Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše (srpske) urođene inteligencije – Dobriša Ćosić

Velika je krivotvorina i podvala bila knjiga Slavka Goldsteina “1941. godina koja se vraća” u kojoj se tvrdi da je 1991. godina ponavljanje 1941. odnosno da je Tuđmanova Hrvatska obnavljanje Pavelićeve NDH. Još je veća podvala velikosrpske politike i njenih moćnih saveznika u svijetu i pete kolone u Hrvatskoj da se u današnjoj Hrvatskoj, članici Europske unije i NATO-a ponovno obnavlja ustaška genocidna politika iz 1991. godine odnosno da je 1991. godina- koja se vraća. Na temelju takvih krivotvorina pokušavaju se velikosrbi od agresora na Hrvatsku pretvoriti u žrtve sve do teških optužbi da Srbima ponovno prijeti genocid u Hrvatskoj jer se vraća ne samo ustaška 1991. nego i 1941. godina.

Lažne optužbe da se u Hrvatskoj vraća ustaška 1991. godina događaju se u uvjetima obnove velikosrpske politike koja je definirana u novom Memorandumom iz 2011. koji se naziva Memorandumom 2. Taj novi Memorandum koji obnavlja srpske imperijalne ciljeve iz čuvenog Memoranduma SANU iz 1986. godine koji je bio teorijski i strategijski temelj velikosrpske agresije na Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Kosovo. Memorandum 2 su pisali isti ljudi, isti akademici, kao i Memorandum iz 1986. godine. U Srbiji je pobijedila četnička politika, četnici su rehabilitirani i proglašeni antifašistima, a na čelu Srbije je četnički vojvoda Tomislav Nikolić a na čelu Vlade Miloševićev tajnik Ivica Dačić. Najmoćniji čovjek u Srbiji Aleksandar Vučić i Tomislav Nikolić, predsjednik Srbije, sudjelovali su u agresiji na Hrvatsku.

Glavni ciljevi Memoranduma 2

1. Krivotvorinama velikosrpsku agresiju pretvoriti u građanski rat i nacionalne sukobe s podijeljenom odgovornošću. Zato im je jedan od glavnih ciljeva natjerati Hrvatsku da odustane od tužbe protiv Srbije za učinjeni genocid Srbije te lažnim optužbama protiv hrvatskih branitelja i uveličavanjem pojedinačnim zločina s hrvatske strane stvoriti lažnu sliku da nisu Srbi agresori i zločinci nego su to Hrvati.

2. Nastaviti s politikom razbijanja Bosne i Hercegovine i pripajanja Republike srpske Srbiji.

3. Obnoviti teritorijalne pretenzije na Vukovar i Baranju.

4- Uspostaviti duhovno jedinstvo Srba u regiji i graditi Srbiju kao moćnog zaštitnika Srba izvan Srbije posebno na Kosovu i u Hrvatskoj jer se polazi od pretpostavke da su Republikom srpskom riješili srpsko pitanje u Bosni i Hercegovini.

Veliku pomoć velikosrpskome nacionalizmu i novoj agresiji daje dio međunarodne zajednice, pogotovo Rusija i Velika Britanija ali i mnogi političari poput Carla Bildta i Carle del Ponte i velikoga dijela Haaškoga suda koji su i haaškim optužnicama i presudama pokušali pisati lažnu povijest ratova i na isti način suditi državnome i vojnom vodstvu Srbije i državnome i vojnom vodstvu Hrvatske, koji su na isti način optuživali Miloševića i Tuđmana.

I nakon što je Haaški sud konačnom presudom utvrdio da Franjo Tuđman nije bio na čelu zločinačkog pothvata etničkog čišćenja Srba, da Gotovina i Markač nisu ratni zločinci, velikosrpska politika je još više povećala svoju agresiju. Dobila je na svoju stranu Rusiju i neke druge političare u međunarodnoj zajednici. Ponovno su se angažirale britanske snage u Haaškome Tužiteljstvu i Sudu koje su pokušale osporiti oslobađajuću presudu i izvršiti pritisak da se Hrvatska osudi kao agresor i kao izvršitelj zločinačkog pothvata u ratu u BiH. Čak je u tu prljavu igru uvučeno Vijeće sigurnosti UN-a i Glavna skupština UN-a te se pokušalo mobilizirati sve prijatelje velikosrpske politike u novoj ofenzivi protiv Hrvatske i u novom lažnom optuživanju hrvatskog naroda. Ta prljava igra ne će biti završena do konačne pobjede istine u procesu protiv optuženih Hrvata iz Bosne i Hercegovine u kojem su na optuženičkoj klupi i Franjo Tuđman i cijelo državno i vojno vodstvo Hrvatske pa i cijeli hrvatski narod a ne samo branitelji.

Vukovar je kao i 1991. ključna meta velikosrpske agresije

Vukovar je 1991. godine bio ključno mjesto gdje su hrvatski branitelji i hrvatski narod uz velike žrtve slomili velikosrpsku agresiju i dali neprocjenjivi doprinos hrvatskoj slobodi. Stjecanjem povijesnih okolnosti Vukovar je ponovno na udaru velikosrpske politike. Kako je i za velikosrpsku politiku Vukovar ključno mjesto ostvarivanja velikosrpske politike i njenih imperijalnih težnji prema Hrvatskoj može se reći da je i za Hrvate i za Srbe borba za Vukovar od povijesnog značaja. Odlučuje se hoće li Vukovar ostati mitsko mjesto hrvatskog naroda i ponosan hrvatski grad ili će u njemu pobijediti velikosrpska politika. Znači nije slučajno što je Vukovar postao ponovno poprište borbe protiv velikosrpske agresije u kojoj hrvatski narod još jedanput mora pobijediti velikosrpsku agresiju i hrvatsku petu kolonu.

Zbog toga je teško razumjeti postupke Vlade RH koja izvan povijesnog konteksta ne uzimajući u obzir nove velikosrpske pretenzije nasilnim uvođenjem ćirilice koja je za Srbe simbol njihove pobjede ustvari raspiruje sukobe i pomaže velikosrpskoj politici. Dakle, u uvjetima velikosrpske nove agresije Memoranduma 2 i tretiranja Vukovara kao srpskog grada uvođenje ćirilice nije izraz borbe za ravnopravnost nacionalne manjine nego je politička pobjeda velikosrpske politike s ciljem pretvaranja Vukovara iz hrvatskog u srpski grad. Vlada ne želi vidjeti da ne postoje uvjeti za provođenje zakona o dvojezičnosti jer je sasvim sigurno da u Vukovaru ne živi trećina Srba nego mnogo manje jer se pod stanovnike Vukovara računa i veliki broj Srba koji ne žive u Vukovaru, koji povremeno dolaze po mirovine, na glasovanje i po druge beneficije. Vlada ne shvaća da se radi o bitnom političkom pitanju i političkoj borbi i da objektivno pomaže jedan od bitnih ciljeva Memoranduma 2.

Hrvatsko državno vodstvo je propustilo priliku da nakon oslobađajuće presude Tuđmanu, Gotovini i Markaču i skidanja krivnje s hrvatskoga naroda i hrvatske države, formulira novu politiku i da ju dosljedno brani. Umjesto toga hrvatsko državno vodstvo tetoši petu kolonu u Hrvatskoj i velikosrpsku politiku koja je sve agresivnija.

Specijalni rat protiv Hrvatske

Zbog svega toga pobuna branitelja u Vukovaru ali i u cijeloj Hrvatskoj protiv politike hrvatskog državnog vodstva od velikog je značenja. Branitelji su odlučili da sami obrane i Vukovar i Hrvatsku od nove velikosrpske agresije. Zato Stožer za obranu hrvatskog Vukovara ima tako veliku podršku hrvatskog naroda i zato će on pobijediti jer hrvatski narod neće dozvoliti da se ugrozi ono veliko što je upravo u Vukovaru stvoreno i obranjeno 90-tih godina.

Glavni cilj specijalnog rata je krivotvorinama i lažima optužiti hrvatski narod da je u prošlosti stalno vodio genocidnu politiku koja se navodno i danas nastavlja. Brojnim medijskim lažima i manipulacijama lažno se dokazuje da u Hrvatskoj i danas jača fašizam, da u srcima Hrvata i dalje živi ustaška zmija te da od moćnih šovinističkih snaga prijeti novi genocid nad Srbima. Obnavljaju se stare krivotvorine i optužbe da je hrvatski narod genocidan narod te da se kroz povijest obnavlja genocid nad Srbima (1914.- 1941.- 1991.) te da ponovno prijeti. U tom specijalnom ratu Srbija je izradila tri nova memoranduma (1995., 2011. i 2013. godine).

Najnovijim Memorandumom iz 2013. godine koje je izradilo Ministarstvo vanjskih poslova Srbije i koje je razaslano širom svijeta Hrvatska je ponovno optužena za nacionalističku politiku jer “ne samo da sprečava povratak Srba nego i Srbe prisiljava na iseljavanje”. Izmislili su da u Hrvatskoj djeluju snažno dobro organizirane ustaške organizacije koji vode antisrpsku politiku. Ovaj dokument iz tvornice srpskih laži nije slučajno sada razaslan po svijetu. On je dio velikosrpske strategije uoči početka rasprave na Haaškom sudu o tužbi Hrvatske protiv Srbije za učinjeni genocid. On je i novi pritisak na hrvatsko državno vodstvo kako bi povuklo tužbu za genocid protiv Srbije. U tom Memorandumu iz 2013. uglavnom se nabrajaju svi incidenti skidanja ćiriličnih ploča i navodi se kao krunski dokaz istup Josipa Šimunića nakon utakmice Hrvatska – Island.

Hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova je odgovorilo na neadekvatan način, mlako čak se opravdavajući a bez pokušaja da drugoj strani kaže istinu o uzrocima skidanja ploča s ćirilicom. Hrvatski odgovor kaže da političko vodstvo Hrvatske uvijek osuđuje ispade te da nijedna država nije imuna na takve ispade. Dakle, na neki način prihvaća srpske optužbe umjesto da ih raskrinka. Kad bi hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova stvarno branilo hrvatske nacionalne interese onda bi u odgovoru argumentirano pokazalo kako je taj novi memorandum politička laž, politička bezobraština i dokaz da Srbija ne odustaje od svoje velikosrpske politike.

Da se radi o kontinuitetu iste velikosrpske politike od Slobodana Miloševića do danas dokazat ću i citiranjem Memoranduma iz ′95. godine. U ožujku ′95. godine razaslan je širom svijeta “Memorandum o kršenju ljudskih i građanskih prava srpskog naroda u Republici Hrvatskoj.” Taj memorandum izradio je Ministarstvo inostranih poslova Savezne Republike Jugoslavije kao zvanični dokument kao što je i ovaj najnoviji Memorandum iz 2013. izradilo Ministarstvo inostranih poslova.

U Memorandumu iz 1995. se “dokazuje” monstruoznim lažima kako su Hrvati u prošlosti kao i danas bili i ostali genocidni narod. Hrvatska se prikazuje kao kontinuitet i proizvod militantnog katoličanstva i ideje o rasnoj i nacionalnoj i religijskoj superiornosti Hrvata nad Srbima. Dakle, u tom Memorandumu tvrdi se da je tadašnja Hrvatska (Tuđmanova) ustaška, rasistička i fašistička. Pozivajući se na navodne genocide u prošlosti nad Srbima, tvrdi se da se treći pokušaj genocida nad Srbima odvija u tadašnjoj Republici Hrvatskoj pod vodstvom Franje Tuđmana te da između Tuđmanove Hrvatske i NDH postoji kontinuitet. Dakle, falsifikatima kroz povijest demokratska Hrvatska se proglašava fašističkom i genocidnom Hrvatskom, koja nastavlja sa uništenjem srpskog naroda što su navodno Hrvati radili uvijek.

O kakvim se lažima radi u tom opširnom dokumentu pokazuju i slijedeće monstruozne neistine. U dokumentu piše: “Prema još nepotpunim podatcima na teritoriju Republici Hrvatskoj registrirano je 95 logora za zarobljene Srbe, civile i vojna lica. Nemali deo tih logora bio je u pravom smislu reči koncentracioni kamp Pavelićevog tipa gdje su vršena masovna mučenja i ubijanja Srba.” Zatim se navodi lažni popis tih logora, kako bi za neupućene u svijetu to izgledalo kao istinita optužba. Zatim se navodi da je ’95. godine izvan teritorija okupirane Krajine protjerano više od 350 tisuća Srba. Npr. da je iz Slavonskog Broda protjerano 10 tisuća Srba što je nekoliko puta više od ukupnog broja Srba koji žive u Slavonskom Brodu. U dokumentu se čak ide tako daleko da se i predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman osobno optužuje za ubijanje 12 Srba iz sela Kip, opština Daruvar, u logoru smrti u Marijinom Selu.

Kao krunski dokaz da je obnovljena ustaška država navodi se sljedeće: “Posebno opasan vid obnove ustaštva jeste uvođenje kune kao novčane jedinice u Hrvatskoj.” Sve je to napisano uoči Oluje nakon što su velikosrbi uništili Vukovar i mnoga druga mjesta, pobili tisuće Hrvata i tisuće odveli u logore u Srbiju. Može se navesti bezbroj dokaza kako se obnavlja velikosrpska agresija iz 1991. godine, kako hrvatska državna vlast ne samo da se ne odupire takvoj agresiji nego na neki način i pomaže. Zbog toga hrvatski branitelji a prije svega Stožer za obranu hrvatskog Vukovara imaju ogromno značenje jer oni obavljaju one poslove u obrani nacionalnih interesa koje propušta učiniti hrvatsko državno vodstvo.

U povijesnoj situaciji kada velikosrbi ne priznaju da su izgubili rat, kada ne priznaju da su bili agresori, kada pokušavaju u miru dobiti ono što su izgubili u ratu, kada je na djelu ponovno pokušaj velike povijesne prijevare stotinu tisuća Hrvata u koloni sjećanja okrenulo je leđa hrvatskom državnom vodstvu te su dali podršku Stožeru za obranu hrvatskog Vukovara.

Prof. dr. sc. Zdravko Tomac/hrvatski-fokus.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save