Uzorno ponašanje kralja Davida
Ne treba se služiti Bogom i narodom za vlastitu obranu u teškim trenutcima života – istaknuo je Papa Franjo u propovijedi na jutarnjoj Svetoj Misi u kapeli Doma Sveta Marta. Komentirajući postupak kralja Davida prigodom izdaje od strane sina mu Abšaloma, Papa je potaknuo da se uvijek odabire put pouzdanja u Boga.
Kralj David bježi pred sinom Abšalomom, kazao je Papa te istaknuo njegovo ponašanje i posljedice same izdaje. David je žalostan jer je i narod dijelom bio uz njegova sina, a osjećao je kao da je taj sin mrtav. A kako se David ponio pred tom izdajom? – upitao je Papa te opisao Davidovo postupanje.
Kralj David, vladar, prihvaća stvarnost kakva jest i zna da bi rat bio vrlo težak i da bi bilo mrtvih. Stoga, da narod ne bi nastradao odlučuje se na zbijeg; u Jeruzalemu se mogao suprotstaviti sinu, ali nije želio da Grad bude porušen – rekao je Papa te nastavio:
Prije svega, David se za obranu ne želi služiti ni Bogom, ni narodom, a to je baš znak kraljeve ljubavi prema Bogu i narodu. Bio je grješan kralj – povijest poznajemo – ali kralj velike ljubavi: svojem je Bogu i narodu bio toliko privržen da se u obrani nije poslužio ni Bogom ni narodom. Dogodi se da se netko iz očaja, u teškim životnim okolnostima, brani kako može; čak i da manipulira Bogom i narodom. David toga ne čini; njegovo je prvo načelo: ne instrumentalizirati ni Boga ni narod – istaknuo je papa Franjo.
David je odabrao bijeg. Pokornički se ponio. Uzlazeći uz goru, plakao je, išao bos i pokrivene glave. Sav narod, koji je s njim išao, plakao i imao pokrivenu glavu. Bio je to uistinu pokornički hod. Možda je u svom srcu razmišljao o zlodjelima, brojnim grijesima koje je počinio; o tomu da nije nevin. Možda i o tomu da nije pravedno da ga izdaje sin, ali je priznao da nije svet i izabrao je pokoru – primijetio je Papa.
Ovo nas penjanje na brdo podsjeća na Isusovo penjanje, i On je bio žalostan, bos, na brdo je uzlazio noseći križ. To je pokorničko ponašanje. David je žalostan i plače. Kad se nešto tako dogodi i u našem životu, mi se nastojimo pravdati. David se ne opravdava, realan je; nastoji spasiti Božji kovčeg i njegov narod, a putom vrši pokoru. Bio je velik: veliki grješnik i veliki svetac. A kako se mogu pomiriti te dvije stvari… To samo Bog zna! – kazao je Sveti Otac.
Na putu se pojavila i jedna druga osoba: Šimej, baca kamenje na Davida i njegove sluge. Bio je neprijatelj i proklinjao je Davida. Jedan od Davidovih prijatelja zaželio je ubiti toga „nesretnika“, „uginuloga psa“, no David ga zaustavlja: umjesto osvete zbog tolikih pogrda, povjerava se Bogu. Čak veli da ne ometaju Šimeja u proklinjanju jer „tko zna nije li mu je Gospodin to zapovjedio“ te dodaje: „On uvijek zna što se događa, Gospodin to dopušta“. Možda će Gospodin, mislio je David, vidjeti moju tugu i uzvratiti mi dobrom na današnje proklinjanje.
David se dakle ufa u Gospodina. Njegovo ponašanje i nama može koristiti – primijetio je Papa – jer u životu svi proživljavamo trenutke tame i kušnje. Evo dakle Davidovih načina ponašanja: ne trgovati Bogom, ni našom pripadnošću; prihvatiti pokoru i oplakivati svoje grijehe; i na kraju: ne utjerivati pravdu silom, nego se uzdati u Boga – kazao je Papa.
Vrlo je lijepo ovo čuti i vidjeti ova tri postupka: čovjeka, koji ljubi Boga i svoj narod i ne trguje njim; čovjeka koji se priznaje grješnikom i čini pokoru; čovjeka koji je siguran u svoga Boga i u njega se uzda. David je svet, a mi ga štujemo kao sveca. Molimo ga da nas nauči da se tako ponesemo u teškim životnim trenutcima – zaključio je Sveti Otac.
Izvor: Radio Vatikana
