Politizacija na seksualizaciju
Još u lipnju prošle godine ljevičarski su plaćenici na svojoj seansi u Vodicama poručili da se ne mire s vrijednosnim stavovima hrvatske mladeži, te da Građanski odgoj i obrazovanje u nastavnom programu vide kao put ka promjeni te situacije. Naime, rezultati anketa, koje su proveli, pokazali su da hrvatska mladež ima zdrave stavove okrenute kulturi života i civilizaciji ljubavi što je rodne ideologe zabrinulo. Oni otvoreno tvrde da su pučkoškolci i srednjoškolci apolitični, te da ih se mora politizirati. Čak su ustvrdili da su današnji mladi postojaniji u pravim vrijednostima, nego stariji.
Politizacija nakon seksualizacije, mada će tvrditi suprotno, GOO je nakon Zdravstvenoga odgoja upravo to. Tko je samo otvorio i letimično pogledao Nacrt Nastavnoga plana i programa Građanskog odgoja i obrazovanja za osnovnu i srednju školu, te Priručnik za nastavnike: Pomoć u provedbi građanskog odgoja i obrazovanja, mora priznati da se radi upravo o tome. Kada se spomene politizacija djece i mladih odmah se javlja asocijacija na Crvene Kmere s Pol Potom na čelu, koji su u četiri godine strahovlade pobili preko dva milijuna stanovnika Kambodže. Nositelji njihovih zločina bila su djeca i mladi između 14 i 20 godina. Povijest je učiteljica života, pa bi joj trebalo biti poučljiv.
Sve se u predloženom programu GOO-a vrti oko osobnih prava, prava birati i biti biran, interkulturalnosti, vrijednosti manjina u svakom smislu, sve do rodne ideologije. Hrvatsko je društvo prvo u povijesti čovječanstva koje živi postdemokratsko doba. Temelj demokracije jest vladavina većine. Cjelokupni sadržaj Građanskoga odgoja i obrazovanja koncipiran je na nači da potire demokraciju. Da obezvrijedi i istisne većinske vrijednosti, stavove, ideje, ljude, nade, snove… Isključivo se promovira ono što je manjinsko i što ne predstavlja dušu i identitet hrvatskoga čovjeka. Hrvatskoga čovjeka ovdje ne mišljeno u etničkome smislu, nego pojedinca, člana hrvatskoga društva. U svojoj dekonstrukciji hrvatstva globalizirani se jugoslaveni, u značenju briljantne socijalne analize hrvatskoga društva Nina Raspudića, ne ustručavaju promovirati alogične i antievolucijske nakaradnosti.
Nevjerojatno je da netko može napisati i u obrazovni sustav uvesti sljedeću tvrdnju: Opseg građanskih kompetencija širi je od međuljudskih zbog njihovog postojanja na društvenoj (i političkoj) razini (Priručnik, str. 13). Samovoljno određivati značenje pojmova jednostavno nije prihvatljivo. Pojam ljudi (ljudski) širi je od pojma građani (građanski) i nadređen mu je. Pa i onda kada dolazi u složenicama. Građani mogu biti samo ljudi. A ljudi ne moraju biti građani Tako je u programu Zdravstvenoga odgoja zloupotrijebljeno poistovjećivanje termina: spolnost i seksualnost.
Kratko o antievolucijskoj dimenziji ZO i GOO
Smisao evolucije je produljenje vrste. Ljudska vrsta produljuje se samo ljudskom seksualnošću. Smisao škole je da prenese novim generacijama sveukupnost stečenih ljudskih vrijednosti kroz povijest, pa tako i način produljenja vrste. Nove generacije osiguravaju produljenje naše vrste. Tko bi se drznuo mladima promovirati prakticiranje seksualnosti zatvoreno rađanju potomaka ugrozio bi produljenje evolucije i nastavak ljudske povijesti. Takvoga bi trebalo sankcionirati i zabraniti mu pristup prosvjeti.
Na svakom području ljudskih sposobnosti postoji poželjno i nepoželjno ponašanje. Miroljubivost nasuprot nasilništvu. Istinitost nasuprot lažljivosti. Samo nam na području spolnosti i seksualnosti hoće djecu sodomizirati niječući mogućnost nepoželjne seksualnosti. A rod multiplicirati. Najlakša si žrtva kad ne znaš tko si. Da odrasla osoba hoće živjeti takve nastranosti još bi se dalo i otrpjeti. Ali da to promoviraju među djecom treba onemogućiti. I u ime evolucije.
Zanimljivo da autori programa GOO-a smatraju da u građansku kategoriju ne spadaju: domovina, domoljublje, rodoljublje, patriotizam, himna, grb, stijeg, zastava, brak, majčinstvo, materinstvo, branitelj, Domovinski rat, spomen mrtvih ili Dušni dan, Dan svih svetih, sloboda vjeroispovijesti ili sloboda religije ili religijsku slobode, prigovor ili priziv savjesti, pravni lijek, žalba, tužba, pritužba, utok, presuda, zadovoljština, naknada, ustavnost, državljanstvo i državljanin, pa se oni nigdje u tekstu ne javljaju. Očito je predlagatelju strano građanstvo što uopće ne čudi ukoliko se ima na pameti odnos proleterijata i buržoazije. GOO nameću proleteri koji su umislili da su postali buržuji. I car je mislio da je odjeven. Bilo je i komornika, koji su nosili skute.
Među inim rezultatima GOO-a, učenici osnovne škole trebali bi poznavati načine zaštite ljudskih prava u građanskom i kaznenom sudbenom postupku; objašnjavati ulogu Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske; opisivati ustavna prava i odgovornosti građana na temelju kojih oni mogu podnositi prijedloge, predstavke i prigovore nadležnim tijelima vlasti i Ustavnom sudu RH… Sve to i još puno takvih neprilagođenih pravnih vratolomija uspjeli su autori prepisati iz akademske literature u Nacrt programa za pučkoškolce (str. 23). Ako im pustimo oni će odgojiti našu djecu za cjeloživotno tužakanje.
Antun Budimir
