AMERIČKI POTPREDSJEDNIK BIDEN: Amerika će svima nametnuti poštivanje gay prava!
Američki potpredsjednik poručuje: ‘Amerika će svima nametnuti poštivanje gay prava!’
Najavljujući otvaranje svjetskog fronta protiv diskriminacije homoseksualaca, američki potpredsjednik Joe Biden rekao je u utorak da je razina zaštite prava homoseksualaca definirajuća osobina civilizirane nacije koja mora biti prevladavajući čimbenik nacionalnih kultura i društvenih tradicija. Biden je na skupu zastupnika prava homoseksualaca rekao da je predsjednik Barack Obama naredio američkoj diplomaciji da promovira prava lezbijki, gayeva, biseksualnih te transrodnih muškaraca i žena diljem svijeta.
“Nije me briga kakva je i koja vaša kultura,” rekao je Biden pred oko 100 gostiju. “Nehumanost je nehumanost. Predrasuda je predrasuda.” Biden i ostali visoki dužnosnici Obamine administracije su se susreli sa zagovornicima ljudskih prava na forumu posvećenom međunarodnom promoviranju gay prava. Biden, koji se tamo pojavio kao vodeći zastupnik gay prava unutar Obamine administracije otkad je, prije Obame, izrazio podršku istospolnim brakovima kojima se Obama do nedavno protivio, rekao je da su dužnosnici američkih vladinih agencija dobili instrukcije da promociju gay prava u inozemstvu postave kao priroritet.
Biden je rekao da su prava homosesksualaca “najznačajnije pitanje ljudskih prava ovog trenutka.” “Države koje ne uspiju ostvariti napredak u smjeru zaštite LGBT populacije, zaprijetio je, “morat će platiti cijenu svoje nehumanosti.” Večernjem prijemu u njegovoj rezidenciji pristustvovali su vodeći gay aktivisti i veleposlanici Velike britanije, Švedske, Danske i Islanda. Ovdje treba primijetiti: radi se o redom kalvinističkim, protestantskim državama, što je bitno za razumijevanje teološke pozadine američkog inzistiranja na gay pravima.
“Trajna i globalna promjena” po američkom receptu
Savjetnica za nacionalnu sigurnost Susan Rice rekla je: “Da bismo ostvarili trajnu globalnu promjenu, trebat će nam svačije rame na kotaču. “Uz više glasova koji će pojačati poruku – poruku da su gay prava u centru ljudskih prava – možemo otvoriti oči većem broju ljudi.”
Rice je upozorila da će to biti teško jer zakoni koji ograničavaju prava LGBT osoba u nekim zemljama uživaju veliku potporu javnosti. Ali je dodala da kulturne razlike nisu i ne mogu biti razlog za nepoštivanje ljudskih prava. O tumačenju što jesu, a što nisu ljudska prava, dakle, ne odlučuju građani pojedinih država, već ona i Obama. Neki bi rekli i da je pravo na život ljudsko pravo, ali ako Amerika ne smatra tako, onda je pravo na izbor ljudsko pravo. Amerika je svojevremeno zastupala demokraciju kao princip odlučivanja, koji je bio iznad separatnih prava određenih društvenih grupa, kao pravo ljudi da odluke donose oni kojih se te odluke tiču, ali danas se to promijenilo pa demokracija više nije bitna. “Vlade su dužne štititi prava svih građana, i zadatak je vlade, i svakog od nas, da njeguje toleranciju i da preokrene plimu diskriminacije,” rekla je savjetnica za nacionalnu sigurnost države u kojoj crni građani zarađu trostruko manje nego bijeli i žuti, i imaju statistički desetak puta veće mogućnosti da završe u zatvoru. I u kojoj se i dalje ne smiju snimati filmovi poput “Mog života s Liberaceom”, kojeg u krajnje liberalnom Hollywoodu i beskrajno politički korektnom Hollywoodu nitko nije htio financirati jer je – isuviše gay? Vlasnici američkih kina su, kad je film snimljen u europskoj TV produkciji, odbili prikazivati. Zato jer je previše gay ili zato jer nije propagandni uradak, nego neutralan i iskren film koji ne gura gledatelju poučak niz grlo? Ili iz oba razloga istovremeno?
Kako god, prošli tjedan su SAD uvele zabranu izdavanja viza za dužnosnike u Ugandi koji krše prava LGBT osoba. Iste sankcije naravno ne vrijede za dužnosnike Saudijske Arabije – iako se tamo homoseksualci izlažu riziku da gledaju Caterpillarovu dizalicu odozgo, pa je i saudijski princ koji je u londonskom liftu zatukao svog ljubavnika (i slugu) radije odabrao suđenje u Londonu za ubojstvo, nego suđenje u Arabiji gdje mu za ubojstvo ne bi sudili (slugu se smije ubiti), ali bi za homoseksualni odnos, što bi ga vjerojatno koštalo glave. Ali, Saudijska kraljevska obitelj je i najveći dioničar najveće američke banke…
Kulturni imperijalizam i imperijalizam kao takav
Problem je ovdje, pored evidentnog licemjerja, kulturni imperijalizam – kojeg obično prati ekonomski. Ako su LGBT prava najznačajnije pitanje u Americi, kako kaže Biden, je li to tako i u ostatku svijeta, i mora li nešto što Amerika vidi kao problem automatski biti svačiji problem? Problem je ovdje nametanje vlastitog problema cijelom svijetu kao svjetskog, iako ne sumnjam da mnogi u Americi vjeruju u ispravnost takvog izvoza ljudskih prava. No, niti izvoz demokracije niti izvoz slobodnog tržišta kao univerzalnog rješenja problema nisu dali rezultate, iako niti demokracija niti slobodno tržište sami po sebi nisu ništa loše. No oni su, u ovom obliku u kom ih danas imamo, nastali na zasadama protestantske etike – kao i sam kapitalizam, kao posljedica društvenih i ekonomskih promjena koje su se dogodile u dijelu svijeta kog je u 16. stoljeću zahvatila reformacija. O tome je Max Weber napisao svoje kapitalno djelo “Protestantska etika i duh kapitalizma”. Nije teško dokučiti zašto se jedan recept, uspješan u jednoj kulturi, unutar jednog civilizacijskog konteksta, u pravilu neće pokazati jednako uspješan kad ga se presadi u drugi civilizacijski kontekst, s različitom etikom – što možemo jasno vidjeti na tome da demokracija i kapitalizam ne funkciniraju baš dobro tamo gdje su uvedeni dekretom, a nisu rezultat prirodnog razvoja društva. Uostalom, spomenuto širenje kršćanstva na latinsku Ameriku se isto događalo u najboljoj namjeri – Španjolski katolici su vjerovali da krštenjem omogućavaju Indijancima da njihova duša bude spašena. Hoće li naše duše biti spašene bezrezervnim prihvaćanjem američkog gledanja na problem ljudskih prava, oličenih u gay pravima?
Iako Amerika svoje viđenje ljudskih prava deklarira kao univerzalno, i vrijednosti iza kojih ona stoji kao univerzalne, one su u osnovi produkt protestantske etike: pseudoreligija progresivizma nije doli kriptokalviznizam u novom obliku. Kao što je uostalom problem istospolnih brakova prije svega problem Amerike: druge kulture na ljudsku seksualnost pa i brak gledaju drukčije. S te strane, uguravanje i asimiliranje gay subkulture u prevladavajuću puritansku matricu u kojoj izvan monogamnog braka nema “legalnog” seksualnog odnosa je zemljama katoličkog kulturnog kruga ne samo uglavnom strano nego i nepotrebno. Pogledajte lepršavu seksualnost mediteranske europe, Francuske ili Italije: tamo je preljub uvijek bio grijeh, kao i istospolni odnos, ali se na grijeh isto tako gledalo kao na nešto ljudima imanentno. U ateističkim kulturama Kine ili Japana to još više dolazi do izražaja: tamo jednostavno ljudska seksualnost nije pitanje ljudskih prava niti pitanje dana, već privatna stvar koja se nikog ne tiče.
S te strane, promoviranje “seksualnosti” kao urođene ljudske osobine koja bi, kao jedini definirajući faktor čovjeka, trebala zamijeniti naciju, spol, religijsku kulturu i sve ostale definirajuće osobine koje progresivne snage smatraju “društvenim konstruktima”, dakle nepostojećim izmišljotinama, je nešto što proizlazi iz protestantskog shvaćanja po kom su ljudi predodređeni za spasenje već prije rođenja, i što god radili u životu oni tu ne mogu ništa. Na tragu toga je i pseudoreligijsko tumačenje da se kao ovaj i onaj “seksualac” rađate (rađate se možda s određenim sklonostima, a ponekad ih i stječete: nitko se ne rađa kao alkoholičar, iako je sklonost alkoholu genetski uvjetovana). Katolička etika pak zastupa princip gotovo apsolutne slobodne volje, što u kontekstu gay prava znači da partnera birate svojom voljom, pa tako i svojom voljom činite grijeh – preljuba ili kojeg drugog. U tom kontekstu gay osobe bi, licemjernim politički korektnim rječnikom, bile “heterosexually challenged”.
Šuplja logika kalvinističkog moralnog čistunstva
Logika koju nameće neopuritanizam ima jednu veliku nerazrješivu moralnu dilemu – ako je naša seksualnost u trenutku rođenja predodređena i ako nismo slobodni birati s kim ćemo leći, što s onima čija je “seksualnost” usmjerena na one koji ne mogu dobrovoljno dati pristanak za spolni odnos, dakle na djecu, životinje, bližu rodbinu…? Jesu li oni osuđeni na pakao samim rođenjem, moraju li živjeti u celibatu ili ih treba smjesta zatući čim se rode, smiju li imati odraslu osobu suprotnog spola za partnera iako nisu “hetero”… ili će i oni jednog dana dobiti slovo u zagradi iza lgbtqitd. formule? I, usto, ako je svaki dobrovoljan odnos između dvije odrasle osobe ne samo legalan i legitiman, s čim se bezrezervno slažem – i što je izreka temeljem koje je svojevremeno dekriminilazirana homoseksualnost u svijetu – kako obrazložiti da je u Americi, Švedskoj, i ostalim zemljama koje promoviraju LGBT prava kao ultimativni vrhunac ljudskih prava – prostitucija zabranjena? Ne radi li se tu o dobrovoljnom, pače tržišnom odnosu dvije odrasle osobe? A u Švedskoj se kažnjavaju čak i mušterije prostitutki: seksualnost penzionera udovaca kojima su prostitutke često jedino rješenje očito ovdje nije predmet ljudskih prava. Naravno, pobornici dogme će hladno odgovoriti “homoseksualac se rađaš, a prostitutka ne”, i to je odgovor na sve moralne dileme.
Puritanci i moralni čistunci, odnosno američki i britanski kriptokalvinisti koji se pozivaju na pseudoreligiju “progresivizma” time ne čine ništa drugo osim pokrštavanje katolibanskih indijanaca i ostalih primitivnih kultura na jedinu pravu vjeru. Vjerovanje da niti jedna kultura niti civilizacija do danas nije razumjela pravu ljudsku prirodu, pa time ni poznavala istospolne brakove (kad smo kod toga, ni u opjevanoj antičkoj grčkoj nisu postojali istospolni brakovi, ni u onim polisima koji su pozitivno gledali na istospolnu seksualnost) i da je upravo Amerika 21. stoljeća došla do konačnog prosvjetljenja po tom pitanju koje sad ima pravo nametnuti svima milom ili silom nije do li jedna nevjerojatna arogancija i bahatost. Čitava priča je zapravo na tragu orwelovske izjave “rat je mir, sloboda je ropstvo, neznanje je moć”, ovaj put u obliku “muškarac je žena, sloboda izbora partnera je robovanje predrasudama, nasilje je tolerancija”. U kopernikanskim obratima koji je protestantski svijet prošao od Lutherovog rasizma i radikalnog antisemitizma do današnje političke korektnosti, svijet je uvijek te obrate pratio – jer su se ti obrati uvijek pokazali uspješnima tamo gdje su i nastali. No, time je ostatak svijeta autmatski pristao i na svoju podređenu ulogu.
To, naravno, ne znači da su u konačnici ljudska prava i demokracija nešto loše. A naročito pravo ljudi da sami biraju svoje seksualne partnere dok god su odrasli i spremni suočiti se s posljedicama svog izbora. No, nametanje vlastitih pogleda cijelom svijetu kao jedinih ispravnih je nešto vrlo loše – nimalo bolje od Iranske politike kamenovanja silovanih žena, ili vješanja homoseksualaca o kranove dizalica. Druge kulture i civilizacije imaju druge probleme, i trebaju sami tražiti svoja rješenja, jer kad vas netko drugi oslobađa onda niste slobodni. Uostalom, nije li i Homeini svojevremeno rekao “Mi ne želimo ništa drugo, nego nametnuti cijelom svijetu islamske zakone”. On je mislio da mu Alah daje pravo i dužnost da to uradi, da stvori svjetski kalifat, “ummet”, na dobrobit čovječanstva, onako kako je zapisano u svetoj knjizi. Obama, očito, misli to isto, samo bez Alaha u formuli. I kao i Homeini, vjeruje da je to za dobrobit svijeta.
Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr
