Kao što je poznato, najveću manipulaciju ljudima i cijelim narodima „Veliko oko“ provodi putem „novog poganstva“. Budući da je pravovjernog kršćanina teško slomiti idolatrijom i krivovjerjem, nužno se osvrnuti na jedan od projekata osmišljen u „kuhinjama“ „Velikog oka“. To je program transformacije kršćanina u fundamentalnog pseudokršćanskog cionista koji nakon „ispiranja mozga“ postaje zombi-vojnik koji je doslovno spreman „ubijati za Krista“.

Svi ovi preobraženi kršćani poznati su pod istim nazivom ponovo rođeni kršćani. Zastrašujuće je kako se provedenim programom, od minornog broja pripadnika tih sekti iz prve polovice prošlog stoljeća, njihov broj ustostručio. Procjenjuje se da je danas samo u SAD-u oko trideset milijuna pripadnika ponovno rođenih kršćana. Najznačajniji među njima su pripadnici Baptističkih crkava koje same priznaju da je u njihovim redovima oko 500.000 pripadnika masonskog bratstva, Pentekostalne crkve (njima još od početka dvadesetog stoljeća upravlja britanska tajna služba MI6), Crkva ujedinjenja pokojnog kontroverznog „velečasnog“ Moona, Scijentološka crkva, Jehovini svjedoci itd.

Odmetnuti irski svećenik John Nelson Darby (1800.-1882.) u kršćanskom cionizmu stvorio je pojmom „uzašašća“. Prema njegovoj viziji, posebni ljudi, koje je on nazvao ponovo rođenim kršćanima,bit će uzneseni na nebo prije drugog Kristovog dolaska i time biti pošteđeni strahota na Armagedonu – biti će to njihovo uzašašće. Darby je u središte svoje nove teologije stavio Izrael tvrdeći kako će buduća država Izrael postati „glavni Božji instrument“ kojim će Bog ostvariti svoj plan o završnom boju na Armagedonu. Prema tom nauku svi ti pseudokršćanski evangelički fundamentalisti smatraju kako se svi Židovi trebaju vratiti u Palestinu pošto je Bog dao tu zemlju njima. Jeruzalem mora postati središte svijeta u kojem se mora sazidati novi Salomonov hram na mjestu džamije Al Akse. Židovi moraju na cijelom svom biblijskom prostoru izgraditi državu Izrael kako bi omogućili drugi Kristov dolazak. Tada će doći do odlučnog boja, neke vrste mahinejske borbe između sila dobra i zla, u kojemu će samo „odabrani“ biti uzneseni u nebo, dok će nevjernici (i svi Židovi koji se ne obrate) izginuti u međusobnom pokolju, nuklearnom holokaustu Armagedona. (F. William Engdhal: stoljeće rata 2, Detecta, Zagreb, 2008., str. 203. i 225.).

U kršćanstvu se izraz „nanovo rođen“ ili „ponovo rođen“ odnosi na duhovno i metaforičko ponovo rođenje, prihvaćanjem Isusa Krista kao Mesije i prihvaćanjem Duha Svetoga. U Bibliji (Iv 3, 3) Isus kaže da će Nebo vidjeti samo nanovo rođeni: „Zaista, zaista kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevska Božjeg!“ Darbyjeva uvrnuta sintagma ponovo rođenih kršćana smatra se da je „nanovo rođen“ ujedno i spašen što su vrlo brzo prihvatile evangeličke, fundamentalističke, pentekosalne i neke glavne protestantske grane kršćanstva. Što to ustvari znači? Taj tip kršćana nema potrebu da se odupire zlu, jer su „milošću spašeni po vjeri, a ne po djelima“. Za njih nije potrebito da se drže Deset Božjih zapovjedi jer su ionako spašeni, nije im potrebno da čine dobra djela, da pridonose stvaranju boljeg svijeta itd. Za njih ne vrijede Isusove riječi: „Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen“ (Mt 24, 13), znači ustrajati cijeli život na svom obraćenju. Na taj način su „ponovo rođeni kršćani“ kršćanstvo kao najdublju, najznačajniju i najnadahnutiju vrstu vjera svih vremena, veličanstvenu pokretačku snagu civilizacija zapadnog svijeta i transcendentnu nadu čovjekove budućnosti pretvorili u karikaturu vjere. (David Kupelian: Marketing zla, Harfa, Split, 2010., str. 221. i 242.).

John Nelson Darby

Na tim nasadima „odabranosti“ i „posebnosti“ CIA je pedesetih godina 20. stoljeća pokrenula strategiju stvaranja ponovno rođenih kršćana prema programu duhovne razgradnje čovjekovog uma braće Rockefeller – Nelsona, Laurancea i Davida. Program pod kontrolom Zaklade Rockefeller krenuo je u dva smjera. Jedan smjer je vodio prema Latinskoj Americi koja je trebala poslužiti kao pokusni laboratorij projekta uništenja doktrinarne katoličke religije koju je trebalo zamijeniti raznim inačicama vjere, navodnim „znakovima i čudima“, odnosno raznim karizmatskim i pentekostalnim kultovima. Kako bi se katolike preobrazilo u pseudokršćane, iz redova ponovo rođenih kršćana novačili su se poznati misionari, prevoditelji i prodavači Biblije (obvezno se koristi Biblija kralja Jamesa, ona ista koju je poznati ezoterik i okultist Francis Bacon u 17. stoljeću preveo s 36 191. „pogrješkom“ za uporabu Anglikanske crkve) koji se upućuju u pastoralnu službu Latinske Amerike. Osim posijane hereze na katoličkom tlu, propovjednici su kao pripadnici tajnih službi pripravljali teren za skoru ekonomsku i vojnu okupaciju južnoameričkih država od strane masonskih oligarha.

Drugi krak projekta američka tajna služba usmjerila je prema vlastitom narodu. U takozvanom „biblijskom pojasu“ siromašnih država američkog juga (Alabama, Sjeverna i Južna Karolina, Georgija, Mississipi, Louisiana, Texas i Oklahama), gdje je ultrakonzervativna južnjačka baptistička sekta bila najsnažnija, stvarale su se ekstremne kršćanske sekte ponovno rođenih kršćana. To je tradicionalno područje gdje se i poslije Američkog građanskog rata gaji rasistička mržnja prema crncima, katolicima i Židovima kao „inferiornim“ rasama. Sada je to postalo područje ultranacionalističkog militarizma i rasizma iz kojega se gotovo isključivo novače dragovoljci za Američku vojsku. Stvorene su falange izmanipuliranih siromašnih američkih bijelaca, stvorena je „svjetska vojska“ pseudokršćanskih ortodoksnih borbenih cionista koja bespogovorno podupire dvojbene osvajačke pohode američke i izraelske države.

Netko se sa čuđenjem može upitati kako je moguće da antisemitski ponovo rođeni evangelički karizmatici tako žestoko podupiru državu Izrael? Kako je moguća takva njihova metamorfoza? Što je to sljubilo fundamentalističke kršćane, čak i one najkorumpiranije, s najortodoksnijom židovskom desnicom, kao i s čelništvom izraelske stranke Likud? Harmoniju i međusobnu ljubav između toliko oprečnih cionističkih zajednica usadilo je „Veliko oko“, posebice između politički moćnih kršćanskih fundamentalista i Američkog odbora za javna pitanja Izraela (AIPAC). Jednima i drugima cilj je gotovo istovjetan, iako jedna promovira rasistički fundamentalizam, a druga nacionalistički i cionistički judaizam. Jedni i drugi teže za biblijskim granicama Izraela i protive se bilo kakovoj uspostavi palestinske države, jedni i drugi željno iščekuju završnu dramu čovječanstva, jedni i drugi očekuju svoga Spasitelja. Tko je taj Spasitelj, Krist ili Mesija, o tome se ne govori. Jedni i drugi drže da će stići njihov Spasitelj. „Veliko oko“ u svemu tome igra svoju igru, potiče jedne i druge, a vjeruje u skori dolazak svog „spasitelja“, Antikrista kojeg će prihvatiti obje zavedene strane.

Na širenje idolatrijskih sekti i kultova u SAD-u imala su utjecaj dva događaja. Prvi je ubojstvo katoličkog predsjednika J. F. Kennedyja 1963. godine kada su tajnim službama odriješene ruke u poticanju većine pseudoreligijskih lakrdija, posebice evangeličkog kršćanstva ponovo rođenih kršćana. Glavnu ulogu u toj manipulaciji ima i danas tajnovito Vijeće za nacionalnu politiku (Council for National Policy, CNP). CNP popunjavaju pripadnici raznoraznih bljutavih tzv. kršćanskih organizacija: Crkva ujedinjena, Žarište za obitelj, Sveučilišna križarska vojna za Krista, Pastirska skupina Maranatha, Gideonci, Mladež za Krista, Vizija svijeta, Wycliffeovi prevoditelji Biblije, Evangelističko udruženje, Međunarodne karizmatske biblijske službe, Ispunitelji obećanja i još mnoge druge organizacije koje su kršćanske samo po svom nazivu.

Drugi događaj je bio Drugi vatikanski sabor koji nije ispunio očekivanja „Velikog oka“ glede Konstitucije (decentralizacije) u Katoličkoj Crkvi kao i izostanka njenog programa o skorom ujedinjenju s „jednakom kršćanskom braćom“ gdje bi Papa bio izjednačen s ostalih dvjestotinjak vjerskih poglavara raskolničkih vjerskih zajednica, zadržavši pritom samo titulu primum inter pares (prvi među jednakima).

Koliko je Koncil razočarao „Veliko oko“ najbolje se vidi u jednom dokumentu iz 1969. godine koji je američkom predsjedniku Richardu Nixonu poslao Nelson A. Rockefeller. U tom Rockefellerovom dokumentu među ostalim je pisalo: „Katolička crkva više nije pouzdan saveznik za Sjedinjene Američke Države ni jamac socijalne stabilnosti na južnoameričkom kontinentu…“ Dalje u tekstu Rockefeller ističe potrebnim da se katolike u Latinskoj Americi pretvori u neke druge kršćane. Velika Britanija nije zaostajala za svojim prekooceanskim partnerom. Nezadovoljna odlukama Koncila ubrzala je projekt stvaranja umjetne duhovne baze gdje se ljudska bića pretvaraju u pokusne kuniće čiji su životi vrlo jeftina roba. Tom nakanom je 1978. godine u Canterburyju održan važan međunarodni skup pod vodstvom nadbiskupa kraljice Elizabete, Donalda Coggana. Svrha skupa je bila: pod pokroviteljstvom Anglikanske crkve pokrenuti po cijelom svijetu kampanju širenja prakse „karizmatskih“ događaja zvanih „Darovi duha“. (F. William Engdhal: Stoljeće rata 2, Detecta, Zagreb, 2008., str. 182., 186. i 188.).

Utemeljitelj Rockefellerove poddinastije „Bush“, George Herbert Walker Bush postao je 1976. godine direktor Središnje obavještajne službe, CIA-e. To je značilo nov uzlet u stvaranju sve borbenijih, ortodoksnijih i isključivijih pseudokršćanskih protestantskih sekti. Pošto je znano da su gotovo svi pripadnici poddinastije Bush članovi najmoćnije masonske organizacije Državnog Vrhovnog vijeća škotskog obreda (Supreme Council of the Scottish Rite), kao i okultnog bratstva Lubanje i kosti (Skull and Bones), onda je i jasniji smjerokaz u kojem pravcu se još brže pokrenula religijska duhovnost SAD-a , a time i cijelog svijeta. Posebice je zanimljiv pojam „ponovo rođeni“. Nije slučajno da se isti pojam koristi i u okultnom obredu Lubanja i kosti, kada inicirani član liježe u mrtvački sanduk te nakon okultnog simboličkog putovanja kroz podzemni svijet umire u sadašnjem svijetu i ponovo se rađa samo za služenje Redu. Postaje ponovo rođeni. Dolaskom bushizma na čelo SAD-a ponovo rođeni kršćani okupljeni u CNP postali su najsnažniji stroj američke hegemonističke politike. Stroj koji melje sve pred sobom…

Nakon Drugog vatikanskog sabora, od 1965. godine, prema podacima Centra za primijenjeno istraživanje apostolata (CARA) Sveučilišta u Georgetownu, broj katolika u SAD-u se samo neznatno smanjio, s 24% na 22%. Na prvi pogled ove statistike, ne bi se trebalo odviše brinuti i posvećivati preveliku pozornost na okultni program „Velikog oka“ u preobrazbi katolika u neke druge kršćane. Međutim, stvarnost je više nego zabrinjavajuća. U četrdesetak godina nakon Koncila u SAD se uselilo nešto više od 18 milijuna katolika iz Meksika, Filipina, Indije itd. Da nije bilo tih useljeničkih katolika, Crkva u SAD-u bi se srozala na samo 15% katoličkih vjernika od ukupne populacije.

Novi uzlet kvazikršćanskih sekti ponovno rođenih dogodio se poslije 11. rujna 2001. godine. Demagoško manipuliranje tim događajem od strane jednog od pripadnika ponovo rođenih, američkog predsjednika Gergea W. Busha mlađeg, postalo je zastrašujuće. Horde „televizijskih evangelista“ i kršćanskih cionista otvoreno su pozivali na „sveti križarski rat“ protiv islama. Tako primjerice kršćanski cionist, pastor Pat Robertson otvoreno je propovijedao kako su muslimani „gori od nacista“, njegov kolega pastor Jerry Falwell u jednoj emisiji televizije CBS iz 2002. godine izjavljuje: „Mislim da je Muhamed bio terorist, nasilnik, čovjek rata…“ Skinuta je zadnja kočnica s hegemonističkog kotača „Velikog oka“. Budući da im predviđeni ishod obračuna s Katoličkom Crkvom ide u prilog, porobljavanje islamskog svijeta postao je završni program prije Armagedona. (F. William Engdhal: stoljeće rata 2, Detecta, Zagreb, 2008., str. 205.).

Što sve to govori? Je li se uz svesrdnu pripomoć kršćanskih cionista ostvaruje davno zacrtani plan masonskih okultista o univerzalnom manifestu „čistog“ Luciferovog nauka koji će napokon biti iznesen na svjetlo javnosti? Sve je to predvidio američki general, sotonist, lider Ku Klux Klana i masonski ideolog Albert Pike u svom pismu iz davne 1871. godine svom kolegi Giuseppe Mazziniju. Točno predviđajući prva dva svjetska rata te njene protagoniste i ostavštinu, predvidio je i treći svjetski rat između političkih cionista i vođa islamskog svijeta. Prema programu „Velikog oka“, u tom ratu ne bi se samo međusobno uništili islam, muslimanski arapski svijet, i politički cionizam, država Izrael (ovdje treba naglasiti da u vrijeme kada je Pike pisao pismo svom bratu Mazziniju nitko iz „običnog“ svijeta nije mogao niti naslutiti o osnivanju buduće izraelske države jer u to vrijeme uopće nije bilo Židova u Palestini), već bi se isprovocirala i zastrašujuća socijalna kataklizma. Pustili bi se s lanca nihilisti i ateisti (zar nisu već pušteni?), i nastat će divljaštvo i krvavi meteži.

Tada će građani diljem svijeta ustati u obranu i istrijebiti „uništavače“ civilizacije. Na tom putu će planetarni puk razočaran kršćanstvom, svoj deistički duh usmjeriti u drugom pravcu. Istodobnim uništenjem ateizma i kršćanstva građani će svoj ideal usmjeriti k obožavanju Lucifera. Je su li to samo tlapnje i snoviđenja Velikog oka?

Mladen Lojkić/hrvatski-fokus.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save