Započnimo dan molitvom (ponedjeljak, 7. travnja)
Božja prisutnost
Kad sam pozvan u zajedništvo s prijateljem,
jedva to dočekam i osjećam se počašćenim.
Kad me Bog poziva da provedem vrijeme u njegovoj blizini,
on želi da upoznam i osjetim njegovu ljubav.
U vjeri i nadi otvaram svoj razum i srce k Bogu,
i molim ga da mi pomogne da postanem još svjesniji njegove ljubavi i prisutnosti.
Sloboda
Gospodine, dao si mi velik dar slobode.
Udijeli mi milost da mogu biti slobodan od svakoga oblika mržnje i netrpeljivosti.
Podsjeti me, Gospodine, da smo u tvojim očima svi jednaki.
Svjesnost
Živim u mreži isprepletenoj mnogim odnosima – vezama s prirodom, s ljudima, s Bogom.
Uočavam te veze i zahvaljujem za život koji kroz njih struji.
Neke od tih veza su iskrivljene, neke narušene, neke prekinute:
možda se radi toga osjećam tužan, srdit, razočaran.
Molim za dar prihvaćanja i oprosta.
Riječ Gospodnja
Iv 8,1-11
Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati.
Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: “Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?” To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti.
Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.”
I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše stadoše odlaziti jedan za drugim počevši od starijih. Osta Isus sam – i žena koja stajaše u sredini.
Isus se uspravi i reče joj: “Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?” Ona reče: “Nitko, Gospodine.” Reče joj Isus: “Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog Pisma:
Zamislimo Isusa kako dolazi među one koji su već unaprijed osudili ovu ženu – promatrajmo tu svjetinu i njihove vođe. Ti koji su je doveli bili su gori od nje… No Isus poznaje namisli ljudske i ono što se krije u čovjekovu srcu. Zato je i postupio upravo tako kako bi nama dao do znanja da uvijek trebamo krenuti od samih sebe.
Lako osuđujemo druge, a kakvi smo mi? Što bi meni Isus rekao ili napisao za mene? Bih li i ja trebao otići posramljen?
Razgovor
Dar govora je izvanredan dar.
Daj da taj dar mogu ljubazno koristiti.
Neka budem spor na oštre riječi koje ranjavaju,
riječi izgovorene u ljutnji.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
