Šef cirkusa s Markovog trga definitivno je poletio u ponor
Milanovićev skok s trapeza: Ima li koga tko će u zadnji tren prihvatiti njegovu ruku? Šef cirkusa s Markovog trga definitivno je poletio u ponor.
Ministre u ovoj Vladi na čelu s premijerom Milanovićem već sam opisivao kao klaune koji u cirkusu ne izazivaju smijeh, nego, baš suprotno, suze. Njima se mala djeca ne vesele, nego zbog njih imaju tužne izraze lica. I opet, nakon najnovijih najava mjera za izlazak iz krize, koje je Milanović nazvao konvergentnima, ma što god to značilo, ne pada mi na pamet ništa drugo nego cirkus.
Nakon što su Vrdoljak, Grčić, Vesna Pusić i još poneki klaun izveli svoje točke i izmamili suze na prestravljenim licima, čast cirkusa odlučio je spasiti sam njegov šef. U maniri čovjeka koji zna da sve ovisi isključivo o njemu sad kad su klauni zabrljali, odlučio je popeti se na trapez i izvesti ono što i najveći majstori smatraju nemogućim. Iako vidi da je taj trapez odavno namješten za visinu i težinu drugog čovjeka kojeg publika već dugo s nestrpljenjem očekuje, Milanović je odlučio izvesti ono što se u cirkusu obično zove skok smrti. Skočit će i izazvati olakšanje publike.
Dok bude letio u svom slobodnom padu, publika će vidjeti da oni drugi trapezi s kojih bi netko trebao prihvatit premijera u njegovom skoku u ponor imaju sasvim drugi ritam kretanja. Mirela Holy, jedina koja mu pokušava dodati ruku, nalazi se na istom trapezu s njim. I ona se odlučila za skok u ponor. Svjetla u cirkusu konačno će se ugasiti. Bez pljeska i smijeha, publika će napustiti predstavu koju će htjeti što prije zaboraviti.
Ne znam je li zaokret Tomislava Karamarka prema centru izazvao Milanovića da pogleda prema strankama koje se na tom dijelu političke arene bore za prostor, ali očito je da su šefovi naših dviju velikih stranaka počeli prihvaćati realnost. Skoro pola neopredjeljenih birača odlučuje izbore. A njih je sve manje i to u onolikom postotku za koliko raste potpora manjim strankama na političkom centru. Dok HDZ uživa uglavnom stabilnu potporu dvadesetak posto biračkog tijela, popularnost SDP-a nezaustavljivao pada. Ništa bolje ne stoji ni cijela Kukuriku koalicija. Taj nedostatak glasova koji će mu na idućim parlamentarnim izborima trebati da bi se održao na vlasti premijer je odlučio popuniti ponudom za koaliciju Hrvatskim laburistima.
Ako je vjerovati onome što na tu temu pišu izdanja EPH, Zoran Milanović je pred svoje SDP-ovce stavio opciju koja, osim koalicije s Lesarom, uključuje i Mirelu Holy, odnosno njezinu stranku OraH.
Imajući na umu vrlo žestoku kritiku rada ove Vlade koju je Dragutin Lesar izrekao na nedavno održanoj konvenciji Laburista, onda je ovaj potez šefa SDP-a zaista skok smrt s cirkuskog trapeza. U izjavi za naš portal, Lesar je vrlo jasno rekao da njegov odgovor na moguću koaliciju prvenstveno ovisi o tome tko će biti premijer. A onda je dodao i to da je on spreman na postizbornu, a ne na prijeizbornu koaliciju. Lesar očito računa s tim da bi do parlamentarnih izbora snaga laburista mogla biti veća od onoga što će do tada ostati od SDP-a.
Kad se pitanje premijera stavlja ispred mogućeg programa na kojem bi koalicija mogla biti utemeljena, sve je jasno. Lesar je Milanoviću uručio košaricu.
Mirela Holy u svoju je stranku okupila najviše SDP-ovaca koji su nezadovoljni Milanovićevim radom. Iako su bili uvjereni da su našli novu sredinu u kojoj će moći popraviti loš rad hrvatskog premijera, čelnica stranke OraH vratila ih je nazad Milanoviću. Radi dobijanja mogućnosti da bira odbor u kojem će raditi u Saboru, barem je tako to objasnila javnosti, Mirela Holy stavila je OraH na saborski popis stranaka vladajuće koalicije, čiju politiku opet diktira šef SDP-a.
Još je jedna stranka na političkom centru kojoj prilazi sve više dosad neodlučnih birača. Kad sam Nikicu Gabrića pitao kako komentira to što se nije našao u krugu onih kojima je Milanović ponudio koaliciju, odgovorio mi je da bi bilo pravo čudo da je takva ponuda stigla na njegovu adresu. Nacionalni je forum, tvrdi Gabrić, trenutno najdosljedniji kritičar rada ove Vlade i njezinog prvog čovjeka. Kaže da se to može vidjeti i po njihovim svakodnevnim priopćenjima i izjavama. Gabrić, uz opasku da je ovo pokušaj spašavanja utopljenika koji i onako više ne daje znake života, dodaje i da Nacionalni forum ima jasnu viziju socijalne politiku, koju uz korjenite gospodarske promjene brzo treba provesti u državi, te da se to baš nikako ne može uklopiti u ono što radi sadašnja Vlada.
Nama nije cilj spašavati utopljenika, nego napraviti brod kojim ćemo mirno i sretno ploviti, dodao je Gabrić uz poruku da brodom trebaju upravljati sposobni, a ne podobni.
Dakle, Mirelu Holy već ima u koaliciji, Lesar jasno poručuje da koalicija s SDP-om nije nerealna, ali ne s ovim premijerom, a Gabrić jasno poručuje da je ova Vlada potrošila sve svoje kredite. S kime onda Milanović misli koalirati?
Kako misli dobiti iduće parlamentarne izbore, kad njegov ministar gospodarstva planira izlaz iz krize do 2020. godine, a nitko ne zna ni kako će u ovoj državi preživjeti do kraja ove godine. Vrdoljak u svijet šalje poruke o Jadranu prepunom naftnih platformi na svega 10 km od obale, a ministar turizma Lorencin nada se najboljoj turističkoj sezoni dosad. Grčić kuka zato što nema investicija, a Linić najavljuje porez na štednju i tako nastoji iz države otjerati i ono malo kapitala kojeg još ima u bankama, koje će onda po kapital u inozemstvo, što će dati „turbo pogon“ rastu i onako prevelikog javnog duga.
Šef cirkusa s Markovog trga definitivno je poletio u ponor. Ništa drugo mu i nije preostalo kad je vidio kako su njegovi klaunovi, umjesto smijeha, natjerali strah na lica čak i onih najhrabrijih, pa i kod najvjernije publike, koja je do zadnjeg trena vjerovala da u predstavi postoji ono nešto što će nas ipak nasmijati. Dok pada, Milanoviću nitko ne želi dodati ruku.
Njegov skok u ponor toliko je žestok da su svi drugi u toj areni svjesni da ga više ne mogu spasiti, nego jedino mogu zajedno s njim u ponor.
Moglo bi se reći da je čin kojeg je izveo šef cirkusa hrabar, ali on za njega ipak neće dobiti aplauz publike.
U tužnoj tišini čuti će tek uzdah olakšanja zbog toga što je konačno odletio. Ako ga bude mogao čuti od opijenosti vlastitim riječima, koje, i dok pada, priča publici koja je već napustila cirkus čekajući dolazak nove trupe i nekoga tko će im možda vratiti osmijeh na lica.
Autor: Ante Gugo/politikaplus.com
