(INTERVIEW) Judith Reisman: Borite se za svoju djecu!
U četvrtak, 5. lipnja, u Splitu je održano predstavljanje knjige “Seksualna sabotaža” autorice dr. Judith Reisman, poznate američke znanstvenice koja se posvetila raskrinkavanju bolesnog Kinseyeva učenja o ljudskoj seksualnosti. Prepuna dvorana Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu oduševljeno je pozdravila cijenjenu gošću i gospodina Thomasa Hampsona koji je bio u njenoj pratnji. Povodom tog događaja objavljujemo cjeloviti intervju kojeg je s gospođom Reisman napravilo uredništvo portala laudato.hr. za vrijeme njenog gostovanja u Zagrebu.
Dr. Reisman: Hrvati su prepoznali prijevaru, zato sam se rado vratila u vašu Domovinu!
Dr. Judith Reisman, znanstvenica i braniteljica prava maloljetnika, predavačica na sveučilištima u Americi i Izraelu, ponovno je došla u Hrvatsku. Uz Građansku inicijativu „Ne dirajte djecu“ ukazuje nam na kazneno djelo pedofilije na kojem se temelji seksualni odgoj diljem svijeta. Njezina životna borba u posljednje je vrijeme okupila mnoge istomišljenike kako u Americi tako i u Europi.
U ovom razgovoru otkriva izazove s kojima se suočavala i što ju motivira u zaštiti djece i mladih.
Vaša kampanja i borba za prava djeteta i radosno djetinjstvo obilježila je Vaš život. Kako je to sve, u Vašemu slučaju, krenulo?
Judith Reisman: Ne znam je li vam poznato, ali ja sam najprije bila kantautorica i izvođačica te pjevačica na televizijskim kanalima kao što su CBS, ABC, NBC. Bilo je to lijepo vrijeme jer sam dijelom svirala i za djecu tako da ono što je kasnije došlo i nije zapravo bila neka promjena. Dakle, morala sam na neki način promijeniti svoje zvanje, vratila sam se na fakultet, magistrirala, a potom i doktorirala.To se sve dogodilo zbog moje životne tragedije, moju 10-godišnju kćer silovao je trinaestogodišnjak iz susjedstva. Na kraju se ispostavilo kako je i ranije seksualno zlostavljao djecu u susjedstvu. Mi to nismo znali, naknadno smo saznali kako je već bio pod obradom terapeuta. No, kako se poslije pokazalo, terapeut je zapravo bio tu kako bi zaštitio prava svoga klijenta te nisu nikom govorili da je taj dečko napastovao drugu djecu. Kada sam ja to saznala, već je bilo kasno, on je naime već bio otišao u Englesku odakle je došla njegova majka. Tek sam tada saznala što se dogodilo mojoj kćerci koja se neko vrijeme ponašala drugačije te više nije nalikovala na djevojčicu kakva je bila.
Što mislite kako je do toga došlo?
Judith Reisman: I ja sam razbijala glavu pokušavajući doći do zaključka kako je moguće da se takvo nešto događa među djecom. I taj dečko je imao majku i oca i nisam vidjela što je moglo poći po krivu. Netko mi je onda rekao kako je njegov otac kupovao i sakupljao popularni časopis Playboy te je i sam dječak imao lak pristup toj „literaturi“. Iako ja tada još nisam uvidjela stvarnost kakva zapravo je, smatrala sam kako je od roditelja takvo ponašanje vrlo neodgovorno, sramotno, nezamislivo. Kada je, dakle, moja kćer smogla hrabrosti reći što joj se dogodilo, bilo je već kasno da nešto poduzmemo jer je dečko već bio napustio zemlju, a ja sam se zatim odlučila vratiti na fakultet kako bih istražila utjecaj medija na ljude.
Alfred Kinsey i njegovi seksolozi ne predstavljaju znanost
Jeste li već tada počeli s predavanjima?
Judith Reisman: Vrlo brzo sam počela imati predavanja po svijetu pa sam tako jedne godine sudjelovala na susretu britanske udruge psihologa u Walesu u Velikoj Britaniji. Napisala sam izvanredan seminar i održala predavanje o zastupljenosti djece u pornografiji časopisa Playboy. Znate, u praksi, druga djeca lako se domognu takvih sadržaja te ih njihova nezrelost polako navodi k tome da i sami počnu zlostavljati braću, sestre i drugu djecu. Nažalost, takvo ponašanje je samo posljedica te neurednosti i danas je to uzorak koji se sve češće ponavlja.
Kako ste naišli na život i djelo zloglasnog Alfreda Kinseya?
Judith Reisman: Upravo na toj konferenciji prišao mi je jedan čovjek, psiholog. Rekao mi je kako se ne slaže potpuno sa mnom, ali da su mu slike iz časopisa poznate te su mu negdje bile u sjećanju – što je zapravo potvrdilo moje tvrdnje iznesene u predavanju… Tada mi je rekao da ako se zaista želim baviti istraživanjem zlostavljanja djece, trebala bih malo proučiti i „literaturu“ Alfreda Kinseya te njegove metode. Tada sam ga pitala zašto mi preporučuje tog lika, a on je rekao kako je radio s Kinseyem i jednim njegovim kolegom Dell Pomeroyem – jedan je homoseksualac, a drugi pedofil. Na to sam ga pitala koji je koji. A on mi je samo tajnovito te znakovito odgovorio:“Čitaj i istražuj, otkrivaj!“ Poslušala sam ga i proučila, osim Kinseya, također još neke srodne mu autore koji su o zlostavljanju i mučenju djece pisali kao da pišu recept za neki kolač. Sve plastično i po uputama… Bila sam zaprepaštena, nisam vjerovala da je takvo nešto moguće! Provjerila sam Kinseya kako mi je taj psiholog preporučio i tamo sve vidjela, crno na bijelo, tablice, grafove i nisam mogla vjerovati da on već 30 – 40 godina svijet uči o seksualnosti odraslih, a onda još i djece – na takav neljudski i sramotan način! Eto, to me nadahnulo na ovu veliku borbu moga života!
Javno se tvrdi kako Kinsey ne želi ustupiti svoja istraživanja javnosti svih ovih godina. Kako je to moguće? Nadgleda li itko njihov rad?
Judith Reisman: Naravno, budući su sva njihova istraživanja ilegalna i spadaju u područje kaznene odgovornosti, normalno je da je njihova reakcija takva. Čak tvrde da bi radije sami uništili svoju dokumentaciju, nego li je dali na uvid javnosti. Gledajte, to uopće nije znanost, suludo je i smiješno nazivati to znanošću.
Kako je bilo jednoj ženi boriti se protiv Kinseya i njegovih lobija?
Judith Reisman: Naivno sam pretpostavljala da ću odmah dobiti potporu čim iznesem podatke i da će svijet uvidjeti kome su vjerovali. Nije bilo tako… Na jednom kongresu u Jeruzalemu iznijela sam podatke Kinseyevih istraživanja s djecom, ukazala sam na nemoral i mučenje kojemu su djeca bila izložena. Iz takvih su delikata potom izvukli jedan podao zaključak – kako su djeca seksualna bića od rođenja. Nakon mog izlaganja zavladala je potpuna tišina… Nitko se nije ni pomakao. Započeli su potom priče i razgovore o drugim govornicima, nitko o ovome što sam ja iznosila. Tada je jedan švedski reporter uzviknuo:“Kako je to moguće, ova žena je taman bacila atomsku bombu od 100 tona usred našeg kongresa i svi šutite, ne mogu to vjerovati, užas, sramota!!!“ Bilo je to 1981., a na kongresu su bile zastupljene sve najrazvijenije zemlje svijeta, inače najnaprednije na području takozvane znanosti seksologije. Tada se javila jedna žena, baš s Kinsey Instituta i pozvala me na čaj. No, uzvratila sam joj da se o takvim stvarima ne priča uz čaj, oni moraju dopustiti istragu nad svojim institutom. Pokušala je to prikriti slučajem jedne djevojčice za čiji se slučaj bilo pročulo, a onda sam joj uzvratila o masovnom zlostavljanju dječaka u službi tzv. znanosti. To se moralo istražiti!
I tako je nažalost Kinseyev tzv. spolni odgoj ipak završio u školskim programima diljem svijeta…
Judith Reisman: Uvijek postoje iznimke koji odbiju raditi po programima temeljenima na Kinseyevu nauku, ali moram sada upozoriti kako je Kinsey već inficirao i kršćanske te škole drugih vjerskih zajednica. Mnogi od njih preuzeli su Kinseyevu tezu kako su djeca seksualna bića od rođenja.
Djeca su duhovna bića od rođenja
Što zapravo znači fraza: Djeca su „seksualna bića“ od rođenja?
Judith Reisman: Ta fraza uopće nema utemeljenost, a još manje smisla. Gledajte, to bi značilo da su djeca od rođenja vođena svojim spolnim organima, da su sposobni i slobodni za seks. Ne, dječjim ponašanjem ne upravljaju spolni organi, osim ako se netko sa strane upetlja i počne nad tom djecom izvoditi moralno i ljudski zastrašujuće radnje. Djeca zapravo tek kasnije u pubertetu ili adolescenciji postaju reproduktivna bića, ako želite to tako nazvati. Seksualnost, dakle, mora biti svjesna i slobodna, a to kod djece nije slučaj. Dakle, Kinseyevi sljedbenici sve krivo interpretiraju, primjerice tvrde da male djevojčice lubriciraju (ovlažavaju) te su time sposobne za spolni odnos. To je užasno, ali i naše uši lubriciraju, te ih ipak tjelesno ne uzbuđujemo. Naravno, treba znati kako tjelesne šupljine imaju sluznicu, te lubriciraju. Izuzev anusa. Da ljudi ne lubriciraju, umrli bi. Jednako tako, tvrde da bebe dječaci imaju erekciju čak i u maternici. To nema veze sa seksualnošću, a takve tvrdnje, uz lubrikaciju, im je pokazatelj kako se djecu može spolno iskorištavati i doslovce silovati. To je jako opasno.
Većina zlostavljane djece danas su dječaci
Od zlostavljanih žrtava djece koji spol je više zastupljen?
Judith Reisman: Ne biste nikada vjerovali, ali od ukupnog broja seksualno zlostavljanje djece, 69% su dječaci ispod 12 godina. Tu se radi o sodomiji i sličnim perverzijama. U današnje vrijeme općenito žrtve silovanja više nisu žene – to je zastarjelo, nego, šokantno, dječaci ispod 12 godina. Dakle, tu se može govoriti o silovanju djece čiji su počinitelji ili druga djeca ili odrasli.To je zaista, kako je rekao dekan zagrebačkog medicinskog fakulteta, katastrofa! Ovakav seksualni odgoj koji vam žele nametnuti je isto kao kad bi vam netko u te iste udžbenike servirao pornografiju! To vam je ista stvar, nema veze što to nazivaju „odgojem“. Zapravo ih uče raznim varijantama zlouporabe seksualnih organa i dehumaniziranja čovjeka svodeći ga isključivo na njegove reproduktivne organe.
Je li to neka moda, main-stream?
Judith Reisman: Da, definitivno, i djeca vam to zapravo ne mogu pratiti. Ne mogu čak niti neki odrasli. Djeca su DUHOVNA BIĆA od rođenja, ona su nevina – ako ih mi ne pokvarimo. Oni kažu „od maternice do groba“ čovjek je seksualno biće. No, mi znamo da su djeca Božji dar i mi ih trebamo čuvati, paziti ih, odgajati i dati im dobar životni primjer i smjer. To je naša uloga, da djeca budu – djeca.
Ima li tome lijeka?
Judith Reisman: Višeslojan je to problem, gledajte, danas su homoseksualni lobiji također jaki (poglavito muški, lezbijki ima puno manje i njihov je utjecaj marginalan) te i oni dakako podržavaju Kiseyev spolni odgoj. Hm, budući se oni, naravno, također žele osjećati normalnima, moraju regrutirati i novačiti mlade dečke nudeći im dobar život, urbani svjetonazor i slično… Zavode ih, već imaju taktiku i aktivni su ukrasti vam djecu. Ali, sve je to laž! Zapravo, danas je također trend muškarcima oduzimati muževnost, snagu. I ono što je jako bitno, ženama kradu muškarce! Muškarci pripadaju ženama, a ne muškarcima! U Americi imamo centre bivših homoseksualaca i kada im držim predavanja, oni se ozare i sretni su jer znaju da je ovo istina. Možete pročitati sve ovo na stranicama www.NARTH.org. Imate puno svjedočanstava…
Borite se za svoju djecu, budite čvrsti i vjerujte!
Prošle godine ste bili prvi put u Hrvatskoj. Bilo je to novo iskustvo za Vas, a i za nas… Kakvi su Vaši dojmovi?
Judith Reisman: Bila sam pozvana dati potporu vašoj novinarki Karolini Vidović Krišto i, naravno, pristala sam, to me skroz oduševilo jer je ona kroz film „Kinseyevi pedofili“ razotkrila Kinseya ovdje u vašoj domovini Hrvatskoj. Zanimljivo je kako je dr. Štulhofer upravo školovan na Kinsey Institutu i on je instaliran, na neki način, provesti taj svjetonazor i u vašim školama. Prošle godine sam također saznala kako je Štulhofer na svoju konferenciju 2001. godine pozvao i deklarirane pedofile. To je sramotno i Hrvatska se tome treba usprotiviti! Tko će odgajati našu djecu?
Glede posjete prošle godine, bilo je turbulentno samo na Fakultetu političkih znanosti. Samo im je nedostajala crvena zastava, te grb i čekić… To je u redu, ali morali bi biti malo ljubazniji… Jako su se uznemirili, ali se ispostavilo da je razlog tomu bio moja tema: pornografija. I predstavila sam im jedan dio mog istraživanja iz toga područja, kao i primjere slika dječje pornografije te načina kako je Playboy formirao moderno društvo. Sve to, zbog ideoloških razloga, nije bilo baš lijepo prihvaćeno s njihove strane, potpuno su izgubili kontrolu! Ali to je bio tek prvi dan, nakon toga je bilo sve drugačije, ljudi su mi prilazili i gdje god sam došla, ljudi su me srdačno i jako toplo primali. Hrvati su prepoznali ovu sabotažu i prijevaru koja doslovce modernog čovjek svodi na genitalije, vi ste pokazali otpor, i zato sam se rado vratila u Hrvatsku!
Upravo je u Republici Hrvatskoj pokrenuta globalna kampanja za ukidanjem Kinsey Instituta te je uz to i pročitana Judith Reisman Rezolucija 1 koja je bila i pročitana na molitvenom bdijenju bila te odaslana 193-ojici predsjednika zemalja članica UN-a. Kako to komentirate?
Judith Reisman: Jako sam iznenađena, to mi je velika čast, zaista. Ovo što ste vi ovdje sve učinili po pitanju osviještenosti građana po ovom pitanju uopće ne mogu riječima opisati. Inače, ta bitka i sva moja usamljena sučeljavanja s Kinsey Institutom bila su ponekad vrlo teška i mučna, nisam im dala mira, ali sada vidim da se isplatilo, da je vrijedilo. U ovo vrijeme sada, otkada je pokrenut projekt Građanske inicijative „Ne dirajte djecu“, odmah je podignuto nekoliko međunarodnih web – stranica kao i Internet peticija „Stop The Kinsey Institute“. Zato, molim vas, javite se i potpišite!
Vjerujete li Vi osobno da će Kinseyev Institut jednog dana ipak biti zatvoren?
Judith Reisman: Sigurna sam u to! Vjerujte, on je već jednom skoro bio zatvoren, 1995. Gotovo smo pridobili Kongres da napravi duboku istragu nad Institutom. Naime, Indidana University je zastupao stav kako više ne može financirati Kinsey Institut, ali to je bila samo priča za javnost. Koješta se tu krilo. Ali su nažalost uletjele Rockefeller i Carneggie zaklade te su pred javnosti zagovorile te debelo financijski potpomogle daljnji rad Instituta.
Koju poruku imate za vaše istomišljenike u Hrvatskoj? Za roditelje, učitelje, odgajatelje?
Judith Reisman: Molim vas, borite se za svoju djecu, birajte ono što je za njih dobro. Ona su Božji dar i takva trebaju ostati i kasnije kao odrasli! Također, poduprite građansku inicijativu „Ne dirajte djecu“ jer su oni vaš glas i glas vaše djece! O svemu ovome napisala sam i knjigu „Seksualna sabotaža“ i preporučam vam da je uzmete i pročitate jer će vam apsurd našeg modernog doba postati puno jasniji. Budite čvrsti i vjerujte! Hvala Vam na razgovoru i hvala svima koji će ovo čitati! SHALOM!
Hrvatska udruga Benedikt
