Samo hrabro – Vi ste budućnost Hrvatske!
SHKM DUBROVNIK – ISKUSTVO IZ PRVE RUKE: Tko nije bio, samo misli da zna što je propustio!
Mene je najviše fasciniralo to što su ljudi satima stajali na kiši i nisu dozvolili da im išta pokvari susret. Inače kad kiša pada sve se otkaže ili pokvari, ali ovdje ne…baš to što su svi odlučili da će stajati na kiši pokazuje koliko su bili predani Bogu i susretu.
Susret hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku na jednom je mjestu okupio mladež iz svih dijelova Hrvatske i dijaspore s jednim ciljem – ujediniti se u molitvi.
Nomadi ljubavi, kako ih od milja zovem, pristizali su u Dubrovnik cijeloga prijepodneva sa sve četiri strane svijeta. Njih 35 tisuća u 600 autobusa mirno su u nepreglednim kolonama uplovljavali u grad.
Grad je kroz samo 45 minuta bio obojan naljepšim bojama.
Stradunom se širila pjesma i veselje nestašnih mladih ljudi. Kiša im nije smetala. U hipu su izvukli kišobrane i kabanice iz ruksaka, i nastavili koračati u zacrtanom smjeru. Neki poput mene, koji za kišobran i kabanicu ne vole ni čuti, u priči su pronašli rješenje u vreći za smeće. To su me naučili na svjetskom susretu u Rio de Janeiru. Najveća vreća za smeće, okrenete ju naopako, provučete glavu i ruke – i eto ti kabanice.
Sigurno se pitate s kojim povodom i kojom misijom se katolička mladež okuplja?
Mnogo puta sam bila u prilici čuti raznolike komentare na ovu temu, a odgovor je vrlo jednostavan. Mi tu nismo došli radi turizma, niti radi ekipe, mi smo tu radi Onoga koji nas jača. Anonimna anketa provedena nad svim sudionicima susreta prije samoga dolaska u Dubrovnik dala je rezultate: Samo 6% mladih je došlo zbog Dubrovnika, 3% zbog svoga društva, a svi ostali da bi se družili i upoznali sa ostalim mladim vjernicima.
Većina ispitanika se izjasnila kao vjernici koji redovito odlaze na svetu misu. Sigurna sam iznova da će opet biti skeptičnih koji u ovo neće vjerovati. No, pronađite mi katoličku crkvu u Hrvatskoj koja nije na nekoliko nedjeljnjih misa ispunjena do ulaznih vrata?! Vjerujte – ovi mladi zaista vjeruju i šire radost – oni nisu turisti. Ovo je moj peti susret, ukupno četvrti nacionalni susret koji sam posjetila. Nakon Pule, Varaždina, Zadra i Dubrovnika, zaista vam mogu svjedočiti da je tako. U Dubrovnik su pristigle “Božje ovčice” koje čine živu crkvu.
Tema susreta bila je sloboda
Na tvrđavi Lovrijenac u kamenu je upisano: “Non bene pro toto libertas venditur auro”, što na hrvatskom jeziku znači “Sloboda se ne prodaje za svo zlato”. Dubrovnik je još iz vremena Gundulića i njegove “Dubravke” bio grad slobode. Dok je u svijetu cvalo ropstvo – Dubrovnik je ropstvo zabranio. Prodaja čovjeka koji je stvoren na sliku Božju smatrala se najvećim zlom. Krist koji nas je oslobodio, raširivši ruke na križu, kako bi nam pokazao – Ljudi ovoliko vas volim! Želim Vas slobodne – stvoreni ste slobodni. Ne smijete biti zarobljeni. Mladim ljudima prenesena je poruka o tome kako se ne trebaju dati prodati i ne trebaju biti robovi današnjice.
Mi nismo roba. Niti ono što na sebe obučemo. Nismo niti kuća u kojoj živimo. Niti kilogrami koje nosimo. Ni ljepota kojom zračimo. Niti godine koje smo proživjeli. Mi smo savršeni i on nas uvijek ljubi. Sve zaboravlja, sve oprašta, nikoga ni na što ne prisiljava i bezuvjetno nas voli. Bog ne želi robove, i zato smo stvoreni slobodni. Nemojte se zavaravati da nije tako… slobodni ste! 🙂
Sunce nakon kiše i ljubav kao lajtmotiv
Stoga… kako na vratima Kneževog dvora piše: – Ne brinite se za privatne nego za opće stvari.
Cijenite bogatstva, ljepote i baštinu. Jer što bi u Hrvatskoj od znamenitosti ostalo kada bi maknuli sve ono što je crkveno?
Čuvajte ljepotu o kojoj vam sam Dubrovnik progovara.
Budite ekološki svjesni.
Brinite o svakom čovjeku u vašoj okolini i o svim stvorenjima na zemlji.
Ne prepuštajte svoj život i svoj grad nekome drugome tko vam želi loše.
Brinite,služite i ljubite svoje prijatelje, roditelje, djecu i ostala stvorenja.
Svima o ovome govorite.
Svi će oni jednom shvatiti i ovim putem krenuti.
Pokretači ste i budućnost Hrvatske.
Biti ćete graditelji novih obitelji.
Biti ćete stupovi odgovornosti.
Bez obzira na pripadnost bilo vjersku, nacionalnu, političku ili neku drugu pripadnost.
Naviknite se govoriti i misliti dobro o svakom čovjeku oko nas, o svojoj okolini, o svojoj obitelji, o svome prijatelju.
Nemojte se sramiti onoga što jeste.
Odgovorni ste ljubiti svakoga čovjeka i u ljubavi ga prihvaćati.
O SEBI
Budite vedri, nasmiješeni i dobri prema sebi.
Nosite osmijeh i radost u svaki dan.
Morate ljubiti sebe da bi zavoljeli druge.
Cijenite sebe.
Cijenite svoje dostojanstvo.
Nemojte si oduzimati slobodu.
Baš takvi kakvi jeste ste potrebni
Zaslužujete pažnju!
Trudite se!
Ne podcjenjujte se!
Rastite i razvijajte se
Takav kakav jesi si najbolji
Imate što cijeniti.
Nemojte se sramiti onoga što jeste.
O BOGU
Otvorite sva vrata i prozore i neka sa svih strana ulazi Krist.
Ne bojte ga se.
Ne stidite ga se.
Shareajte blagoslove na Facebooku. 🙂
Tko će ako nećete vi?!
Ili kako bi Ivan Pavao II rekao mladeži: ”Samo hrabro” – Vi ste budućost Hrvatske!
Mislim da su ove sve poruke i zadaće koje sam uspjela prikupiti i sada ih se sjetiti. Neka budu tu kao podsjetnik na 27. travanj, iznimno bitan datum za katolike diljem svijeta.
No rain, no game.
Potpuno mokri od glave do pete uspjeli smo zadržati vedrinu i radost. Iskreni osmjesi okruživali su me sa svih strana. Bez obzira na kišu bilo je zabavno. Pa kada ju već spominjem, želim mu se zahvaliti i za tu kišu.
Za vrijeme susreta nije bila niti jedna prijava krađe, niti jedan prometni incident, niti jedno narušavanje javnog reda i mira. Hvala dragoj policiji još jednom koja je bila izvanredna! Zato susret i jest prošao „u dostojanstvenom ozračju i bez incidenata”, kako su danas iz MUP-a službeno izvijestili.
Suze radosnice za Vukovar
Običaj je da se lokacija sljedećeg susreta objavi na kraju svete mise. Gradovi se izmjenjuju po principu more-kopno-more. Na redu je bio kontinentalni grad, i ja sam očekivala da će biti Đakovo koje je središte biskupije. No, kada se na zaslonu ispisalo VUKOVAR, 2017. svi su počeli vrištati skakati od sreće. Veoma dirljiv trenutak! Nema niti jedne jedine osobe koja je bila nezadovoljna odabirom. Još uvijek sam u šoku od sreće da ću i ja nekome biti domaćin, i da imam priliku biti “jedan od 1600 volontera”.
Ovo su o susretu rekli moji prijatelji:
Sjećanje na SHKM ostat će trajno urezano u mome srcu prepunom ponosa i radosti koju je izazvalo naše zajedništvo unutar kišom okupanih zidina. SHKM je pravi dokaz da uistinu možemo sve u Onomu koji nas jača.
Mene je najviše fasciniralo to što su ljudi satima stajali na kiši i nisu dozvolili da im išta pokvari susret. Inače kad kiša pada sve se otkaže ili pokvari, ali ovdje ne…baš to što su svi odlučili da će stajati na kiši pokazuje koliko su bili predani Bogu i susretu.
Moleći u glas sa tisućama ljudi oko sebe, ne možeš ne osjetiti Boga, Božju ljubav i moć
Nije to bio skup, to je bila sinergija, toliko različitih ljudi koji su tvorili jedinstvo, pozitivnu energiju.
Ovakvi susreti sve me jače i više nazidavaju na Krista i čine me svjesnom kako je On jedina stijena na kojoj želim graditi svoj život.
Moram za kraj pohvaliti iznimno dobar press i online team, odličan web, aplikaciju, wallpapere i općenito vizualni identitet susreta. Na kraju susreta objavljena je fotografija sveca Ivana Pavla II sastavljena od Facebook profilnih fotografija onih koji su dodali znak susreta. Pokušajte se pronaći.
Hvala našim domaćinima u Cavtatu na drugom danu susreta, posebno Matijani i Mariju koji su me primili u svoj dom.
Hvala Dubrovniče
Hvala Ti Gospodine
Autor: Marija Renić/blog.vecernji.hr
