Ministar Jovanović izjednačio rašlje i visak s Biblijom i Bogom!!
U kakvoj mi državi živimo? Ili je možda bolje po tko zna koji put upitati se čime smo zaslužili ovakvu vlast? Kad ministar jedne zemlje (bilo koje) javno nastupa morao bi bar malo pripaziti što govori i kakve poruke šalje u javnost. No, u Hrvatskoj to pravilo očito ne vrijedi. Željko Jovanović, ministar znanosti, obrazovanja i sporta u Republici Hrvatskoj, bez imalo ustručavanja izjednačava rašlje i visak s Bogom i Biblijom. Nije najgore što on ne poštuje ni Boga ni Bibliju, jer to je njegova osobna stvar; nije najgore ni što to javno iznosi iako na taj način vrijeđa devedesetak (i više) posto hrvatskih građana te time pokazuje svu manjkavost osobnog odgoja i elementarne pristojnosti (nažalost u ovo smo se već mnogo puta uvjerili pa možemo samo slegnuti ramenima i kazati – ništa nova); najgore je ipak to što osoba na jednoj tako važnoj funkciji (a ministarska zacijelo jest takva) pokazuje svoje totalno neznanje o stvarima o kojima priča. Bog i Biblija su mnogo složenije stvarnosti od one simplifikacije koja postoji u trodimenzionalnom svijetu jednog prosječnog ateista tipa Milanović-Jovanović. Moglo bi se, priznajem pojednostavljeno, kazati da naš ministar ne može shvatiti, a onda ni prihvatiti da postoji nešto izvan njegovog skučenog vidokruga. Da bi čovjek shvatio (ili bar naslutio) da takvo što postoji potrebno je uložiti izniman trud, a onda ga uvijek iznova ulagati. Prosječan ateist, općenito, u tome ne vidi nikakva smisla i ne želi se time zamarati. Ulijeće u kolotečinu svakodnevice pa gura dokle i kako može. I neka je tako. Svatko ima pravo živjeti kako želi, naravno, ako time ne ugrožava drugog i drugačijeg. On (ministar) ima pravo na svoj stav i svoje mišljenje, no, zašto svoj nedostatak (ili manjkavost) želi projicirati na cijelo društvo? Zašto ljude koji osjećaju i znaju nešto više želi obezvrijediti, ismijati i svesti u svoje skučene okvire? To nam se nažalost događa i na široj društvenoj razini, a posebno je danas izraženo u hrvatskom školstvu (opet njegov resor). No, ova tema zahtijeva širi osvrt i puno temeljitiju raspravu pa nećemo sad o tome. Zato samo zaključimo kratku poruku našem vrlom ministru: Gospodine Jovanoviću nemojte nikada govoriti o stvarima o kojima malo znate ili ništa ne znate. Time sebi nanosite nemjerljivu štetu i sramotite časnu funkciju koju obnašate.
Kako Jovanović (u članku stoji MZOS, no znamo valjda što to znači), nadam se u neznanju a ne zloj namjeri, izjednačava rašlje, visak i Boga možete pročitati OVDJE.
