Iseljavanje mladih ljudi iz Hrvatske
Sve veće iseljavanje mladih ljudi iz Hrvatske, posebno visokoobrazovanih stručnjaka, zabrinjavajući je trend u Hrvatskoj posljednjih nekoliko godina. Prof. dr. sc. Božo Skoko tako je pred nekoliko tjedana iznio podatak da je zbog ekonomske krize zemlju u zadnje tri godine napustilo od 60 do 70 tisuća ljudi, uglavnom mladih. Po procjenama Svjetske banke migracijska stopa visokoobrazovanih građana u Hrvatskoj iznosi nevjerojatnih 29,4 posto. Prema istraživanjima dr. Rebeke Mesarić Žabčić i dr. Anđelka Akrapa unatrag pet godina iz Hrvatske se iselio grad veličine Rijeke – oko 150.000 vitalnih ljudi.
Navedenu problematiku za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća komentiraju: Mate Kovačević, prof. dr. sc. Jure Zovko, dr. sc. Ivan Poljaković, Đuro Vidmarović, Josip Jović i dr. Vide Popović.
Mate Kovačević: Poticati rađanje, obiteljsko poslovanje i naobrazbu
Uzroci iseljavanja stanovništva mogu biti viševrsne naravi, nu svi se oni u svojoj biti mogu svesti na dva temeljna uzroka. Snažan populacijski uspon imperijalnih zemalja poticao je emigracijsku ekspanziju koju zbog širenja Lebensrauma pratila i politička ekspanzija. Ta kolonijska emigracija obično je pripremala teren za gospodarsku, a kasnije i političku prevlast hegemona nad domaćim stanovništvom. Tipičan primjer takve emigracije realiziran je tijekom sedamdesetogodišnje srpske prevlasti po hrvatskim zemljama.
Takve kolonije su osnivane uglavnom na ključnim točkama zamišljene Velike Srbije, a zadaća im je bila sa zamišljena prostora potisnuti hrvatsko pučanstvo ili ga pak prevođenjem u pravoslavlje nasilno uklopiti u sastav srpstva. U sklopu tog projekta osnivane su srpske pravoslavne općine po gotovo svim hrvatskim jadranskim gradovima. Te su općine bile glavna uporišta velikosrpske politike, a kasnije umrežene u unitaristički sustav komunističke Jugoslavije pripremile su i vodile agresiju na Republiku Hrvatsku i cjelokupni hrvatski narod.
Zato je rezultat te politike u t. zv. mirnodopskom razdoblju bilo tiho etničko čišćenje, koje se pretvaralo u masovni hrvatski odlazak u inozemstvo, dok je u ratnom razdoblju etničko čišćenje prelazilo u genocid. Hrvatska već stoljećima ne spada u ekspanzivne populacijske, a time i političke zemlje. Ona je, kako to pokazuje i njezin zemljopisni oblik, zapravo žrtva različitih osvajačkih politika pa hrvatska emigracija čak i onda kad je potaknuta ekonomskim čimbenicima ima uglavnom prognanički karakter.
Bilo je normalno očekivati kako će stvaranjem hrvatske državne neovisnosti opadati emigracijski trendovi u Hrvatskoj. Tim više jer je u stvaranju hrvatske države bila neprocjenjiva uloga upravo hrvatskoga iseljeništva. Nu kako su se na vlasti mijenjale politike, koje očito imaju različite državnopravne koncepte tako se različito gledalo i na hrvatsku emigraciju, a s druge strane stvarali preduvjeti za nove valove iseljavanja. Kao izravni posljedak preživjeloga jugoslavenskog državnog koncepta jest i sadašnji emigrantski val mladih i obrazovanih Hrvata, koji zbog nerazumne aktualne politike i gotovo suludih „reformističkih” zahvata u javnom sektoru prisiljavaju ljude na odlazak iz vlastite domovine.
Nažalost, posljedice takve politike ne ćemo moći sanirati, a na mnoga njihova mjesta dolazit će oni iz bližih i daljnjih susjednih država, koje su tijekom zadnjih desetljeća bez sustava vrsnosti masovno „proizvodili” stručnjake. Gospodarske posljedice takve politike mogle bi biti katastrofalnih razmjera. Mogući preokret negativnih trendova nalazi se u karakteru svake zemlje i željama te sposobnostima državne vlasti. Vlast koja želi budućim naraštajima ostaviti slobodnu i nezavisnu državu mora se ponajprije okrenuti vlastitom prostoru. Taj prostor treba kultivirati, obrađivati i poticati život na svakoj stopi svoje zemlje.
To pak znači održavati i podupirati barem postojeću lokalnu i područnu infrastrukturu u manjim općinskim i gradskim zajednicama, a ne već najavljenim ustavnim promjenama, koje stižu iz Josipovićeva kabineta, regionalizacijom države poticati smrt i nova iseljavanja. Dapače, samoubilačku obiteljsku politiku socijalističke ideologije, treba što prije ukinuti, a novim obiteljskim zakonom poticati rađanje, obiteljsko poslovanje i naobrazbu.
Treći i gotovo ključni čimbenik jest ponovni pokušaj povezivanja iseljene i domovinske Hrvatske, koje tek u nacionalnom zajedništvu mogu riješiti ključni hrvatski problem – pitanje opstanka. Da bi se to moglo bar djelomično realizirati, potrebno je provesti kakvu-takvu lustraciju, a u vanjskoj politici odabrati prave partnere.
Prof. dr. sc. Jure Zovko: Dovesti prave ljude na pravo mjesto
Jako sam skeptičan u pogledu tvrdnje da su nam iselili “visokoobrazovni mladi ljudi”. Mi u Hrvatskoj imamo sve manje kompetentnih stručnjaka, a bolonjska je reforma visokog školstva iznjedrila po mojoj procjeni poluovrazovane kvazistručnjake koji su spremni o svemu raspravljati, a uglavnom su nestručni raditi posao za koji su educirani. Ako su dotični doista stručni i s respektabilnim znanjem, a otišli izHrvatske, onda je to vjerojatno iz razloga što nemaju mogućnost adekvatnoga zapošljavanja ovdje.
Postali smo dio Europske unije i razumljivo je da će liječnici, medicinske sestre, informatičari i matematičari odlaziti iz Hrvatske jer su kadar koji se traži unutar EU, Kanade ili Sjedinjenih Američkih Država. Ne vjerujem da je iselio ijedan sociolog, germanist, komparatist, pravnik ili antropolog jer takvih ima previše u zemljama Europske unije na biroima za zapošljavanje. Mene odlasci nimalo ne brinu jer će doći netko drugi živjeti u ovoj zemlji i raditi. Ne zaboravimo da su desetci milijuna Kineza spremni nastaniti se u Lijepoj našoj, raditi poslove koje Hrvati ne žele raditi. To je jedostavno zakon tržišta.
Nadam se da ćemo jednoga dana izabrati sposobnu Vladu koja će imati više senzibiliteta za poduzetništvo, investiranje i strateško planiranje što sve stvara preduvjete za gospodarski razvoj. Mi imamo kontinuirano nesposobne ljude na vlasti i novinare koji ih u prve dvije godine mandata hvale i dižu u nebesa, a druge dvije godine pljuju po njima.
Smatram da će stvari krenuti na bolje onoga časa kada ostvarimo Platonovo načelo pravednosti u smislu idiopragije: dovesti prave ljude na pravo mjesto. U tome vidim smisao demokracije da obrazovani građani biraju stručne i kompetentne političare, a ne ljude poput ovih na vlasti koji su diplomirali iz obrane i zaštite ili doktorirali na temu kolektivnoga odlučivanja.
Dr. sc. Ivan Poljaković: Proces koji neminovno vodi u društveno-politički i gospodarski kolaps
Uz iseljavanje mladih vezano je nekoliko problema. Iseljavanje mladih, bili oni visokoobrazovani ili ne, predstavlja veliki udarac demografskoj politici – koja je ionako katastrofalna u RH – jer su mladi ti koji mogu podići natalitetnu stopu. Hrvatska se u posljednjih 20 godina nalazi u prirodnoj depopulaciji, u prosjeku godišnje oko 15.000 stanovnika manje se rodi nego što umre, ako k tomu sada još dodate 20.000 mladih koji godišnje odlaze iz RH, onda će RH svakih pet godina izgubiti jednu županiju. Nije teško izračunati za koliko godina će nestati Hrvatske, kao države hrvatskog naroda.
Demografski i društveno-gospodarski razvoj jedne zemlje nalaze se u uzročno-posljedičnoj vezi. O dobnoj strukturi stanovništva ne ovisi samo reprodukcija, već i gospodarski potencijal svake zemlje. Hrvatsku je zahvatio ubrzan proces demografskog starenja. U takvoj situaciji gdje imate jednog radnika na jednog umirovljenika (a trebalo bi biti tri naprema jedan) ne možete dugoročno niti čarobnim štapićem stvoriti bolji životni standard.
Kada svemu tome još dodate da su mladi koji odlaze uglavnom visokoobrazovani, dakle, mladi ljudi u koje je ova država uložila velika sredstva da bi ih osposobila za stvaranje viška vrijednosti, te da kao gotovi ‘proizvodi’ odlaze u druge zemlje stvarati taj višak vrijednosti, onda postaje jasno da se nalazimo u jednom procesu koji neminovno vodi u društveno-politički i gospodarski kolaps.
Kako preokrenuti ovakve porazne trendove? To neće biti lako, ali je moguće. Prvo se trebamo osloboditi političkih odnarođenih struktura vlasti koje već više od 14 godina upravljaju RH i namjerno vode hrvatski narod u propast. To se može jedino izborom kršćansko-domoljubnih snaga (u sljedeća tri izborna ciklusa), koje će odmah nakon dolaska na vlast provesti lustraciju, kao prioritet postaviti hrvatske nacionalne interese, i napraviti dugoročnu strategiju oporavka RH, u koju će biti uključena i dijaspora.
Đuro Vidmarović: Nacionalna katastrofa
Odlazak hrvatskih mladih visokoobrazovanih kadrova sve više poprima alarmantne dimenzije. Već se govori o 30 000 takvih stručnjaka. Vlada i Predsjednik ne reagiraju. A riječ je o nacionalnoj katastrofi. Ne radi se samo o novcu koji je ovaj opljačkani narod dao za njihovo školovanje, već o tome što zemlju napuštaju stručnjaci. Bogate zemlje, odnosno njihove firme dobivaju stručnjake u čije školovanje nisu uložile niti centa. To se u literaturi naziva „odljev mozgova”.
Svi ti mladi kadrovi odlaze ojađeni jer su primorani na odlazak, primorani su zbog nemogućnosti da u Hrvatskoj dobiju posao, a ukoliko ga i dobiju nemaju šanse dobiti stan, a stručno napredovanje ovisi im o političkim čimbenicima. Time im uvjeti života postaju neizdrživi. Na žalost, obaviješten sam da se na iseljavanje sprema i dosta zaposlenih mladih stručnjaka, tzv. novaka.
Osobno poznajem čovjeka koji se vratio u zemlju s doktoratom znanosti koji je stekao na jednoj diplomatskoj akademiji s međunarodnom reputacijom. Dio školovanja proveo je u Engleskoj, a dio u Kini, kako bi savladao ove važne svjetske jezike. Očekivao je da će se za njega s radošću naći mjestu u Ministarstvu vanjskih poslova RH Vesne Pusić. Tim više, što kod nas gotovo i nema ljudi koji govore kineski jezik i poznaju kinesko pismo. Ma kakvi! Vrlo brzo strane su se firme zainteresirale za njega i sada radi za jednu od njih. Mladi stručnjak voli svoj narod i svoju zemlju, ali u RH za njega nema mjesta. Zbog toga ne osuđujem nikoga.
Kako osuditi 400 mladih liječnika koji su na burzi rada, ako mogu u inozemstvu dobiti posao? Osuđujem Vladu zbog toga što u našim bolnicama i zdravstvenim ustanovama nedostaje vrlo mnogo liječnika, a to „miriši” na namjerno urušavanje cijeloga zdravstvenog sustava. A tako je i u ostalim segmentima društvenog i privrednog života. Tko se ovdje može zaposliti? Podobni kadrovi, djeca političkih moćnika, udbaške dinastije, tajkunčići bez obzora na stručnost.
Zapamtite, ako se na natječaj javi jedan mladi stručnjak, a pored njega pripadnik etničke ili spolne manjine sa slabijim kvalifikacijama, on nema šanse za zaposlenje bez obzira na svoju stručnost. To obeshrabruje one koji u znanju vode budućnost. Odlazak velikog broja mladih stručnjaka u inozemstvo rezultat je političkog ustrojstva, nepotizma, korupcionaštva, birokratizma i nacionalne veleizdaje. Hrvatska postaje sve više nalik na afričke zemlje, bivše kolonije.
Josip Jović: Zaostajanje u tehnološkom razvoju zemlje
Kao jedan od najvažnijih i najprimamljivijih argumenata u prilog ulaska Hrvatske u Europsku uniju spominjala se veća mogućnost zapošljavanja u zapadnim zemljama. Na žalost, to je jedina obećavana “prednost” koja se i dogodila. To, međutim, za nas nije predstvljalo ništa novo. Ta stoljećima Hrvati sele iz političkih i ekonomskih razloga diljem svijeta, od Belgije, Francuske, Švicarske i Njemačke do Australije i Amerike. Očekivanja od stvaranja samostalne države bila su upravo suprotna, očekivao se i najavljivao veliki povratak barem dijela od nekih 3,5 milijuna iseljenih.
Učinjeno je sve da do tog povratka ne dođe. Novost je i to da su do sada odlazili ribari, težaci, zidari, nekvalficirani i nepismeni radnici i seljaci i pokoji “genijalac”, sada, kao što vidimo, odlaze i to masovno visokoobrazovani ljudi, stručnjaci raznih zanimanja. Nakon rata i negativnog prirodnog prirasta pučanstva migracije su očito najsnažniji izvor demografskog pustošenja zemlje. To je samo po sebi zastrašujuće.
Odlazak visokoobrazovanih znači i zaostajanje u tehnološkom razvoju zemlje. U budućnosti treba čekivati da će Hrvatska biti zemlja useljavanja, ali ne više Hrvata iz Bosne i Hercegovine, već uglavnom mase nekvalificiranih radnika i očajnika iz susjednih te bliskoistočnih i dalekoistočnih zemalja što bi moglo donijeti velike promjene u nacionalnoj, kulturološkoj i vjerskoj strukturi stanovništva.
Odgovor na ova kretanja je, naravno, razvoj proizvodnje prilagođen domaćem stanovništvu, obrazovnim i pirodnim potencijalima zemlje, a ne samo velike strane turističke i trgovačke investicije, u kojima je našim ljudima namijenjena uloga skladištara, sobara i konobara.
Dr. Vide Popović: Stimulirati mlade ljude za poduzetništvo
Poražavajuća je činjenica da veliki broj mladih visokoobrazovanih ljudi planira napustiti Hrvatsku, a od tog broja veliki broj to i učini. To je pojava koja nije dobra ni za jedno društvo te govori o lošim društvenim trendovima koji su prisutni u Hrvatskoj, a to su zatvaranje radnih mjesta i ne otvaranje novih radnih mjesta te posljedično tome povećana nezaposlenost. Napuštanje Hrvatske od strane mladih visokoobrazovanih ljudi loše će se odraziti na rast i razvoj našeg gospodarstva, ali i na naše društvo u cjelini jer su upravo to ljudi koji bi svojim znanjem, energijom, sposobnošću i entuzijazmom trebali biti pokretači društvenih zbivanja kako bi naša država mogla konkurirati drugim državama i zahtjevima trenutka u kojem živimo.
Teško je ove porazne trendove promijeniti u kratkom roku jer je osnovni preduvjet toga otvaranje novih radnih mjesta. Određenim mjerama središnja vlast kao i županije, gradovi i općine moraju osnažiti i pomoći gospodarskim subjektima te stimulirati mlade ljude za poduzetništvo kako bi se otvorila nova radna mjesta.
Upisne kvote na sveučilištima moraju slijediti realne potrebe tržišta, a uz to moramo izgrađivati što bolji i konkurentniji srednjoškolski obrazovni sustav iz kojeg će izlaziti kvalitetni mladi ljudi sa strukovnim i uslužnim zanimanjima. Jednostavno treba se realno sagledati trenutne probleme našega društva te napraviti dugoročnu strategiju zapošljavanja i stimuliranja mladih ljudi i obitelji kojima će se postići to da će se svakoj mladoj osobi pružiti preduvjeti za osiguranje temeljnih egzistencijalnih pitanja za sebe i svoju obitelj.
Davor Dijanović
