Molitva ‘Oče naš’ promijenila mi je život!
Hvaljen Isus i Marija! Moje ime je Matej, apsolvent sam elektrotehnike u Osijeku, imam 24 godine, i prije 3 godine mi je Isus promijenio život. Moj prijašnji život sastojao se od puno stvari koje me nisu činile sretnim, a to su bili silni pokušaji treniranja različitih sportova, želja da budem u centru pažnje, želja da budem voljen, da budem viđen. Imao sam nekolicinu prijatelja s kojima sam se dosađivao, nismo znali što bismo sa sobom. Dani su prolazili, ali ja nikako nisam uspijevao u životu, nikako nisam bio voljen, a od strane prijatelja sam bio samo omalovažavan, ogovaran i ranjen. Činio sam sve poroke ove mladosti: alkohol, lake droge, kasnonoćni izlasci i slično. Moja obitelj je tradicionalna katolička i tjerali su me u crkvu. Na početku sam bio ministrant, ali nakon krizme sam prestao ići kao i većina prijatelja. Tu sam rekao Isusu „ZBOGOM!“, ali On to meni nije rekao!
Nakon završene srednje škole planirao sam upisati policijsku akademiju. Trenirao sam i fizički se pripremao, bio sam pun sebe, pun samopouzdanja i kao da sam cijelu svoju osobu strpao u tu želju koja iskreno nije ni postojala – kao da sam sebe natjerao da to želim, da budem policajac. Znao sam da me to neće ispuniti, ali eto, rekao sam da ne znam što ću sa sobom. Čeznuo sam za istinom i za onom stranom života koja bi me potpuno ispunila, koja bi bila Očeva volja. Prijavio sam se na natječaj i bio uvjeren da ću upisati, jer sam bio vrlo dobar učenik i fizički kompetentan. Rezultati su stigli i ja sam ispao nesposoban. To je bio neopisiv udarac na moj ego, na moju osobnost.
Depresija je bila neizbježna… Sada kažem „Hvala Bogu i na tome!“ jer me je to natjeralo da se zapitam tko sam i što sam i što želim. Nakon nekoliko tjedana odlučio sam upisati fakultet.
Nakon dugih priprema sada je bila obrnuta situacija. Sad nisam bio pun sebe. Nisam vjerovao da ću upisati jer sam smatrao da nisam dovoljno učio. Ta moja nevjera u uspjeh navela me je da se jedne noći obratim Bogu ovim riječima: „Bože, ako si ti stvarno tu i ako je istina što ono u crkvi pričaju, deset dana ću moliti svaku večer po 10 Oče naša.“ Ocu se svidjela moja vjera i otvorenost duha. Počeo sam moliti… Nakon 4 Oče naša, glas mi je rekao počni moliti 10 Božjih zapovijedi. U tim zapovijedima Gospodin me vodio kroz život. Nakon toga su došle Gospodinove dvije zapovijedi ljubavi, Njemu najvažnije – tada sam shvatio da sam mrzio svoga rođenoga brata i u trenu sam ga zavolio… i priznao sam to Bogu, a zatim mi je Isus rekao blagim glasom: “Pokaj se”. Plakao sam tu večer i zaspao.
Sutradan više nisam bio isti. Već ujutro sam slavio Gospodina i moji roditelji nisu mogli vjerovati što ja činim – razgovarali su da me pošalju psihijatru. Od toga jutra Očeva volja za koju sam molio od svega srca počela se ispunjavati. Iz zahvalnosti ne mogu a da ne odem svaki dan na svetu Misu. Molitva je za mene postala sreća. Prijatelje, braću i sestre Gospodin mi je poslao u život i od srca sam mu zahvalan na svakoj molitvi s njima. U svom slavljenju Gospodina počeo sam svirati gitaru i baviti se duhovnom glazbom. Osnovali smo duhovni studentski bend koji animira događaje u osječkom studentskom pastoralu i član sam molitvene zajednice. Radujem se životu s Gospodinom, radujem se Očevoj volji, srce zna da je voljeno i željeno. Osmijeh na mom licu je osmijeh moga srca jer se raduje upravo onome kome je i namijenjeno. Radujem se svakom novom danu s Gospodinom i čeznem za novim nadahnućima koje mi šalje, za novom braćom i sestrama koje mi on šalje, za vječnim životom koji mi on daje!
Bog vas blagoslovio!
Matej
glasbrotnja.net/ bitno.net
