Započnimo dan molitvom (petak, 25. travnja)
Božja prisutnost
Ono što ovdje pokušavam učiniti jest da ostavim vrijeme po strani
i usredotočim se na svoj život, onaj tjelesni – u vremenu, i onaj duhovni.
Pokušavam si zamisliti Isusa kako sjedi kraj mene
i razgovaram s njim o svemu što mi se događa u životu.
Pokušavam razumjeti da u bezbroju mogućnosti
Isus ulazi u svakodnevne okolnosti moga života.
No, život ide brzo i puno se toga događa.
Pritisak i razne obveze često puta istisnu tu svijest o Božjoj prisutnosti
u mom svakodnevnom životu. Svjestan sam toga, i želim nešto učiniti.
Za sada, pokušavam ostati miran i otvoren onome što mi Njegova prisutnost želi reći.
Sloboda
“Slobodan sam.”
Kada gledam te napisane riječi, čini mi se kako u meni stvaraju osjećaj divljenja.
Da, čudesan osjećaj slobode.
Hvala ti, Bože.
Svjesnost
Biti svjestan nečega znači to i zapažati.
Gospodine, pomozi mi da uvijek budem svjestan da si mi darovao život;
hvala ti na tom daru života.
Nauči me kako da se saberem i budem smiren te uživam u stvarima koje si za me stvorio.
Da zapažam ljepotu koja me okružuje,
divote planinskih vrhunaca, mirnoću jezera, krhkost cvjetne latice…
Uvijek moram biti svjestan da sve to dolazi od tebe.
Riječ Gospodnja
Iv 21,1-14
Poslije toga očitova se Isus ponovno učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako:
Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. Kaže im Šimun Petar: “Idem ribariti.” Rekoše: “Idemo i mi s tobom.” Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa. Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. Kaže im Isus: “Dječice, imate li što za prismok?” Odgovoriše mu: “Nemamo.” A on im reče: “Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete.” Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: “Gospodin je!” Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata. Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. Kaže im Isus: “Donesite riba što ih sada uloviste.” Nato se Šimun Petar popne i izvuće na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. Kaže im Isus: “Hajde, doručkujte!”
I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: “Tko si ti?” Znali su da je Gospodin. Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu.
To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih.
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog Pisma:
Doručak na obali bio je iznenađenje za učenike. Možda su očekivali prijekor… a oni se nasitili. Prepoznali su Isusa bez obzira na način na koji ih je on nahranio.
Poziv upućen njima jest poziv upućen i nama: svaka je molitva poziv na doručak!
Razgovor
Koji osjećaji se bude u meni
dok molim i meditiram Božju riječ?
Zamišljam Isusa kako stoji ili sjedi uza me
i otvaram mu svoje srce.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
