ZAPAD MORA PROPASTI!
Zašto Vuk (The Wolf of Wall Street) danas nužno proizvodi učinak suprotan od željenoga i zašto enormna količina perverzije i nasilja iz Igre prijestolja nailazi na plodno tlo? Odgovor je jednostavan i jasan: ZAPAD BRZINOM SVJETLOSTI JURI U BOLNU PROPAST!
Martina Scorsesea smatram ponajboljim američkim redateljem, a neke njegove filmove (poput Bandi New Yorka) smatram vrhuncem svjetske kinematografije. Njujorčanin sicilijanskog podrijetla već pola desetljeća štanca izvrsne filmove za koje se redovito lijepe nagrade; gotovo da ne postoji filmofil koji vam neće nabiti na nos De Nira u kultnom “Taksistu”, “Razjarenom biku” ili pak u “Dobrim momcima”.
U svim Scorseseovim filmovima karakteri glavnih protagonista izraženi su i izoštreni gotovo do krajnosti, kao u rijetko kojim drugih autora pa nije slučajno da su mnogi glumci ostvarili uloge života i pobrali nagrade upravo u njegovim djelima. Sklonost prema dokumentarnom, realističnom filmu pokazuje cijelog svog radnog vijeka, te je isto jako vidljivo i u njegovom zadnjem djelu,”Vuku s Wall Streeta” (The Wolf of Wall Street, 2013.).
Ta biografska drama svojevrsni je nastavak fenomenalnih “Bandi New Yorka”, samo što sada akteri više nisu primitivni mesari koji zgrću pare prijetnjama, ucjenama i sjekirama, nego fini uglađeni momci koji do ogromnog novca i moći dolaze varanjem i legaliziranom pljačkom. Iako su se dionicama kao oblikom globalne kapitalističke zavjere i psihopatama koji su svojim makinacijama doveli Zapad do bankrota bavili mnogi recentni filmovi (npr. Stoneov “Wall Street – Novac nikad ne spava” i Damonov dokumentarac “Inside Job”), “Vuk” je jedini koji je intimno prikazao sav jad i bijedu ljudske pohlepe kao uzrok ali i ishod gramzivog, suludog zgrtanja novca. Scorsese ovim filmom još jednom progovara o temi koju očito jako voli – ljudima koji su obilježili i oblikovali Ameriku kakva je danas ili kakva će tek postati. Ovog puta u centru pozornosti je broker Jordan Belfort (kojeg utjelovljuje Scorseseov ljubimac Di Caprio), koji po danu obrće milijune zahvaljujući lakovjernim ljudima i rupama u zakonu, a noću se kurva, opija i drogira do besvijesti. Scenarij “Vuka s Wall Streeta” rađen je po istoimenim memoarima danas 42-godišnjeg Jordana Belforta, brokera koji je zbog prijevare kažnjen s tri godine zatvora. Scorsese je Belforta i njegov suludi svijet prikazao bez zadrške, upravo kakav i jest u stvarnosti – beskrupulozan, mahniti svijet drogiranih brokera koji konstantnim lažima i obmanama mlate milijune.
Biranjem telefonskih brojeva i vještim laganjem o stvarnoj vrijednosti dionica u samo par sati Belfort i pojedini suradnici zarađivali su na desetke milijuna dolara. U početku su to činili sasvim legalno, lagano pumpajući vrijednost dionica a potom se polakomili i krenuli na veće cifre, koje su zahvaljujući samoj prirodi kapitalizma gomilali gotovo bez ikakvog truda. Novac zarađen na taj način za njih postaje trivijalan, gotovo beznačajan. Beznačajan u smislu da ga na kraju imaju toliko i da im dolazi u tolikim količinama, bez da maknu malim prstom, da više ne znaju što bi s njim – ni sami sa sobom. Iako je vidljivo da je Scorsese ovim filmom starački i gotovo voajerski uživao u prisjećanjima na mladost, lude zabave i lijepe djevojke (na što otpada 99% ovog filma), ono što je u suštini htio prikazati je apsurdna lakoća zgrtanja, gomilanja novca i sav apsurd njegovog razbacivanja. Kao i u povijesno vjerodostojnim “Bandama New Yorka”, Scorsese je i ovim filmom nepogrešivo secirao tkivo od kojeg je narasla današnja Amerika i navijestio kojim će smjerom ići. Amerika kakva je danas teško da je i mogla ispasti drugačija, s obzirom da je determinirana krvavim, svirepim ubojstvima i otimačinom, mafijom i beskrupuloznim kapitalističkim svinjama.
Nova svjetska paradigma: “Širenje vidika” i zaostale koze
Stoga nije ni čudo da su današnje generacije gledatelja oduševljene upravo “Vukom s Wall Streeta”. Ne zato što je “Vuk” nešto posebno, ili što je Leonardo dobar glumac, već zato jer je Scorsese otvoreno prikazao ono što njih najviše zanima – brzu zaradu i ludo lumpovanje, non-stop “partijanje” sa gomilom pića, droge i seksa. Takve reakcije gledatelja malo su začudile autore filma, čak i zabrinule pa se i sam Belfort počeo u medijima ispričavati kako to nije film koji popularizira kriminal i raskalašenost, već upravo suprotno – kako pokazuje ljudima kakvi ne bi trebali biti. Uzalud se trude Belfort i Scorsese, koji dolaze iz čovječnijih vremena, današnjoj publici objasniti da se takav način života ne isplati i da vodi, osim u zatvor, u posvemašnje ludilo i ništavilo. Prosječni gledatelj ne samo da ne razumije poantu filma, nego ga ona uopće i ne zanima.
Čak štoviše, u svijetu raste popularnost upravo onih teza Scorseseovog filma koje govore kako je u kapitalizmu, ako ste dovoljno spretni manipulator i lažac, zapravo vrlo lako varati i lijepo zarađivati. Kako i priliči “naprednom” Zapadu, raste broj obožavatelja prevaranta Jordana Belforta i njegovog načina života. Prosječni mladi čovjek zapadne hemisfere danas sve što želi je samo laka lova, bez obzira na koji način došao do nje. Vrijednosti polako blijede, duhovnost i moral već su proglašeni relikvijom prošlosti, devijacijom, pojavom u rangu kuge ili ptičje gripe, a ljudi koji upozoravaju na posljedice nehumanog, životinjskog ponašanja i neminovan globalni slom, kako ekonomije tako i društva, etiketiraju se kao konzervativci, idioti, puritanci, lažni moralisti, čak i luđaci.
Na internetu ismijavanje ljudi i ljudskosti uzelo je toliko maha da se izražavanje i najmanje zabrinutosti dočekuje prijezirom, izrugivanjem, a neslaganje s dehumanizacijom i zatupljivanjem “nagrađuje” se otvorenim vrijeđanjem i prijetnjama. Odjednom normalni ljudski osjećaji postadoše “lažna patetika” i “suvišno prenemaganje” – proporcionalno procvatu “umjetnika i umjetnica” poput Lady Gage, Beyonce, Rihanne i najnovijih pedofilskih ‘puppeta’, djevojčica poput Miley Cyrus koje širenjem nogu i simuliranjem felacija na pozornici zapravo “šire (naše) vidike”. Pa jest, definitivno su “prošireni vidici” današnjim maloljetnicama koje na svojim internet profilima lijepe fotke svojih intimnih dijelova tijela. Pogotovo su napredne jer one smatraju druge djevojčice, one koje ne žele slikati svoje obnažene stražnjice i vagine i objavljivati ih po bespućima interneta – “zaostalim kozama”.
Na mladima svijet ostaje – spreman za čipiranje
Rađa se nova kultura u kojoj je čovjek potpuno banaliziran i animaliziran, a djeca hiperseksualizirana. To je kultura budućnosti, poput većine video igara i modernih filmova: krcata vrhunskim specijalnim efektima ali iznutra hladna i bezdušna. Naravno, ledene praznine valja ispuniti nečim vrućim, a majstori iluzije znaju što najbrže “pali” mlade: erotika, pornografija, nasilje; sve što je šokantno, bizarno, perverzno. No, zanimljivo je da najnovija znanstvena istraživanja govore upravo suprotno: primjerice, ženski mozak reagira s gađenjem na eksplicitne scene ljudskog snošaja, iako osobe možda nisu ni svjesne da im se prizor gadi. Isto tako, već odavno je poznato da dječji mozak reagira burno na podražaje ove prirode; djeca upijaju i više nego pretpostavljamo te u sebi sve doživljavaju još puno dublje, intenzivnije.
Učestalo izlaganje nasilnim podražajima (seks, krvoproliće) nesumnjivo djeluje uznemirujuće i labilno dijete puni agresijom (koja se često brka s hiperaktivnošću) ili ga gura u depresiju i autizam, dok većina posljedica izbija na površinu tek kasnije u životu. Pa ipak, u medijima kao da nema previše zabrinutosti za buduće društvo. Ono što je do pred koju godinu bilo nepojmljivo, čak i kažnjivo, recimo u komedijama za široke mase vidjeti goli penis u erekciji ili pak rašireni muški anus danas već postaje uobičajena pojava i to se na prekrasnom Zapadu više ne smatra čak ni vulgarnim, dapače, cijeni se kao dobar humor. Što je još gore, intenzitet toga ne jenjava pa postaje svakidašnje i u televizijskim serijama koje se reklamiraju kao proizvodi za mlade. Na prvu loptu djeluje kao da više nitko ne vodi računa što se i kome se prodaje, kao da je industriji iluzije bitna samo zarada. Zapravo, stvarnost je dijabolično suprotna. Na vrhu piramide već odavno se ono jedno svevideće oko ne vrti oko novca; oko novca se vrtimo jedino mi, jadne budale.
Oni – najveći holivudski moguli, velike korporacije, banke i svjetski moćnici već odavno posjeduju više nego što itko od nas može i pretpostaviti. Dobar dio njih pripada staroj aristokraciji, lozama degenerika koji vladaju svijetom već tisućama godina. Što ih onda zapravo zanima, ako nije novac? A nije ni moć, jer i nju već odavno imaju. Odgovori se nameću sami. Pogotovo ako imate u vidu da su njima ratovi, incest, pedofilija i okultni rituali (kabala, egipatski rituali, sotonizam) već stoljećima obiteljska zabava. Kad smo već kod toga, nije slučajno da je danas puno mladih doslovno zaluđeno serijama poput “Game of Thrones” (Igre prijestolja, HBO) u kojima moralni okviri gotovo i ne postoje i sve se svodi na animalni seks, perverzije i masakr te se kod ljudi ističe ono najgore i prikazuje ih uglavnom kao bezosjećajna bića kojima je jedino stalo do vlastite animalne ugode, interesa ili osvete.
To je svijet kakvim ga vide psihopate, i kakav uporno žele kreirati (s obzirom da ne osjećaju milosrđe i ljubav). Dapače, producenti i autori serije (koje neću imenovati da me ne bi proglasili antisemitom) i ne kriju da im je duhovna komponenta sporedna, ako ne i suvišna; golotinju još i potenciraju pa pred kamere za scene seksa dovode i prave porno “glumice” a scene su pritom sve “slobodnije”. Dakako, znaju što i zašto rade. Ako su dijalozi dosadni i ako je radnja šuplja, razvučena ili je većina gledatelja ne razumije, ubaci se koji pimpek ili sisa, otfikari se par udova i glava uz gomile iznutrica, krvi i jezivog krkljanja, kao začin doda se strastveni seks dvojice nagih mladića i -voila! nikad jednostavniji recept za uništiti milijune. Ako ne i milijarde ljudi. Koje čak i neće biti svjesni što im je učinjeno – dapače, s užitkom će davati svoj novac. I svoju dušu, usput. Čak i oni koji misle da je nemaju.
U današnjem bolesnom svijetu nije neobično da hrpa mladića i djevojaka vrišteći od smijeha “twerkaju” ili prave “selfie” s ljudima u pozadini koji skaču s mosta, kao što više nikog ne čudi ni kada “vesela” omladina za internetsku slavu piša po beskućnicima, ili pak po tijelima mrtvih ljudi – sve s debilnim osmijehom od uha do uha. Uz navedene eksplicitne fotografije nagih djevojčica koje se same fotografiraju i necenzurirano objavljuju, svakodnevni internet vrvi takvim prizorima već godinama. Zato me malo čude sada odjednom iskrsle američke udruge zabrinutih roditelja i udruženja psihologa i pedagoga koje su konsternirane količinom bespotrebnog nasilja i seksa u toj takozvanoj fantasy seriji, omalovažavanju ljudskog dostojanstva i svođenjem žena na puke objekte, i što se sve to emitira u “prajmtajmu” na malim ekranima, kad su i djeca budna. Na internetu se čak pojavljuju i videoklipovi koji ismijavaju glupost i hipokriziju većine gledatelja takvih serija, ali i licemjerje onih koji dopuštaju HBO-u raditi što ih volja, uz ciničnu opasku: “It’s not porn… It’s HBO (to nije pornić, to je HBO)”. Dakle, čak i u Americi (koju bije glas stupidne i amoralne države) postaje sve jasnije što se zbiva, no u Pametnoj našoj udruge i dječji pravobranitelji još uvijek mudro šute i osluškuju što će Veliki Brat reći pa ova skupa pornografska serija prepuna okrutnosti i perverzija ide najnormalnije u devet sati navečer na HRT 2, na sveopću radost infantilne nacije što im nacionalna televizija naše zemljice prikazuje nešto tako “svjetski moćno i popularno”.
Ne čude me naši priprosti roditelji i imbecilne organizacije, no ne znam što su američke udruge čekale sve ove godine i kako im nije jasno da su djeca već odavno do srži izbezumljena, izbombardirana i kontaminirana nasiljem i seksom sa malih ekrana. Jest, nova sezona serije još je “bogatija” naturalističkim prizorima (a siromašnija pričom), ali ni prva sezona nije bila baš nevina po tom pitanju. Dapače, bilo je posve jasno kojim smjerom ide ovaj silno razvikani serijal i da autori neće stati tek na pokojem golom dupetu. Kao što je nekadašnjim komunistima bilo u opisu posla ismijavati i potirati vjeru, tako je i današnjim takozvanim liberalnim kapitalistima u zadatku kvariti djetinjstvo i na koncu zatrti bilo kakav oblik ljudskosti. Naravno, ne ide to preko noći. To ide u etapama: prvo se ismijavaju i anuliraju svi oblici vjere, osobito kršćanstvo (Isus ionako mnogima smeta), zatim se kreće sa “nevinom, umjetničkom” golotinjom, pa sa sve brutalnijim scenama seksa i nasilja, a završit će – kad, tad – eksplicitnom pornografijom, raznoraznim perverzijama i još krvavijim nasiljem. Naravno, sve je to umjetnost, objasnit će nam.”A djeca ionako sve to vide svaki dan, svugdje”. Pa što ne bi još malo…
Sve je dozvoljeno, ništa nije zabranjeno – to je mantra koja nam se neprestano prodaje kao nešto što će nas osloboditi “okova”. Svjetski prosvjetitelji – osloboditelji nas oslobađaju kao što su i Srbi oslobađali Hrvatsku: ubojstvima i razaranjem. U ovom slučaju to je zahuktala legalizacija narkotika, raznoraznih GMO sranja i svih oblika seksualnih devijacija a pogotovo pedofilije. No, ma što nam palamudili takozvani progresivni liberali, bezdušna masonerija i psihopate koje kontroliraju ovaj jadni svijet, sve to vodi jedino u disharmoniju i kaos: degradaciju čovjeka kao svjesnog i savjesnog bića na razinu ispod majmunske. A stopa raznih oblika neurotičnih poremećaja i psihičkih oboljenja, ubojstava i samoubojstava samo će se povećavati, naročito kod sve mlađih generacija. Stres, anksioznost i kronična depresija već su broj jedan oboljenja u mnogim zapadnim državama. No, kao što pijanac želi još alkohola, tako i prazan, neurotičan, frustriran čovjek želi što više “zabave”. Više uopće nije bitno koje vrste. Samo nek’ je bizarno i žestoko, na eks. I po čemu se uopće ta mladež, koja sve to gleda ravnodušno ili piša od smijeha dok se ljudi pate ili umiru, razlikuje od zlih i poremećenih političara koje svi, kao, preziremo? U ničemu; dok u pozadini ljudi skaču s mostova, i jedni i drugi brinu se samo da im osmijesi i zubi na fotografijama ispadnu – savršeni.
Autor: Danijel Vuinac/dnevno.hr
