RAZGOVOR S JASMINOM JOVEV: Zašto više nisam mogla šutjeti o sisačkoj županici Marini Lovrić Merzel?
Jasmina Jovev govori o bivšoj šefici, korupciji i nepotizmu u županiji, otkazu i planovima. Sisačka novinarka Jasmina Jovev, bivša predstojnica kabineta sisačko – moslavačke županice Marine Lovrić-Merzel u zadnje vrijeme je glavna vijest. Jovev je, naime, nedavno na HRT-u ukazala na malverzacije sisačko-moslavačke županice protiv koje je još u svibnju 2013. podnijela kaznenu prijavu Uskoku, ali kako nisu reagirali, odlučila je javno ukazati na, kako tvrdi, sve nepravilnosti koje se događaju u ovoj najsiromašnijoj županiji.
Vaš nastup na televiziji i prozivanje sisačko-moslavačke županice Marine Lovrić Merzel još je jedan dokaz da je nešto trulo u državi Hrvatskoj. Što mislite danas, 20-ak dana poslije, bi li bilo bolje da ste šutjeli?
Šutnja za mene uopće nije bila opcija i zato sam još prije godinu dana sve spoznaje o kriminalu u Sisačko-moslavačkoj županiji podijelila s Uskokom. Osim toga, šutnjom bi postala dio toga koruptivnog lanca. Činjenica da je tek moj medijski istup ozbiljno pokrenuo stvari, može pobuditi određene sumnje u sustav koji je to davno trebao odraditi.
Živimo u eri šegonizacije Hrvatske, a predsjednik Josipović pokušava ublažiti štetu pozivanjem zviždača na Pantovčak te organiziranjem sjednice o Zakonu o zviždačima. Dakle riječ je tek o prijedlogu zakona i sjednici Vijeća za socijalnu pravdu. Prisjećamo se Predsjednikovih predizbornih slogana i fraza o novoj pravednosti, no iz Vaše perspektive stvari ne izgledaju baš tako? Jeste li ovih dana bili izloženi političkim pritiscima s ciljem Vašeg discipliniranja?
Dobro se sjećam pozivanja na novu pravednost, ali i Predsjednikovih poziva svima koji imaju spoznaje, da ne osjećaju strah i prokažu korupciju. No slijedite li danas te pozive, ne ćete doživjeti opće odobravanje onih koji su ih jučer upućivali. Upravo suprotno, prozovete li jednoga od njih, oni će zbiti redove i prozvati vas ‘sumnjivom osobom sumnjivih motiva’ dok o vama baš ništa ne znaju.
Tako sam o sebi imala priliku čuti, čak i od samoga premijera, mnoge neistine za koje vjerujem da nikada ne bi bile izgovorene da su se samo provjerile neke činjenice. Tako se razbacivalo neistinama i da sam politička aktivistica te preispitivalo moje motive.
A istina je da iza mene ne stoji niti jedna politička opcija, nisam član i ne radim za interese niti jedne stranke. Možda je teško prihvatiti da je moj jedini motiv istina i želja da se zaustavi pljačka i osiromašivanje stanovnika jedne od najsiromašnijih hrvatskih županija. No to je doista tako.
Kratkotrajna je slava zviždača, primjerice Vesna Balenović i dr. Srećko Sladoljev godinama su se borili ili se bore protiv vjetrenjača. U konkretnoj stvarnosti nije nimalo lako probiti političko – pravosudne barijere i blokade pa se i Vaš trud čini uzaludan. Slažete li se?
Niti jedan zviždač javno ne progovori zbog slave i pljeska. Većina je svjesna da ih čeka teška i neravnopravna borba, no vjerujem da bi većina zviždača, bez obzira na sve, ponovno učinila isto. Ja sigurno bih. Takvi se rodite, tako ste odgojeni i na Vašemu putu ne mogu vas zaustaviti ni laži, zlobne optužbe ili insinuacije. I dok sam radila kao novinar, upozoravala sam na kriminal pa je čak 2008. godine zbog niza mojih priloga pokrenuta istraga o kriminalu prilikom gradnje sportske dvorane u Sisku čiji su akteri sasvim suprotna politička opcija od sisačko-moslavačke županice. Dokaz je to da nisam ničiji igrač. Jedino me žalosti da je tek ovih dana i ta istraga intenzivirana te se nadam da će uskoro biti rasvijetljeni i taj slučaj.
Očekujem povratak na posao
Ostali ste bez posla, što dalje?
Mnogi ne znaju da su moji problemi u Sisačko-moslavačkoj županiji počeli prije više od godine dana, u trenutku kada sam se suprotstavila županici Lovrić Merzel te Uskoku predala dokaze o kriminalu. Tada sam doslovce potjerana s posla i poručeno mi je da se ne vraćam do lokalnih izbora. Našla sam se u bezizlaznoj situaciji, svjesna da mi ako se ne pojavim na poslu, za nekoliko dana mogu uručiti otkaz. Odlučujem otvoriti svoj roditeljski dopust da se zaštitim i od tada mjesečno primam naknadu od 2660 kuna.
Nakon nekoliko mjeseci prihvaćam ponudu županijskoga HDZ-a za profesionalni angažman u lokalnoj kampanji, za što sam poput bilo kojeg PR stručnjaka ili agencije, dobila dogovoreni honorar s uredno plaćenim porezom. Nakon što sam se vratila s roditeljskoga dopusta dočekala me nova sistematizacija u kojoj nije bilo moga radnog mjesta i moram li reći da sam jedino ja u cijeloj Županiji proglašena viškom. Prije nekoliko dana i službeno mi je prestala služba, a ja sam postala samo kap u moru nezaposlenih u Hrvatskoj. Sve nepravilnosti i protuzakonitosti koje je Sisačko-moslavačka županija napravila kako bih ja ostala bez posla prijavila sam Ministarstvu uprave. Očekujem da će inspekcija žurno reagirati te ukinuti sva nezakonita rješenja i vratiti me na posao.
Prijavljivanje nepravilnosti, korupcije i kriminala trebala bi biti moralna obveza svakoga građanina Hrvatske, o čemu uostalom govori i Zakon o radu. Zašto je broj zviždača zanemariv u odnosu na brojne nepravilnosti, kriminal i korupciju? Isplati li se u današnjoj Hrvatskoj biti zviždač, je li Vam neki političar pružio, makar, moralnu podršku?
Doista, iako svatko od nas ima obvezu prijaviti kriminal i korupciju ako o njoj ima saznanja, činjenica je da je mnogo jednostavnije šutjeti i praviti se da se to nas ne tiče. Ja čak ne mogu ni zamjeriti ljudima koji ne žele istupiti jer pritisak na zviždače je golem. Mnogima je nezamislivo da zviždač nema nikakvu korist, materijalnu ili političku, od toga što je prokazao korupciju i nezakonitosti. I ne razmišljaju pred kakvim se paradoksom nađete svjedočite li korupciji u vlastitoj blizini.
Naime, odbijete li provesti nezakoniti nalog, Vi ćete vrlo brzo biti uklonjeni iz toga sustava. Ostajete bez posla, kriminal se nastavlja, a vi nemate niti jedan dokaz za to. Iako se ni meni to ne sviđa, preostaje vam jedino ostati i prikupiti dovoljno dokaza. Možete li zamisliti brzinu reakcije pravosudnih tijela da sam prijavila da mi je naređena jedna protuzakonita radnja? Pa moja prijava s dokazima o desetcima slučajeva ležala je u ladici godinu dana! Kada su zviždači u pitanju, sustav je vrlo brz, mnogo brži nego u slučaju onih koji su prokazani za kriminal. Dok vi ostajete bez posla, oni i dalje sjede u svojim foteljama i za to primaju visoke plaće. Što se podrške tiče, moja obitelj i prijatelji najveća su mi podrška, a potpora mnogobrojnih stanovnika Hrvatske daje mi snagu da ustrajem u ovoj neravnopravnoj borbi. I nekolicina političara svih opcija dala mi je podršku.
Gdje je izlaz iz bezdušne političko-činovničke hijerarhije? Kako Hrvatska može prebroditi kafkijansku atmosferu pravde, procesa i preobražaja?
Prije svega, smatram da bi lokalna i regionalna samouprava morale imati jače sustave kontrole, javnost mora imati bolji pristup onome što se događa u institucijama koje troše njihov novac. Kod naših ljudi još uvijek vlada malodušnost, osjećaj da se ništa ne može promijeniti i da je njihov doprinos nevažan. Je ne mislim tako i smatram da će upravo „mali ljudi” učiniti najvažnije korake.
A, sama kafkijansko – činovnička atmosfera promijenit će se jedino kada se promijeni svijest ljudi o tome da je bilo koja uprava tu radi njih i da je financirana njihovim novcem. Ljudi imaju pravo tražiti da ta uprava bude profesionalna i učinkovita, a ne politički podobna. Pa nije li besmisleno da sa svakom promjenom vlasti i tete u vrtićima strahuju za svoj posao? Na žalost, svijest o ovim stvarima mijenja se polako i mislim da će tek iduće generacije doživjeti ovo o čemu govorim. No važno je da se kreće. Mislim da i zviždači tome pomažu.
Županičini pseudoargumenti odraz su neznanja
Kako ste doživjeli jeftinu demagošku obranu županice u stilu ‘radili ste za HDZ koji pokušava dokazati da su svi isti’. Imate li pisanih dokaza o kupovini enormnih količina jaja ili feštama, tulumima i svadbama županice?
Napade da iza mene stoji HDZ doživjela sam baš tako, kao jeftinu demagošku obranu županice koja ne može ponuditi ni jedan kvalitetan protuargument. Takva je obrana i odraz njezina velikoga neznanja jer potpuna je besmislica svrstavati me u političke aktiviste dok je sasvim jasno da sam za svoj profesionalni dio posla bila honorirana. Argumenti tipa – ili si s nama ili protiv nas – još jednom su odraz neznanja i relikt prošlosti. Sve dokaze o načinu izvlačenja novca iz županijske blagajne za županičine osobne i stranačke potrebe predala sam nadležnim tijelima. Radila sam 17 godina kao novinar i zar mislite da bih si dopustila javno svjedočiti o nečemu za što nemam nepobitne dokaze?
Nedavno ste rekli da vjerujete u institucije, kao i da vjerujete da će rasvijetliti sve slučajeve o kojima ste govorili, ali i mnogo, mnogo više od toga. Vjerujete li i danas u institucije, zar zaista i pored onoga što znamo, postoji mnogo više?
Da, vjerujem u institucije jer one predstavljaju državu u kojoj živim, u kojoj sam odlučila roditi i odgajati svoju djecu. Bez te vjere sve postaje besmisleno. Nikada nisam rekla da su te institucije savršene i bezgrešne, ali država u kojoj narod ne vjeruje u svoje institucije osuđena je na propast.
Dokumentaciju ste predali institucijama 11. svibnja 2013. što se u međuvremenu dogodilo?
Svoju prijavu Uskoku predala sam početkom ožujka 2013. godine i ostaje činjenica da godinu dana nije bilo pomaka. Ipak, ne vjerujem u velike teorije zavjere i uvjerena sam da će se istina otkriti. Također je istina i da sam ostala bez posla, ali sigurna sam da će inspekcija Ministarstva uprave brzo ispraviti tu nepravdu.
O Vašemu gostovanju na HRT-u voditelj Aleksandar Stanković rekao je da ‘nije važno što netko upozorava na ukradene milijune, važno je je li 15 dana u svome životu radio za HDZ? Nevjerojatno je dokle ide obožavanje Zorana Milanovića. Kakav HDZ, kakvi bakrači! Gdje su pare, gospodo, to je pitanje!’
Lijepo narod kaže – napad je najbolja obrana. Tako je napad na mene pomaknuo fokus s najvažnijega pitanja ‘Tko je ukrao i gdje je naš novac?’ Smatram da istraga lako može odgovoriti na ta pitanja, a novac se mora vratiti u županijsku blagajnu. Ovaj slučaj mora poslužiti kao primjer svim lokalnim dužnosnicima da s našim novcem moraju raspolagati pošteno i transparentno, te im se mora poslati jasna poruka da su oni samo privremeno zaduženi upravljati zajedničkom blagajnom za dobrobit svih nas.
Orkanova obrana županice Lovrić Merzel ne zanima me, ali motivi su očiti!
Zašto je pukovnik Ivica Pandža Orkan tako zdušno stao u obranu županice? Kako je Marina Lovrić Merzel izrasla u tako moćnu osobu, barem iz ove perspektive i sadašnjega trenutka?
Kada osoba koja me poznaje više od jednoga desetljeća kao novinarku, koja je s njim snimila desetke reportaža, s kojom je godinu dana u Županiji radio na istome katu, izjavi da me poznaje ‘samo iz viđenja’ – nemam što reći. Motive svoje zdušne obrane Marine Lovrić Merzel Ivica Pandža morat će objasniti najprije samome sebi. Mene on i njegovi motivi uopće ne zanimaju, iako su očiti.
Županica ima političku, odnosno stranačku logističku potporu u SDP-u, ali i državi. Kako ste doživjeli onih 50-ak ljudi u prosvjedima, zar u gradu Sisku i županiji nema više od nekoliko desetaka onih čiji su džepovi prazni?
Svakoga lokalnog moćnika stvorimo zapravo mi sami. Da biste razumjeli šutnju Siščana, morate živjeti u ovome gradu. Sisak nije bio grad proizvođača šećerne vune, već grad riječnih mornara, rafineraca i metalskih radnika. Sve su to snažni i ponosni ljudi koji su svoj kruh teško i pošteno zarađivali. Sisak je u povijesti, pa i onoj najnovijoj, dokazao da su njegovi stanovnici jaki i odlučni kada treba. Slab odziv na spomenuti prosvjed može imati više uzroka, no smatram da ljudi još nisu svjesni da njihov glas vrijedi i mora se čuti, da imaju pravo bez straha izraziti svoje nezadovoljstvo i tražiti da žive život dostojan čovjeka.
Autor: Mirko Kalanj, Hrvatski tjednik