Prvo pravilo svetosti: Krist treba rasti, a mi se umanjivati
Sveci nisu heroji, nego grješnici koji slijede Isusa na putu poniznosti i križa, puštajući da ih On posvećuje, jer nitko ne posvećuje samoga sebe – sažetak je Papine propovijedi na jutarnjoj Misi u kapeli Doma Sveta Marta.
Govoreći o Prvom čitanju koje pripovijeda o obraćenju Svetoga Pavla, Papa je objasnio što znači kad kažemo da je Crkva sveta. Kako može biti sveta ako smo svi mi grješnici? Svi smo grješnici na ovoj zemlji. Mi smo grješnici, a ona je sveta – istaknuo je Sveti Otac dodajući:
Zaručnica je Isusa Krista, a On je ljubi i svakodnevno posvećuje svojom Euharistijskom žrtvom; jer neizmjerno je ljubi. Mi smo grješnici, a u Crkvi smo. Pripadnost Crkvi nas posvećuje: djeca smo Crkve, a Majka Crkva nas posvećuje svojom ljubavlju i sakramentima svoga Zaručnika – ustvrdio je papa Franjo.
U svojim poslanicama Sveti Pavao govori svetima, nama: grješnicima, djeci svete Crkve, posvećene Tijelom i Krvlju Isusovom. Bog u svetoj Crkvi odabire neke osobe da se bolje očituje svetost, da se vidi kako Bog posvećuje, da nitko sebe ne posvećuje, da ne postoji tečaj za posvećivanje, da svetac ne znači fakir ili nešto slično. Ne, svetost je Isusov dar njegovoj Crkvi, a da taj dar učini uočljivijim On odabire osobe u kojima se to Njegovo posvećujuće djelovanje, zorno vidi – objasnio je Sveti Otac.
Evanđelje govori o mnogim svetima: Mariji Magdaleni, iz koje je Isus istjerao sedam zlih duhova, o Mateju, koji je bio izdajnik svoga naroda jer je sabirao novac da ga preda Rimljanima; o Zakeju i brojnim drugima koji svima očituju prvo pravilo svetosti: Krist treba rasti, a mi se umanjivati. Ovo je pravilo svetosti: naše snižavanje da bi Krist mogao rasti – rekao je Papa.
Krist je odabrao Savla (Sv. Pavla), koji je progonio Crkvu. Bog ga je čekao i pokazao mu svoju moć. Pavao se postavši slijep, pokorio, a od velikoga, kakav je bio, posta poput djeteta: pokorio se. Promijenilo se njegovo srce, promijenio se život. Pavao nije postao heroj, život je okončao u Rimu; odrubili su mu glavu. Veliki, koji je obišao cijeli svijet, završava u Rimu: Umanjuje se, umanjuje, umanjuje… Razlika između heroja i svetaca jest svjedočenje, nasljedovanje Isusa Krista; hodanje Njegovim putom, putom križa. Mnogi sveci završavaju vrlo ponizno. Veliki sveci! Mislim na posljednje dane Svetoga Ivana Pavla II. … Svi smo vidjeli:
Nije mogao govoriti. Božji div, veliki Božji ratnik, završio je ovako: bolest ga slomila, bio je ponižen poput Isusa. To je put velikih svetaca. To je put i naše svetosti. Ako ne dopustimo da nam se srce obrati na ovaj Isusov put – na nošenje svakodnevnoga križa – i ne dopustimo da Krist raste; ako ne idemo tim putom, ne ćemo biti sveti. Naprotiv, idemo li tim putom, svi ćemo svjedočiti Isusa Krista, koji nas posvema ljubi. Svjedočit ćemo, premda smo grješnici, da je Crkva sveta, da je Isusova Zaručnica – zaključio je Sveti Otac.
Izvor: Radio Vatikana
