Večernji čvrsto na braniku posrnulog SDP-a, rehabilitira čak i opskurne likove poput Ive Družića

Na hrvatskoj medijskoj sceni posebno mjesto zauzima Večernji list u vlasništvu austrijske Styrije. Za uvod treba podsjetiti kako je Večernji list kao najtiražniji hrvatski dnevnik uoči raspada Jugoslavije sa svim pripadajućim vrijednostima prodan Austrijancima. Dnevnik je prodan za vrijeme Račanove vlasti, ali je iza svega stajao navodni veliki hrvatski domoljub Ivić Pašalić koji je tobože zastupao suverenističku hrvatsku politiku, a bio je spreman najnakladniji hrvatski dnevnik ustupiti u stopostotno vlasništvo sumnjivoj kompaniji iz Graza. Kad je preko opskurnog konzultanta Marijana Kostrenčića, uz punu asistenciju tadašnjeg v.d. direktora Branka Lovrića, Večernji list prvo prodan Pavi Zubaku, a potom po dolasku na vlast Ivice Račana Styriji iz Graza prva stvar koju je novo uredništvo učinilo bila je da se sa stranica dnevnika ukloni rubrika “Hrvatska”. Naivnoj hrvatskoj javnosti prodana je priča kako je novine kupila katolička firma Styria iz Graza, iako je to samo ime, ali ne i kapital koji je kupio Večernji list. Usput rečeno, prodaja Večernjeg lista bila je pod istragom posebnog saborskog povjerenstva koje nije riješilo ništa, a bila je toliko “uspješna” da je svotu za koju je on kupljen Styria vrlo brzo vratila jednostavnom prodajom Večernjakova udjela u vlasništvu hrvatskog mobilnog operetera VIP-a.

Provokacija za vrijeme Papina posjeta Hrvatskoj

Da je Styria katolička firma ne bi se bilo dogodilo da uoči posjeta pape Ratzingera Hrvatskoj Večernji list objavi skandaloznu fotomontažu Benedikta XVI. koja ga je predstavila u pozi s nacističkim pozdravom, zbog čega se uredništvo, kad je na to upozoreno, nije ispričalo čitateljima. Ali to se nije ni moglo očekivati od vlasnika Večernjeg lista iza kojih stoji kapital moćne zajednice austrijskih Srba i socijalista koji su, to treba pripomenuti, prilikom raspada komunističke Jugoslavije bili protiv uspostave neovisne hrvatske države. U svakom slučaju Večernji list je daleko od reputacije kakvu je imao ne samo u prvih desetak godina hrvatske državnosti, nego i od one kakvu je imao u komunističkoj Jugoslaviji. Tada je postojala rubrika “Hrvatska”, ali sad kad je Hrvatska postala država za nove gazde sa specifičnom političkim usmjerenjem u susjednoj Austriji to nije poželjno.

Ne treba neka posebna pamet da bi se ustvrdilo kakvoj političkoj orijentaciji pripada Večernji list. Iako na kolumnističkim stranicama koje se nalaze pri kraju novina, što ih već samo po sebi svrstava u neozbiljnu dnevnu tiskovinu, ima nekoliko komentatora koji zastupaju otvorena konzervativna stajališta što odgovaraju hrvatskoj političkoj tradiciji, ne treba zaboraviti da su neki od takvih komentatora (Tihomir Dujmović, Josip Pavičić) skinuti s njih jer su se previše zalijetali u teme i komentare koji ne odgovaraju političkoj orijentaciji novina. Ipak, zadržani su ostali desno orijentirani komentatori (Milan Ivkošić, Zvonimir Despot, Milan Jajčinović) jer bi bez njih Večernji list mogao zatvoriti butigu, pošto bi se pretvorio po političkoj orijentaciji u tobožnjeg konkurenta kakav slovi Jutarnji list. I ovako je naklada Večernjeg lista, kad se usporedi s nakladom u doba komunizma, strmoglavo pala, pa ispada da je Večernji list za komunističke Jugoslavije bio za tadašnje čitatelje konzervativniji nego što je to danas u slobodnoj Hrvatskoj.

Promicanje nakaradne Popuvčeve politike

Kako bi se spoznala prava kontinuirana politička orijentacija Večernjeg lista može poslužiti intervju što ga je prije godinu dana na dvije stranice tom dnevniku dao čelnik srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, saborski zastupnik Milorad Pupovac. Večernji list nije nikad ustupio prostor nekom pripadniku srpske nacionalne manjine koji predstavlja, za razliku od Pupovčevog Srpskog narodnog vijeća, većinu u hrvatskom političkom korpusu. Taj dnevnik nije dosad ni slova napisao o Memorandumu 2 Srpske akademije nauka i umetnosti koji nakon četiri rata što ih je Srbija izgubila na ovim prostorima ponovo u mirnodopskim uvjetima zagovara velikosrpsku politiku, pa tako između ostaloga inzistira na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i zalaže se za tranziciju srpskih zajednica u državama regije u unitarnu svesrpsku zajednicu. Pupovac u tom intervjuu nikako ne želi priznati da je Hrvatska bila izložena velikosrpskoj agresiji, uostalom u tom smislu nikad se ni za vrijeme nje nije odredio prema Miloševiću, pazeći da ne iskaže neku osudu njegove politike, nego je uvijek težio i teži da se izjednači krivnja za rat, pa za njega ne postoje pobunjeni Srbi u tzv. Krajini i istočnoj Slavoniji.

Tako o Vukovaru govori kao o “neospornom mjestu stradanja Hrvata, razaranja i stradanja Srba i neosporno najbolnijem mjestu u hrvatsko-srpskoj ratnoj priči”. Ako je o priči riječ, onda je to stara Pupovčeva priča da su u Domovinskom ratu jednako stradali Hrvati i Srbi. Takav Milorad Pupovac preko Večernjeg lista brani Vojislava Stanimirovića protiv kojega postoji još uvijek neprocesuirana prijava za ratni zločin podnesena DORH-u. Ako je Vojislav Stanimirović bio s četnicima u Vukovaru i čak bio u vladi tamošnje četničke paradržave, i ako je osvajanje vukovarske bolnice nazvao “poslednjim ustaškim uporištem”, onda se sam Stanimirović poistovjetio s četnicima.

Po Miloradu Pupovcu, koji i sam zastupa slične stavove, izgleda da se u ovoj državi nekome tko je bio dio četničke strukture ne smije kazati da je četnik, jer je to govor mržnje. Po toj Pupovčevoj logici za Hrvate koji se zalažu za hrvatske nacionalne interese se može kazati da su ustaše, ali za Srbe koji su surađivali s četnicima i bili u njihovim redovima ne smije se kazati da su četnici, jer je to govor mržnje. Tu je zato Večernji list da promovira takvu nakaradnu politiku Milorada Pupovca, kojemu je još uvijek glavni grad Beograd a ne Zagreb, gdje za svoju djelatnost po raznim osnovama prima godišnje oko 20 milijuna “ustaških” kuna.

I dr. Kusić na crti obrane promašene politike

S takvom reputacijom Večernji list je u posljednjih nekoliko mjeseci i tjedana objavio niz tekstova kojima je prvenstveni cilj spašavanje sadašnje vladajuće garniture Kukuriku koalicije, a prije svega do dna posrnulog SDP-a. U posljednjem Obzoru, subotnjem prilogu, Večernji list donosi opsežne intervjue s predsjednikom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti dr. Zvonkom Kusićem, te s novoimenovanim predsjednikom Nacionalnog vijeća za znanost visoko obrazovanje i tehnološki razvoj dr. Ivom Družićem.

Oba intervjua su u krajnjoj liniji obrana sadašnje politike koja je dovela Hrvatsku u tešku društvenu, političku, gospodarsku i moralnu krizu, pa nimalo ne nude, osim fraziranja, konkretna rješenja za izlazak iz nje. Tako predsjednik HAZU-a Zvonko Kusić ističe da je društvu potreban široki konsenzus u bilo kojem obliku, jer bi on bio znak zrelosti društva u jednoj ozbiljnoj situaciji, te dodaje da se boji da se bez toga ne će moći izvršiti potrebne promjene. Drugim riječima, predsjednik Akademije se zalaže za spašavanje SDP-a i Kukuriku koalicije, a ne za potpuno novi pristup rješavanju krize i nagomilanih problema, koji i ne mora biti u jednostavnoj smjeni vlasti na Pantovčaku i u Banskim dvorima nego potpunom novom konceptu države. Govoreći o uključivanju HAZU-a u te procese on podsjeća da Akademija još od 1995. upozorava na negativne trendove u društvu, posebice u gospodarstvu, ali se to u praksi uopće ne primjenjuje. Pitanje je je li Akademija u tim inicijativama uvijek na razini svojeg poslanja jer je sasvim bizarno – kao što je bio slučaj – zvati bivšeg po ponašanju šarlatanskog predsjednika Stipu Mesića da govori o gospodarstvu, kad se za njegova dva mandata Hrvatska na međunarodnom financijskom tržištu dodatno zadužila za 20 milijardi eura.

Još je intrigantniji, kad se tiče uređivačke orijentacije Večernjeg lista, intervju na pune dvije stranice s novoimenovanim predsjednikom Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj profesorom Ekonomskog faklulteta dr. Ivom Družićem. To je čisti Večernjakov pokušaj rehabilitacije visokog partijskog dužnosnika iz doba komunističke Jugoslavije, jer je Ivo Družić uoči raspada bivše države bio utjecajni sekretar Gradskog komiteta SKH Zagreba i – što je još važnije – kandidat za posljednjeg predsjednika Saveza komunista Hrvatske na posljednjem Kongresu Partije 1989. godine. Da je u Hrvatskoj provedena lustracija Ivo Družić ne bi mogao obnašati ni jednu javnu dužnost, a posebice ne tako značajnu kao što je mjesto predsjednika Nacionalnog savjeta za znanost.

Na posljednjem Kongresu SKH, 1989. godine, Ivo Družić je bio kandidat čvrstorukaške jugoslavenske struje hrvatskih komunista koju je predvodio Srbin Stanko Stojčević. Preko svojeg brata Kolje Družića, koji je bio na čelu Udbe u gradu Zagrebu, Ivo Družić bio je povezan s KOS-om i u dogovoru sa Slobodanom Miloševićem zagovornik intervencije JNA u politička zbivanja u Hrvatskoj.

Liberalna struja u Savezu komunista Hrvatske koju su vodili pokojni Drago Dimitrović i pokojni Celestin Sardelić, te bivši predsjednik Sabora Anđelko Runjić, nije bila dovoljno jaka da na tom kongresu istakne svojeg predsjedničkog kandidata. Za predsjednika je tako kompromisno izabran Ivica Račan koji je pod pritiskom demokratskih gibanja, iako je sam bio protiv toga, pristao na održavanje prvih demokratskih izbora. Sama činjenica da je Večernji list ustupio tako veliki prostor Ivi Družiću koji se nakon dugogodišnje šutnje pokušava vratiti u politiku pravdajući se da nije propadao ortodoksnoj struji u tadašnjem SKH-u je u sadašnjem trenutku indikativna. Ona samo potvrđuje već manje više raskrinkanu politiku Večernjeg lista kao tiskovine koja se ne zalaže za hrvatske interese, nego za interese kapitala koji stoji iza njega.

Autor: 7Dnevno

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save