Agencija EU izmišlja žrtve “diskriminacije “LGBT osoba
Za nekoliko će mjeseci Agencija EU-a za temeljna prava (FRA) objaviti uznemirujuće izvješće, kojim se potvrđuje da je rasprostranjena diskriminacija homoseksualaca i lezbijki jedan od najvećih problema društva u Europskoj uniji, te da je potrebno provođenje radikalnih zakonodavnih mjera. Budući da „činjenice“ nedostaju, trebalo ih je izmisliti i to tako da se provede „Europska LGBT anketa“ koju provodi Gallup, institut za istraživanje tržišta, u suradnji s kontroverznom LGBT interesnom grupom „ILGA- Europe“. EU će za provođenje ove ankete potrošiti 370.000 eura poreznih obveznika! Koji su kriteriji za provođenje ove ankete? Vrlo upitni i beznadno neznanstveni. Podaci prikupljeni iz službenih izvora (npr. iz policijskih ili sudskih slučajeva) ukazuju na to da su slučajevi diskriminacije na temelju seksualne orijentacije vrlo rijetki, a većina tužbi se odbacuje radi neutemeljenosti.
MANJKAVA I PRISTRANA METODOLOGIJA
European Dignity Watch: Agencija EU za temeljna prava izmišlja žrtve “diskriminacije “LGBT osoba
Nedavno izvješće Agencije Europske unije za temeljna prava (Fundamental Rights Agency- FRA) o diskriminaciji lezbijki, homoseksualaca, biseksualaca i transvestita u Europi izazvalo je brojne prigovore zbog manjkave i pristrane metodologije istraživanja. Sama agencija na svojim stranicama navodi “rezultati ne mogu biti reprezentativni za sve LGBT osobe u EU”. Što se dogodilo?
Agencija Europske unije za temeljna prava odlučila je potrošiti 370.000 eura poreznih obveznika na novu LGBT anketu o „diskriminaciji LGBT osoba“ u Europi. S obzirom na način na koji je anketa osmišljena, rezultat je unaprijed određen: Gotovo svaka LGBT osoba suočava se s „diskriminacijom“. Tvrdnje su predvidive: potrebno je mijenjati zakone, dati povlastice, a drugačije mišljenje tretirati kao „govor mržnje“. Sada treba izmisliti „činjenice“. Agencija EU-a za temeljna prava i europska oblast Međunarodne lezbijske i gay udruge (ILGA) primile su se posla.
Za nekoliko će mjeseci Agencija EU-a za temeljna prava (FRA) objaviti uznemirujuće izvješće, kojim se potvrđuje da je rasprostranjena diskriminacija homoseksualaca i lezbijki jedan od najvećih problema društva u Europskoj uniji, te da je potrebno provođenje radikalnih zakonodavnih mjera. Sa sigurnošću možemo pretpostaviti da je već u tijeku izrada nacrta izvješća. Međutim, za sada još uvijek nedostaju „činjenice“ na kojima će se izvješće temeljiti. Njih tek treba izmisliti.
S tim ciljem, Agencija je naručila „ Europsku LGBT anketu“ koju provodi Gallup, institut za istraživanje tržišta, u suradnji s kontroverznom LGBT interesnom grupom „ILGA- Europe“.
Navedena je grupa kontroverzna jer za sebe tvrdi da je neovisna „nevladina organizacija“, a zapravo oko 70% svojih sredstava dobiva od Europske komisije, te dodatna sredstva od nizozemske vlade.
Ostala sredstva dolaze od tri imućna pojedinca (Georgea Sorosa, Sigrida Rausinga i jednog anonimnog donatora).“Europska LGBT anketa“ još je jedan od izgovora za slijevanje novca poreznih obveznika u džepove ILGA-e: prema planiranju proračuna te organizacije za 2012. godinu, „europska oblast ILGA-e u suradnji s institutom Gallup dobila je na natječaju Agencije EU-a za temeljna prava svotu od 370 000 eura za provođenje ankete o diskriminaciji i viktimizaciji LGBT osoba u Europskoj uniji.“
Dovoljan je kratak pogled kako bi postalo jasno da svrha ove ankete nije saznavanje stvarnih činjenica o pravoj diskriminaciji LGBT osoba, već stvaranje lažnog dojma da se unaprijed izmišljeno izvješće Agencije i njezin politički plan i program „ temelje na ozbiljnom društvenom istraživanju“. Špekulira se da će uznemirujuće „činjenice i brojke“ koje će Agencija objaviti u svom izvješću ostaviti jak dojam na javnost, a da nitko neće pitati kako su došli do tih podataka.
Razmislimo samo o sljedećem:
1. Samo LGBT osobe smiju odgovoriti na upitnik:
U ozbiljnoj bi anketi istraživači dali sve od sebe kako bi se pobrinuli da su sudionici ankete uistinu reprezentativni uzorak opće populacije (što se tiče dobi, spola, društvenog statusa, obrazovanja, vjere itd.), s ciljem da se stekne opći dojam o problemu u društvu. To ih ne bi spriječilo u daljnjoj analizi odgovora određenog segmenta društva (npr. LGBT osoba) i usporedbi tih odgovora s odgovorima preostalog dijela populacije. Takva bi usporedba pružila uvid u to kako određena skupina doživljava samu sebe u odnosu na način na koji je doživljava ostatak društva.
Međutim, u slučaju „Europske LGBT ankete“, mišljenja i iskustva većeg dijela stanovništva, koji se ne ubraja u LGBT populaciju, ne uzimaju se u obzir. Ostalima sudjelovanje u anketi jednostavno nije dopušteno. Svakome tko se izjasni da nije LGBT pojavi se poruka:
“Hvala Vam što želite sudjelovati u anketi. Međutim, niste dio ciljanje skupine ove ankete, stoga nećete moći popuniti ostatak upitnika. Puno Vam hvala na Vašem zanimanju za Europsku LGBT anketu!”
Prema tome, od samoga početka svrha ankete nije doznati više o stajalištima i iskustvima društva općenito, već samo LGBT osoba. Štoviše, čini se da su mišljenja LGBT osoba jedan i jedini izvor istine. S obzirom na to, hoće li itko biti iznenađen kada rezultati ove ankete pokažu da je „diskriminacija LGBT osoba široko rasprostranjena“? Svi znaju da LGBT osobe uglavnom vide sebe kao žrtve diskriminacije, i teško je shvatiti zašto 370 000 eura mora biti potrošeno na anketu Gallupa da bi se došlo do tog revolucionarnog „otkrića“.
Bilo bi mnogo zanimljivije saznati misli li i ostatak društva da su LGBT osobe žrtve diskriminacije, ili možda smatra da su LGBT osobe iznimno nasrtljiva interesna grupa u potrazi za povlasticama koje je teško opravdati. Međutim, kako se čini, FRA i ILGA ne misle da bi ti rezultati bili korisni.
2. Samo vrlo motivirane LGBT žrtve sudjelovat će u anketi:
Anketa ne samo da isključuje sve one koji ne pripadaju LGBT zajednici, već zapravo isključuje sve LGBT osobe koje same sebe ne smatraju žrtvama diskriminacije.
Anketa sadrži oko 50 pitanja. Čak i ako ispitanik odgovori na sva pitanja vrlo brzo i bez razmišljanja, trebat će mu najmanje pola sata da popuni upitnik. Međutim, teško je zamisliti da bi bilo koja LGBT osoba potrošila pola sata ili više na popunjavanje upitnika samo kako bi se izjasnila Agenciji EU-a za temeljna prava da on/ona ne misli da je žrtva diskriminacije. Drugim riječima, u anketi će vjerojatno sudjelovati samo osobe koje imaju veliku motivaciju za prenošenje poruke da se osjećaju diskriminirano.
Zbog toga je lako predvidjeti da će nas, na temelju ove ankete, FRA uskoro obavijestiti da je „99,9% LGBT osoba izjavilo da se smatra žrtvama diskriminacije“. S obzirom na način na koji je anketa osmišljena, bilo koji drugi ishod bio bi istinski iznenađujući.
3. Sudjelovanje u anketi je anonimno i ne temelji se na dokazivim činjenicama:
Sudjelovanje u anketi je anonimno i ne postoji ništa što bi spriječilo jednu te istu osobu da popuni upitnik dvadeset ili više puta. Uz to, kada ispitanici trebaju navesti svoja iskustva „diskriminiranosti“, ne trebaju ih potvrditi dokazivim činjenicama. To znači da bi, u najgorem slučaju, mala skupina aktivista mogla iskoristiti anketu za prijavljivanje ogromnog broja potpuno izmišljenih slučajeva „diskriminacije“. Čak i u najboljem slučaju ova bi nas anketa informirala o tome kako se sudionici osjećaju i što misle, a ne o pravoj diskriminaciji.
To se značajno razlikuje od pristupa ostalih istraživača, temeljenog na činjenicama. Na primjer, Opservatorij za praćenje diskriminacije i nesnošljivosti prema kršćanima nedavno je objavio godišnje izvješće za 2011. godinu, u kojem detaljno navodi više od 600 slučajeva u kojima su kršćani bili žrtve diskriminacije, zlostavljanja i nasilja. Svi su se ti slučajevi dogodili prošle godine, a za svaki od njih u izvješću je navedeno vrijeme, mjesto te bitne činjenice. Zbog toga su tvrdnje vjerodostojne i dokazive.
Što se tiče diskriminacije navodno usmjerene protiv LGBT osoba, potrebno je naglasiti da je još 2008. FRA objavila podugačko izvješće u kojem osuđuje visoku učestalost diskriminacije homoseksualaca. Međutim, podaci prikupljeni iz službenih izvora (npr. iz policijskih ili sudskih slučajeva) nisu uopće potvrdili tu tvrdnju; štoviše, činilo se da su zločini ili zlostavljanja s jasno „homofobnom“ pozadinom bili poprilično rijetki. Agencija je pokušala objasniti taj nesrazmjer izjavom da „manji broj prijavljenih slučajeva ne znači da je manje diskriminacije“, aludirajući na mogućnost prijavljivanja manjeg broja slučajeva nego što to uistinu jest. Međutim, čak ni to nije uvjerljivo objašnjenje, budući da su nadležna tijela većinu tih rijetkih slučajeva u kojima je podignuta tužba zbog „homofobne diskriminacije“ odbacila kao neutemeljene, što je zapravo dokaz prijavljivanja većeg broja slučajeva nego što to uistinu jest. To je potaknulo jednog komentatora da zajedljivo upita „kakve bi trebale biti statistike da FRA zaključi da ‘homofobija’ trenutno nije jedan od glavnih problema“, te da izjavi da se „ne bi dopustilo da bilo koji podaci ili statistike dovedu do tog (nepoželjnog?)zaključka. Prema načinu na koji se statistike koriste (ovdje) sa sigurnošću se može zaključiti da suvremena zabrinutost oko ‘homofobije’ uopće nije povezana s bilo kojim dokazivim činjenicama i brojkama. Velik dio rasprave o homofobiji rezultat je ideologije koja stvara vlastitu stvarnost“.
Čini se da je „Europska LGBT anketa“ dio tog plana. Ne nudi prikaz stvarne diskriminacije ili zlostavljanja koje proživljavaju pravi ljudi, već izvještava o shvaćanjima i osjećajima ljudi koji, ako doista postoje, ne žele otkriti svoj identitet. To nije dovoljna osnova za opravdanje bilo kojeg političkog odabira.
4. U upitniku se nalaze sugestivna pitanja. Neka od njih su izvan dopuštene granice
I za kraj, ali ne manje važno, pitanja sadržana u upitniku zaslužuju kritiku zbog načina na koji su koncipirana. Pitanja su sugestivna, zbog čega će lako usmjeriti ispitanika na odgovor koji spontano ne bi ponudio:
„Što bi Vam pomoglo da se bolje osjećate kao lezbijka, homoseksualac ili biseksualna osoba u zemlji u kojoj živite?”
Odgovor 1: „Antidiskriminacijska politika za pitanje seksualne orijentacije na radnome mjestu.“
Odgovor 2: „Provođenje mjera u školama kojima bi se promicalo poštivanje lezbijki, homoseksualaca i biseksualnih osoba.“
Odgovor 3: “Otvorena podrška lezbijkama, homoseksualcima i biseksualnim osobama od strane javnih osoba iz svijeta politike, poduzetništva, sporta itd.“
Svaki se odgovor može ocijeniti u rasponu od „Uopće se ne slažem“ do „Slažem se u potpunosti“.
Pitanje nije otvorenog tipa (tj. ne dopušta ispitaniku da ponudi odgovor za koji on misli da bi bio koristan), već ga tjera na suglasnost s „antidiskriminacijskom politikom“ i „provođenjem mjera u školi“. Međutim, nije ponuđeno objašnjenje što ta „politika“ i te „mjere“ obuhvaćaju. Drugim riječima, Agencija za temeljna prava kasnije će moći citirati ovu anketu u potkrepljivanju bilo koje politike ili mjere koju želi predložiti.
Uz to, u nekim se pitanjima otkriva politički plan koji itekako prelazi pravnu nadležnost Europske unije:
„Bolje prihvaćanje razlika u seksualnoj orijentaciji od strane vjerskih vođa.“
Čini se da ovo pitanje ukazuje na to da FRA želi regulirati sadržaj vjerskih doktrina, ili izopćiti sve religije koje ne dijele stavove Agencije o homoseksualnosti. S razlogom se možemo zapitati nije li Agencija, čiji je zadatak štititi temeljna prava, u opasnosti od narušavanja jednog od temeljnih prava (tj. vjerske slobode) koja bi trebala braniti.
I na kraju, neka od predloženih rješenja za olakšavanje situacije u kojoj se nalaze LGBT osobe očito su izvan nadležnosti EU-a i nemaju nikakve veze s „diskriminacijom“:
„Mogućnost sklapanja braka/civilnog partnerstva“
„Mogućnost udomljavanja/posvajanja djece“
„Priznanje istospolnog partnerstva u Europskoj uniji“
Brak i posvajanje djece nisu u nadležnosti EU-a, već država članica. Teško je pronaći opravdanje za činjenicu da EU financira (putem Agencije za temeljna prava) anketu u kojoj se predlaže politika koja je izvan nadležnosti same EU.
Zaključak:
Anketa koju trenutno provode Gallup i ILGA na zahtjev Agencije EU-a za temeljna prava organizirana je prevara bez ikakve vjerodostojnosti. Pristup je ideološki pristran i beznadno neznanstven, a izgleda da je njegova svrha manipulirati javnim mišljenjem, predstavljajući mišljenja male ali glasne interesne grupe kao društvene „činjenice“. Žalosno je što je Agencija za temeljna prava odlučila potrošiti novac poreznih obveznika u vrijednosti od 370.000 eura na takav besmislen projekt, i što nijedan nadzorni organ Agencije nije to spriječio. Novac se mogao iskoristiti u bolje svrhe. Međutim, budući da se anketa ipak provodi, možemo barem ne počiniti još jednu pogrešku i ne shvatiti je ozbiljno.
Izvor: Narod.hr/zdravstveniodgoj.com
