Soliranje Vesne Pusić
Zanimljiva je međunarodna konferencija održana u Sarajevu s još zanimljivijim nazivom: Preventivno sprječavanje seksualnog nasilja u oružanim sukobima, a njezinu je važnost trebala naglasiti nazočnost britanskog ministra vanjskih poslova Williama Haguea, američke glumice Angeline Jolie i hrvatske ministrice vanjskih dijela Vesne Pusić.
Konferencija je došla u pravo vrijeme, tek dvadeset godina nakon rata u BiH i Hrvatskoj, u kojima je stradalo na desetke tisuća žena. Ideja neodoljivo podsjeća na ideju preventivnog spašavanje ptica za vrijeme šumskih požara. Umjesto sprječavanja ratova, što velikim silama, primjerice Britaniji, nikako ne ide u prilog, naši zakasnjeli humanisti bave se posljedicama rata.
Uopće, inicijative ovoga tipa tipičan su primjer lažnog humanizma, one su prije svega jeftina demonstracija prvenstveno u funkciji samopromocije inicijatora. Doduše, čulo se kako su silovanja strašna stvar, koja na žrtve i njihove obitelji ostavljaju trajne i teške posljedice, kako bi silovatelje trebalo oštrije kažnjavati, itd. Ma nemojte mi reći! Vesna Pusić o tim nemilim događajima u Hrvatskoj nikada nije govorila, nego je jednom prigodom čak odbila razgovarati sa silovanim ženama.
U ime koga?
Konferencija o silovanjima u ratnim uvjetima kao eklatantan primjer mlaćenja prazne slame bila je samo oblanda za jednu drugu, jednako promašenu političku inicijativu za koju se zalaže hrvatska ministrica. I to upornije što je besmislenost ideje očiglednija. Ona zagovara jedan novi pristup prema Bosni i Hercegovini, koji nema veze ni s hrvatskom ni s europskom politikom, a ponajmanje s logikom i stvarnošću ove nazovi države. Vesna Pusić predlaže ubrzani proces pristupanja BiH Europskoj uniji i bez ispunjavanja određenih uvjeta, odnosno ispunjavanje uvjete tijekom tog procesa.
Ovaj je prijedlog općenit i ne govori ništa konkretno, pogotovo ništa ne govori o uređenju same države i prevladavanju unutarnjih razlika i podjela, bez čega se svaka integracija čini deplasiranom. Uostalom, prijedlog je već u Bruxellesu odbačen kao nedovoljno operativan, drugim riječima neupotrebljiv i kao nešto što se kosi s uobičajenim pravilima i standardima europske asocijacije.
Bolna je spoznaja da našu ministricu uopće ne zanima položaj Hrvata u BiH pa taj problem ne postavlja kao bilo kakav preduvjet. Njezin prijedlog podržao je samo Ivo Josipović, ali se ne zna ništa što o njemu misli sama Vlada, Sabor ili šira javnost, odnosno sami Hrvati u BiH i u čije ime ona uopće nastupa?
Prijedlog dolazi baš u trenutku kad je Milanu Bandiću oduzeta titula počasnoga građanina Sarajeva samo zato što misli kako bi BiH trebalo urediti kao federaciju triju entiteta, što dovoljno govori o demokratskoj atmosferi koja vlada u glavnom gradu, ako se takvim može nazvati, ove države. Hrvate se ovdje očito tretira kao nekoga koga se nema što pitati, koji moraju slušati, koji su neka vrsta pokusnih kunića koje se ima strpati u već skrojene kaveze.
Mato Tadić, sudac Ustavnog suda BiH, napisao je knjigu u kojoj precizno pokazuje kako je u 18 godina izvršeno 109 izmjena Ustava Federacije BiH, većinom na inicijativu visokog predstavnika i kako su svi oni na štetu Hrvata! Omiljeni u Sarajevu su samo Hrvati poput Željka Komšića ili Stjepana Mesića, pa evo sada i Vesne Pusić, koju je Zlatko Lagumdžija tako srdačno zagrlio, koji slijede bošnjačke poglede po kojima nema nacija, već postoje samo građani.
Gospođa Pusić se i sama nekoć izlanula o federaciji triju republika kao najboljem rješenju, ali je to brzo, izgleda, zaboravila. Mogla se je osloniti na rezoluciju Europskog parlamenta, kojoj su kumovala dvojica naših izvrsnih zastupnika, Tonino Picula i Davor Stiera, kojima to očito nije dobro honorirano na domaćem terenu, koja rezolucija kritički govori o separatizmu i unitarizmu, nudeći model federalizacije države po uzoru na neke europske zemlje.
Skrivena namjera
Razgovarajući o ovoj temi s novinarkom HTV-a, Vesna Pusić je nalikovala na dalaj-lamu iz humorističnog dnevnika Željka Pervana. Ni ona sama svoj prijedlog nije znala objasniti, što znači kako taj prijedlog i nije izvorno njezin. S njom je u Sarajevu rame uz rame bio već spomenuti britanski ministar.
Teorija o približavanju Europskoj uniji bez ispunjavanja uvjeta mogla bi se komotno odnositi i na Srbiju i možda joj to i jest krajnja namjera. To bi bilo pogubno i za europsku zajednicu naroda. Mišljenje kako će otvaranje europske perspektive opčiniti i zavesti sve ljude i narode u susjednoj državi, koji će onda zaboraviti svoje specifične aspiracije, čista je iluzija, kojoj evo robuje i Vesna Pusić i još pokoji njezini kolege u Uniji. Nestabilna država u Europskoj uniji može samo destabilizirati i tu integraciju.
Pogotovo je takav pristup poguban za hrvatske nacionalne interese, koje, kako sada stvari stoje, nitko zapravo ne zastupa, osim usamljenih pojedinaca. Hrvatska je već deklarirala svoju bezrezervnu potporu susjedima u ostvarivanju njihovih europskih ambicija bez obzira na mnoge neriješene granične i druge probleme, bez obzira na neriješen status Hrvata u susjednim državama i bez obzira na još živa srpska posezanja bez isprike i kažnjavanja ratnih zločinaca. Jest nesebično, ali je i glupo.
Josip Jović / Slobodna Dalmacija
