je gradacija. Poprilično nas ima jednu dioptriju na jednom oku a posve drugu dioptriju na drugom oku – to je naš razlog nesigurnosti “ŠTO SMO” (uostalom zašto bismo se morali deklarirati?). Ima nas i BIVIDNIH, koji imamo na jednom oku dioptriju “plus”, a na drugom dioptriju “minus”. Poznata je i TRANSVIDNOST gdje si jedno vrijeme kratkovidan, a onda pređeš u dalekovidne i obratno. A tu su i tzv. „cilindri“, astigmatizam… Mi tvrdimo da postoji beskonačni spektar i da su STREJT-VIDNI samo jedan dio spektra i da nisu ništa posebno. Za nas ne postoji ništa „pod normalno“ – već je sve normalno ili ništa nije normalno. Recimo: Zašto ja ne bih smio voziti avion sve dok nikoga drugoga ne ozljeđujem i sve dok netko dobrovoljno pristaje ići sa mnom. Zašto svako dijete ne bi imalo slobodu odlučiti s kim će se voziti, bez da se pita roditelje?
Mi tražimo “VID ZA SVE“. Želimo da se kratkovidnost i dalekovidnost izbrišu iz registra bolesti. NE ŽELIMO VIŠE NOSITI NAOČALE I LEĆE. Ne želimo trpjeti diskriminaciju da ne smijemo voziti avion ili autobus. Jer mi smo svi jednaki. Stoga tražimo strogo kažnjavanje svih VIDOFOBA koji tvrde da nemamo pravo na isto što i oni. Ako kažu da smo hendikepirani ili da je to naše bolest – za nas je to govor mržnje. Kao i tvrdnje da se kratkovidnost i dalekovidnost mogu rješavati s naočalama i lećama. Vrijeđaju nas one tablice za provjeru vida sa sve sitnijim slovima i tražimo da se zabrane kao vidofobne. Borba protiv VIDOFOBIJE treba biti jednaka kao protiv homofobije. Jer i mi, VIDNA MANJINA smo jedna od manjina koja zahtijeva ljudska prava koja su sigurno negdje zapisana kao temeljna ljudska prava.
Mi ljude dijelimo na zatucane netolerantne VIDOHEJTERE i „cool“ napredne tolerantne VIDOFRENDOVE. Nastojimo da se naš broj poveća. VIDOFRENDOVI i njihova djeca predstavljaju naš potencijal i rasadnik. Posebno smo se posvetili djeci od najranije dobi. Tvrdimo da su sva djeca od rođenja spremna za nivelaciju vida. Već smo uspjeli postići da djeca igraju igrice na mobitelima po cijeli dan. Više ne izlaze van igrati se i to je naša buduća baza kratkovidnih. Bit će nas sve više u POST-VIDNOM društvu. Mi smo budućnost, mi smo napredak – oni drugi su zaostali.
Primijetilii smo da iza LGBT idu pedofili, zoofili, nekrofili… U našem slučaju se slijepi još ne eksponiraju, ali ćemo mi kratkovidni s vremenom omekšati javno mnijenje, pa ćemo svi KDS zajedno doživjeti da nam se više ne ograničavaju naša ljudska prava time što nam ne daju voziti avione ili vlakove.
Naše lobiranje je tek na začetku. Pokušali smo već zainteresirati Ujedinjene Nacije, Europsku Uniju i američkog predsjednika Obamu da promoviraju KDS zajednicu jednakim žarom kao što promoviraju LGBT, ali se svi oglušuju. Nikako mi nije jasno zašto su im baš LGBT toliki prioritet. Nas je još i više, doduše ne toliko koliko i beskućnika i drugih obespravljenih… Zašto moćnici ne pokazuju suosjećanje i za druge diskriminirane kategorije i za ostale „drugačije“ – nego im je suosjećanje rezervirano samo za LGBT? To mi je nekako mutno.
(Udruga „Mutnovid za sve“ , 400.000,00 kn godišnje iz proračuna)
Autor: zdravstveniodgoj.com
