Ovdje je upravo bio Sotona! Sve još smrdi po sumporu.
Urugvaj je nedavno ozakonio slobodnu prodaju takozvanih lakih droga. Odluku je donio urugvajski kvazi-ljevičarski predsjednik, ostarjeli bandit Jose Mujica (čita se Muhika). Muhika je još jedan primjer nekadašnjih ljevičarskih gerilaca, koji su sad postali neoliberali i globalisti.
A takvih ima u EU u Bruxellesu koliko hoćeš.
Argentina – treća izvoznica droge na svijetu
Bivši šezdestosmaši, koji sada drmaju u EU. Urugvaj, odnosno Muhika je prije toga ozakonio i gay brak u Urugvaju. Isto kao i njegova ‘napredna’ kolegica, liberalna kvazi-ljevičarka Christina Kirchner u Argentini. Važno je da su Urugvaj i Argentina na liniji neoliberalnih globalista i seks globalista. I da su dopustili ulaz američkom kapitalu u njihove države.
Nakon što je prije desetak godina već jednom bila bankrotirala, Argentina se pod vlašću Kirchnerove, sada opet nalazi pred bankrotom. Ali zato cvjeta trgovina droge. Prema podatcima stručnjaka, Argentina je postala treći izvoznik droge u svijetu.
Radikalni naprednjaci i nazadne ustaše
Pade mi na pamet kako su nas uoči referenduma za obitelj propagandisti Jutarnjeg i Večernjega u službi neoliberalnih globalista i dženderske mafije uvjeravali da su države koje koje imaju gay brak, radikalne zakone o pobačaju i ostalo, najnaprednije i najrazvijenije. I baš su nam ukazivali na primjere Urugvaja i Argentine. Ma gledajte, kako su Urugavaj i Argentina, katoličke zemlje i napredne, jer su ozakonile gay brak, (iako nitko nije pitao urugvajski i argentinski narod), a vi nazadne ustaše nećete.
Isto kao i naši kvazi-ljevičari iz kukuriku vlasti, tako i u južnoameričkim državama su kvazi-ljevičari postali sluge financijske mafije i neoliberalnih globalista. Rasprodaju sve živo. U Paragavaju veliki američki koncerni posiju masovno GMO žitarice i to onda mnoge paragvajske sitne seljake tjera u propast. Oni su onda, bez igdje ičega, prinuđeni preseliti u siromašne gradske rubove gdje se živi u totalnoj bijedi. U Brazilu se uništavaju ogromne površine kišne šume da bi se dobila nova i nova ogromna polja na kojima američke kompanije siju uljanu repicu, šećernu trsku, kukuruz i pšenicu. Ali ta pšenica i kukuruz i ostalo nisu namjenjeni za ishranu, već za proizvodnju ekološkog goriva.
Klimatska religija, najveća prijevara i big business
Klimatska religija, jedna od najvećih prijevara zadnjih godina, postala je odavno veliki biznis. Ono, dim iz auta je zdraviji, ako je motorno ulje dobiveno od pšenice, kukuruza ili uljane repice i tako će se spriječiti globalno zatopljenje. Netko je izračunao, – od količine pšenice koja je potrebna za gorivo da bi se napunio tank jednog malo jačeg automobila kao landrover ili porsche cayen, jedna osoba bi se cijelu jednu godinu mogla prehraniti. Zbog ove pomame za ekološkim gorivom, zadnjih godina nastajale su krize gladi u pojedinim afričkim i južnoameričkim državama. Zbog toga su u tim siromašnim državama skočile cijene pšenice i svih životnih namirnica. Banditi i špekulanti kao Soros i velike banke manipuliraju sa cijenama pšenice na burzi i zarađuju milijarde jednim jedinim klikom na računalu. Na grbači milijuna siromašnih i gladnih. Svejedno što takve države propadaju. Važno je da je globalna mafija zadovoljna. Zato oni neće kritizirati ni Argentinu, ni Urugvaj, ni Brazil, već kritiziraju jedino one koji se ne pokoravaju globalistima. Primjerice, Venecuelu.
Ljevičari više gotovo i ne postoje. Oni ljevičari koji su nekad grmili protiv kapitalizma i izrabljivanja radnika i seljaka. Jedan od posljednjih takvih naivnih ljevičara bio Hugo Chavez u Venecueli. Ekscentrični Chavez se godinama svjesno opirao krakovima globalističke mafije.
Ekonomija koju je sprovodio Chavez i koja se u Venecueli još sprovodi, ne sviđa se neoliberalnim globalistima. Jer, Chavez nije želio pustiti lešinare sa Wall Streeta u Venecuelu, da zauzmu golema venecuelanska naftna polja. Već se drznuo od zarade za prodaju venecuelanske nafte davati narodu i sirotinji te im graditi socijalne stanove. Kažu zapadni “ekonomski stručnjaci” (čitaj lobisti neoliberlanog globalizama), to je nerentabilno. Ah, je li? Možda je takvo venecuelansko gospodarstvo nerenatabilno, ali nije li unutrašnja stvar samih Venecuelanaca da odluče kakvo će imati gospodarstvo? Nije. Jer američki neoliberalni globalisti žele da se svaka država mora pokoriti globalnom sustavu.
“Ovdje je upravo bio “El diablo” (đavao). Evo još sve smrdi na sumpor”
I sada je i Venecuela očito došla na red pasti u njihove kandže. Ah, demonstranti u Venecueli žele demokraciju i bolji život prosvjeduju protiv “diktatora” Madura. Ma naravno. Uvijek isti scenarij. Ali ne bilo kakvi demonstranti, nego su uvijek “pro-zapadni” demonstranti. Ona scena od prije nekoliko godina na konferenciji Ujedinjenih naroda, imala je nešto simbolično. Nakon što je govorio Bush, kasnije je izišao za govornicu Hugo Chavez. Chavez se prekrižio i rekao: “Ovdje je upravo bio “El diablo” (đavao). Evo još sve smrdi na sumpor”.
Neoliberlani ekonomski globalisti uništavaju države i njihove političke gospodarske sustave a specijalno odjeljenje neoliberlanih globalista; dženderska mafija i (homo)seksualni revolucionari su zaduženi za uništavanje kulture, vjere i tradicije u jednom narodu. Dženderski mafijaši financirani od Rockefellera, Sorosa, Forda, Gatesa, itd, naoružani sa hrpom kondoma, anti-bebi-pilula i planovima za seksualni odgoj motaju se po mnogim državama trećeg svijeta.
Na prostranim visoravnima Mongolije, daleko od takozvane civilizacije, žive mongolski nomadi od uzgoja stoke. U velikom šatoru pored vatre, djed i baka, i otac i majka i sretna rumena djeca. Žive u skladu sa prirodom, sa svojim stoljetnim tradicijama i sa svojom budističkom vjerom. Nikad nisu čuli za seksualne odgoje, kondome, LGBT, Kinseya i ostalo. Ali možda će jednog dana i ovdje na daleke visoravni Mogolije stići globalni (homo)seksualni revolucionari. I reći će tim nomadima da su zatucani, da se obavezno moraju više seksati, ali rađati manje djece.
F. Kadić/croative.net
