Borisav Jović otvoreno priznaje agresiju za razliku od Pusićke i Josipovića: “… Glavne snage JNA koncentrisati na crti: Karlovac-Plitvice na zapadu; Baranja, Osijek, Vinkovci-Sava na istoku i Neretva na jugu. Na taj način pokriti sve teritorije gde žive Srbi do potpunog raspleta (doktrina Stevana Moljevića o ‘Homogenoj Srbiji’ ili: ‘Srbi svi i svuda’, nap. a.)… Potpuno eliminisati Hrvate i Slovence iz vojske“!

‘Jedinstvo kroz rat’: od ‘zelenog svjetla’ za srbo-četničku agresiju do etničkog čišćenja i genocida! ‘Jugoslavija’, ‘Srbija i Crna Gora’, ‘Srbija’ puki su sinonimi za djecu iste majke, ‘Velike Srbije’!

Uvod: ‘Srbi svi i svuda’, doktrina Stevana Moljevića, lajtmotiv je svih ratova koje je Slobodan Milošević započeo na prostorima trule yu-lešine, od Slovenije preko Hrvatske i BiH pa sve do Kosova, 1999. ali ne s ciljem očuvanja ‘Yuge’ nego stvaranja unitarne, etnički pročišćene države svih Srba! Konačno Milošević je crnogorski a Veljko Kadijević hrvatski Srbin dok je Ratko Mladić Srbin-bosančeros koji je ‘blistavu’ ratnu karijeru započeo klanjem u hrvatskoj Škabrnji i razaranjem na hrvatskoj Peruči, nastavio pokoljem sve do bosanske Srebrenice i završio kao ‘penzioner’ srbijanske JNA, skriven u Srbiji!

Kako je sve počelo? Dana 21. lipnja-nekoliko dana prije proglašenja neovisnosti Slovenije i Hrvatske američki ministar vanjskih poslova James Baker posjetio je Beograd i učinio posljednji pokušaj ‘proboja’ s neuspjelom politikom „jedinstva kroz demokraciju“ u situaciji u kojoj je jedini moćni igrač na lokalnoj pozornici, Slobodan Milošević, jasno nudio „jedinstvo kroz rat“. U zasebnim sastancima s jedanaest najvažnijih aktera Baker se zalagao za svoj koncept, kritizirao Miloševića i ostvario najveći pritisak ali na Sloveniju i Hrvatsku! Nakon što je otišao potpuno obeshrabren („Nemamo pseta u ovoj utrci“) u Jugoslaviji je bila zapamćena jedino njegova javna izjava ponovljene podrške SAD-a jedinstvu i teritorijalnom integritetu Jugoslavije, što je općenito protumačeno kao zeleno svjetlo Jugoslavenskoj armiji da krene i djeluje, dakako, na Miloševićevoj strani.

Srbija je dobro shvatila što znači Bakerova podrška jedinstvu i teritorijalnom integritetu u cilju očuvanja Jugoslavije, ustvari Velike Srbije: Borisav Jović otvoreno priznaje agresiju za razliku od Pusićke i Josipovića!? Srbijanski predstavnik u Predsjedništvu SFRJ i tadašnji vršitelj dužnosti predsjednika Predsjedništva SFRJ Borisav Jović je u svojoj knjizi „Poslednji dani SFRJ: Izvodi iz dnevnika“ (Beograd, 1995., str. 349.) zapisao da su 5. srpnja 1991. on i predsjednik Srbije Slobodan Milošević saveznom sekretaru za narodnu obranu SFRJ (‘ministru odbrane’) Veljku Kadijeviću sasvim otvoreno „postavili niz zahtjeva vezanih za ulogu JNA, koje je on prihvatio bez pogovora“: „Slobodan i ja zakazali smo s Veljkom Kadijevićem razgovor koji smatramo odlučujućim“, piše Jović i nastavlja sasvim jasno i nedvosmisleno: „Od Veljka odlučno tražimo sledeće: …Glavne snage JNA koncentrisati na crti: Karlovac-Plitvice na zapadu; Baranja, Osijek, Vinkovci-Sava na istoku i Neretva na jugu. Na taj način pokriti sve teritorije gde žive Srbi do potpunog raspleta (doktrina Stevana Moljevića o ‘Homogenoj Srbiji’ ili: ‘Srbi svi i svuda’, nap. a.)… Potpuno eliminisati Hrvate i Slovence iz vojske“!

Dakle, već u ljeto 1991. JNA se pretvorila u etnički čistu, srbijansku soldatesku svesrdno pomažući pobunjene ‘Krajišnike’ a za prljave poslove etničkog čišćenja i genocida koristila razne ‘Arkanovce’, ‘Bele orlove’, ‘Šešeljevce’ i inu četničku bagru sastavljenu od svirepih ubojica, silovatelja, pljačkaša i palikuća… procjena pojedinih stranih vojnih analitičara govorila je da hrvatski branitelji ne će uspjeti izdržati više od dva tjedna. Agresivna strategija Veljka Kadijevića, danas ruskog Imoćanina ili imotskog Rusa! U svojoj knjizi „Moje viđenje raspada“ (Beograd, 1993., str. 135.) general Kadijević iznosi veoma precizni strateški plan napada (tada u potpunosti srbijanske, Miloševićeve) JNA na Hrvatsku u jesen 1991.:

-„Potpuno blokirati Hrvatsku iz zraka i s mora;
– Smjerove napada glavnih snaga JNA što izravnije vezivati uz oslobađanje srpskih krajeva u Hrvatskoj i garnizona JNA u dubini hrvatskoga teritorija.
– U tom cilju ispresijecati Hrvatsku na pravcima: Gradiška-Virovitica, Bihać-Karlovac-Zagreb, Knin-Zadar, Mostar-Split.
– Najjačom grupacijom oklopno-mehaniziranih snaga osloboditi istočnu Slavoniju, a zatim brzo nastaviti djelovanje na zapad, spojiti se sa snagama u zapadnoj Slavoniji i produžiti prema Zagrebu i Varaždinu, odnosno granici Slovenije.
– Istodobno jakim snagama iz rejona Herceg Novi-Trebinje blokirati Dubrovnik s kopna i izbiti u dolinu Neretve te na taj način zajednički djelovati sa snagama koje nastupaju u smjeru Mostar-Split;
– Nakon dostizanja određenih objekata, osigurati i držati granicu Srpske Krajine u Hrvatskoj, izvući preostale dijelove JNA iz Slovenije i nakon toga povući JNA iz Hrvatske;
– Za mobilizaciju, pripremu mobiliziranih ili ‘domobiliziranih’ jedinica kao i njihovo dovođenje na planirane pravce uporabe potrebno je 10-15 dana, zavisno od stupnja ‘borbene gotovosti’ jedinice i njene udaljenosti od pravca uporabe.“

Što to Srbe danas ‘žulja’ na ICJ-u u Haagu? Žulja’ ih zečje kukavstvo kojeg su krajiški Srbi pokazali u Oluji, dakako, pred kojom su krajiški gubernatori naredili etničko čišćenje ali ovaj put svojih ‘zemljaka’ s dojučer okupiranog prostora ‘Krajine’! Evo kako je tu okupiranu i etnički očišćenu ‘Krajinu’ prema govoru Slobodana Miloševića iz 1995. godine branio JNA – general Mile Mrkšić, inače hrvatski Srbin, citat: „….Pitanje je ko je, zaista doneo odluku da krajiško rukovodstvo napusti Krajinu? Takva odluka, u uslovima kada su imali sve uslove da se brane, bude doneta koja izazove egzodus. Sada to treba da bude razlog da Jugoslavija jurne tamo da brani te teritorije, sa kojih su oni utekli kao zečevi?! Molim vas, 6 hiljada Hrvata je branilo Vukovar pola godine; napadala je cela Prva armija, vazuduhoplovstvo, čudo, sva sila koju je imala JNA, a oni nisu odbranili Knin, kojem se može prići samo iz tri pravca; nisu ga mogli braniti ni 12 sati!? Oni ga nisu ni branili, jer po svim izveštajima koje smo dobili od policajaca, gradjana i ostalih, čim je prestala artiljerijska priprema u sedam uveče, oni su naredili – bežaniju!…“

Od ‘prekomjernog granatiranja’ Knina poginula je jedna jedina osoba i to vojnik ‘Krajine’ u civilu s oružjem u ruci a sad pročitajmo i sljedeće: Poslušajmo kako je naš pametni profesor filozofije, Žarko Puhovski svjedočio u Haagu, veljača 2009. godine, uz napomenu da je tada bio i predsjednikom HHO-a! Ponajprije, Puhovski je potvrdio kako je planirana ‘bežanija’ Srba iz ‘Krajine’ bila ‘unaprijed organizirana i dogovorena’ ali je (samo)ostavila dojam etničkog čišćenja! „Ako je pritom postojao i nekakav dogovor Zagreba i Beograda, podržavam ga, jer je smanjio broj žrtava“, izjavio je na sudu pod prisegom plemeniti Puhovski.

Luka Mišetić je tada u haaškoj sudnici pustio autentične snimke o pregaženoj koloni civila kod Dvora na Uni (sektor sjever, ali je relevantno jer su izbjeglice kretale i s juga). Upitan što zna o koloni od 5 kilometara ‘užasa’ gdje su tenkovi Koste Novakovića u povlačenju gazili kolonu izbjeglica prema BiH, Puhovski je potvrdio da je od kolega iz Helsinškog odbora ‘Republike srpske’ 1996. dobio podatke da se radi ‘o incidentu gdje su stradala 82 srpska civila’; ‘mini-genocid’ nad vlastitim narodom u naloženom bijegu!? Zaključak: Dakako, iz svega navedenog i notornoj budali je jasno da je navedeni ‘pakleni plan’ Veljka Kadijevića (danas Putinova azilanta) bio plan okupacije cijele Hrvatske uz neminovno etničko čišćenje i istrjebljenje – genocid svih ‘neSrba’ (samo je iz Vukovara ‘očišćeno’ njih 22.000) te njezino pretvaranje u nekakvu vazalsku srbijansku guberniju na čelu koje bi bio srpski gubernator – četnički vojvoda u liku Martića, Babića, Hadžića, Šešelja a možda i Voje Stanimirovića ili Milorada Pupovca, zašto ne!

Damir Kalafatić/hrvatski-fokus.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save