Cjelokupna partizansko-komunistička ostavština je velika povijesna katastrofa
Spomen na žrtve jame Jazovka na Žumberku održava se 22. lipnja sve tamo od osvita slobode 1990. godine. U njoj je pronađeno 476 kostura bolesnika i medicinskoga osoblja, koje su partizani okrutno smaknuli poslije okupacije Zagreba u svibnju 1945. i bestijalnoga pustošenja zagrebačkih bolnica. Odvođenje i ubijanje ranjenika i medicinara nije isključivo vezano samo za Vukovar i Domovinski rat. Sljedbenici zla i saveznici, četnici i partizani, počinjali su takva zvjerstva u svim ratovima u kojima su sudjelovali, tako da se može reći da je to njihova narav i pravilo, a ne izgred.
Potomci i nasljednici komunističkih zločinaca s Bleiburga i križnoga puta okupili su se na taj dan u Brezovici da memoriraju antifašistički ustanak. Taj su ustanak nekada slavili 27. srpnja kada su pobili, imenom i prezimenom dokumentirano, 568 Hrvata počevši od Drvara, preko Grahova i Krnjeuše do Boričevca i Brotinje. Te su zločine s kraja srpnja i početka kolovoza 1941. godine izvršili noseći na kapama četničko znakovlje, kokardu, i partizansko, crvene petokrake. Do u dlaku jednako kao u studenom 1991. godine u Vukovaru. I ne samo Vukovaru.
Nit zločina i zločinaca proteže se kroz cijelo dvadeseo stoljeće. Nastavlja se i u naše vrijeme 21. stoljeća čuvajući spomen, iskrivljujući činjenice i zlonamjerno tumačeći značenje. Tako je Milanović izjavio da je NDH pogreška od koje treba držati distancu. Ekvivalent toj tvrdnji bila bi izjava da je Britansko carstvo pogreška. To Milanović neće izjaviti, iako bi bilo osnove. NDH nije pogreška, nego izraz prava hrvatskoga naroda na svoju državu. U toj NDH je bilo pogrešaka. I protiv njih se trebalo boriti.
Partizani se na žalost nisu borili protiv pogrešaka u NDH, nego protiv same države, a onda i protiv naroda. Pogreške su, dakle, partizanski pokret i njihova borba. Logičnim i realnim je slijedom onda pogreška cjelokupna partizansko-komunistička ostavština.To je činjenica i tu činjenicu konačno treba reći na glas. I ta istina mora postati normativ u Republici Hrvatskoj, ako RH želi postojati i napredovati. Samo će tada imati snage prepoznati i nadvladati ono što nije u njenom interesu. Tada neće imati ministre koji međunarodnim udruženjima tužakaju izražavanje domoljublja. Tada će imati snage neutralizirati djelovanje Zorana Stevanovića i sličnih protuha. A neće pribjegavati imbecilnom ironiziranju tipa: Stevanović se jedva suzdržava da ne prijavi Hrvatsku kad postigne gol. Tada Josipović neće obećavati da će se bista zločinca i monstruma Broza trajno nalaziti u Uredu predsjednika. Broz, Josipović i njima slični bit će tamo gdje im je mjesto. A ne u Uredu predsjednika. Ni kao posjetitelji. Jer ne postoji današnja Hrvatska zahvaljujući partizanima i komunistima, nego unatoč njima.
Antun Budimir
