MOGUĆE SAMO U UDBAŠKOJ PRĆIJI: Bivši četnici žele na vlast u Vukovaru!
Svi ističu da je Vukovar grad junaka. U tom gradu u vrijeme hrvatskog Domovinskoga rata najviše su stradali Hrvati. I to od srpske čizme. Međutim, naprosto je nevjerojatno da Srbi neprestano, pa i ovom prigodom, kad će se 15. lipnja, u Vukovaru održati prijevremeni izbori za članove Gradskog vijeća i gradonačelnika, svim silama žele doći na vlast. Demokratskim putem. I to oni koji ne priznaju hrvatske branitelje, žrtve, pljuju po prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu te koji su naposljetku poput dr. Vojislava Stanimirovića već odavno trebali biti na robiji, a do danas im se za njihova zlodjela čak nije ni sudilo. Kakva je to politika i kakvi su to ljudi?
Stanimirović predvodi i na ovim izborima SDSS i ni manje ni više želi biti predsjednik vukovarskog Gradskog vijeća! Pa, kakve su zasluge ovog četnika da on i samo on bude na tako visokoj političkoj funkciji u gradu u kojem je i sam bio sudionik ratnih i inih zločina? Tijekom bitke za Vukovar, 1991., bio je pričuvni oficir na čelu sanitetske službe zločinačke Jugoslavenske narodne armije (JNA). Ta ista vojska postavila ga je nakon okupacije ovoga grada za direktora vukovarske bolnice koja je tada nosila naziv “Sveti Sava”. Bio je i okupacijski gradonačelnik Vukovara dok je grad bio pod srpskom okupacijom. Osim toga, može se pohvaliti da je obavljao dužnost i nekakvog ministra u “Vladi” okupacijske “Republike Srpske Krajine”.
Već je više puta isticano da je ovaj zlotvor 1993. objavio u okupacijskim novinama “Vojska Krajine”, br. 7-.8. na str. 43. pod naslovom “Bolnica u pravom ruhu” članak kojeg je potpisao kao prim. dr. Vojislav Stanimirović i ovo: “Tog 18. novembra 1991. pao je i posljednji bastion, posljednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru-vukovarska bolnica. Njenim padom oslobođen je i sam grad Vukovar…”. Kad se zna da se uz tu bolnicu veže i pokolj na Ovčari to nije ništa drugo nego skandalozna tvrdnja četničkog monstruma iz Vukovara, koji nikada nije zapalio ni svijeću za poginule, nestale i umrle hrvatske branitelje. Da stvar bude još veselija Stanimirović je 1995. primio i orden za posebne zasluge u ratu (sic!) u Podunavlju od ratnog zločinca Radovana Karadžića u Banja Luci.
Nakon svih tih “zasluga”, a poglavito za navodne zločine koje je počinio i u Tovarniku, ovaj zlikovac postaje i saborski zastupnik u Hrvatskom saboru, i to u nekoliko mandata (da ti pamet stane!), a u tom visokom domu stavili su ga i u Odbor za razvoj i obnovu!
S druge pak strane, svjedoci smo proganjanja hrvatskih branitelja, ali ne i srpskih četnika s takvim životopisom kakav ima Stanimirović.
Možete li uopće zamisliti da jedan Hrvat koji je živio u Beogradu ili Novom Sadu, a čitavo je vrijeme tijekom obrambenog Domovinskog rata bio na strani Hrvata, uopće i pomisli da bude nekakav političar u Srbiji ili Crnoj Gori, a kamoli kandidat za neku veću političku funkciju, recimo da ga izaberu za zastupnika Narodne skupštine Republike Srbije?
Ne, Srbima se to ne može dogoditi, ali Hrvatima može, i to ne jednom!
Stoga, živio ti nama Stanimiroviću još sto godina!
Imaš pusu od Milorada Pupovca i Veljka Džakule!
Ali i od Save Štrbca, Vesne Teršelič, Pusića, Pilsla, Ivančića, Dežulovića, Tomića i mnogih drugih pomozbog junaka.
Mladen Pavković/hrsvijet.net
1 comment
Ovome svemu je kriva država. Samo u Hrvatskoj su abolirani svi protivnici RH i dozvoljeno ime je daljnje djelovanje i borba protiv RH.
SRAMOTA