“Za čuvanje i sigurnost troglavog zmaja, kako su zvali Sanadera, Mesića i Šeksa, bio je zadužen prvi policajac Hrvatske Tomislav Karamarko. Sanader svome partneru Mesiću omogućava osvajanje i drugog mandata gurnuvši Jadranku Kosor u vatru, kao predsjedničkog kandidata HDZ-a, znajući da nema većih izgleda protiv medijske mašinerije koja je savršeno odradila svoj debelo plaćeni posao za Mesića”, donosi portal dnevno.hr u tekstu koji objavljujemo u cijelosti.

“Nije mi cilj proskribirati Karamarka, već iznijeti opravdanu bojazan kako nam se ne bi ponovila 2005. kada smo, nezadovoljni ponašanjem vlade Ivice Račana, euforično glasovali za Ivu Sanadera. Važno je napomenuti da sam i ja član HDZ-ove koalicije HSP-AS, što je razlog više da svoju bojazan iznosim s argumentima i činjenicama.

Prije toga ću ispričati jedan vic nastao negdje poslije Prvog svjetskog rata:

Sastali se Rus, Amerikanac i Jugoslaven. Hvali se Rus kako oni imaju tenkove i topove koji mogu uništiti cijeli svijet. Amerikanac mu s visoka odgovara kako oni imaju rakete koje će uništiti sve te njihove tenkove i topove. A Jugoslaven će obojici: Mi imamo lopove koji će vam to sve ukrasti.

Nažalost, upravo tako Jugoslaveni poput Mesića, Sanadera, Linića, Gregurića, Dragičevića, Končara, Todorića, Rajića, Vidoševića, Jakovčića, Ježića, Hanžekovića… mogu nabrajati do sutra, rasturili su Hrvatsku, a što je najgore rasturaju i dalje. Jer, tko ima novac ima i moć da postavlja svoje ljude koji su pokvarljiva roba i za novac će učiniti sve. Zato je i logičan slijed da je Tomislav Karamarko budući instalirani premijer upravo iz ove Jugoslavenske kuhinje. Zašto Sanader broj 2? Jednostavno, jer po istom scenariju po kojem je radio Sanader radi i Karamarko. Da se nakratko prisjetimo, jer Hrvati brzo pamte, a još brže zaboravljaju. Smrću prvog predsjednika Franje Tuđmana jugoslavensko-udbaška kuhinja dovodi SDP na vlast. Za pobijediti HDZ trebalo je pridobiti HSLS, odnosno Budišu što je lukavcu Račanu i uspjelo. Da vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada, shvatio je Dražen Budiša kada su stigle Haške optužnice za generale. Vjerojatno se i dandanas pita kako je mogao biti tako glup i naivan. Paralelno, UDBA instalira paklenog igrača Ivu Sanadera sa zadatkom da preuzme desno krilo odnosno HDZ, rasloji pravaše i formira što više braniteljskih udruga. U tome su mu svesrdno pomogli Đapić i Đakić, koji su za to debelo nagrađeni, a poznato je kako je Sanader bio izdašan s novcima poreznih obveznika. Račan s lijevog, a Sanader, dogovorenim kritiziranjem Račana i vlade, s desnog fronta započinju paklenu igru, odnosno proces detuđmanizacije, progon branitelja, isporuku generala Hagu, izjednačavanje žrtve i agresora, neviđenu pljačku društvene imovine i izdaju nacionalnih interesa. Nadahnutim govorom na splitskoj rivi, na kojem bi mu pozavidio i sam Ciceron, uz antologijsku rečenicu kako nitko neće hapsiti hrvatske generale, Sanader uspijeva zadobiti povjerenje birača. Na lažnom domoljublju i uz pomoć Pavićevih novina i novinara poput Tomića, Butkovića i ostalih komunističkih perjanica dobiva izbore i postaje novi premijer.

Za čuvanje i sigurnost troglavog zmaja, kako su zvali Sanadera, Mesića i Šeksa, bio je zadužen prvi policajac Hrvatske Tomislav Karamarko. Sanader svome partneru Mesiću omogućava osvajanje i drugog mandata gurnuvši Jadranku Kosor u vatru, kao predsjedničkog kandidata HDZ-a, znajući da nema većih izgleda protiv medijske mašinerije koja je savršeno odradila svoj debelo plaćeni posao za Mesića.

Nakon Mesića i Sanader uz pomoć istih medija dobiva drugi mandat. Formira vladu zahvaljujući listi Pupovčeve stranke koju itekako nagrađuje (sjećate se: Hristos se rodi) na štetu svih onih koji su svoje živote ugradili u Hrvatsku državu. Nakon odlaska Mesića Sanader, oprobanom komunističkom metodom kandidiranja više lažnih kandidata (Vidošević, Primorac), razbija glasove svom predsjedničkom kandidatu HDZ-a Andriji Hebrangu i servira pobjedu Ivi Josipoviću, a Mesiću dodjeljuje eminentni ured i naslov doživotnog predsjednika (poput Tita) kako bi nastavio raditi „ na dobrobiti Hrvatske“. Dobro financijski fudran Sanader odlazi iz politike, postavlja Jadranku Kosor za premijerku koja ga, na našu sreću, smješta tamo gdje mu je i mjesto – u Remetinac. Sada dolazi najinteresantniji i najzagonetniji dio. Ne igrajući po pravilima UDBE premijerki i predsjednici HDZ-a Jadranki Kosor uspješno podvaljuju Tomislava Karamarka kojega ona naivno prihvaća i uručuje mu člansku iskaznicu. Zahvaljujući članovima odanim Sanaderu Karamarko postaje novi predsjednik stranke. Inscenirani obračun, kako bi se osvetili, a i riješili Jadranke Kosor, a kasnije i još jednog domoljubnog konkurenta, Milana Kujundžića, samo je dio uhodanog deja vu komunističkog obrasca. Udbaška desna opcija Karamarko se sprema preuzeti državu kada ode Milanović.

U međuvremenu s lijevoga boka, također instalirani Milanović, odrađuje svoju dionicu, nevažno kako i je li narod zadovoljan. Udbaška rezervna opcija Karamarko je u svakom trenutku spreman, a narod će po običaju glasovati protiv, kao što se i pokazalo na EU izborima, nesvjestan da stalno glasuje za jedne te iste. Nažalost, narod to još ne kuži. Tomislav Karamarko stalno jedno te isto tlapnja, kao što je govorio Sanader za Račana, o nesposobnosti premijera i vlade, odnosno rastakanja Hrvatske. Toplo-hladne izjave vezane za Vukovarski stožer i udrugu U ime obitelji daju jasne indicije da ćemo dobiti indigo kopiju Sanadera, a dosadašnje iskustvo s našim političarima nas je trebalo poučiti da oni u pravilu jedno misle, a drugo govore. Da bi popravio loš ugled HDZ-a, Karamarko ubacuje u igru nacionalno orijentiranu Ružu, koja (ne)shvaća da će odigrati samo jedno poluvrijeme kao i svojevremeno Dražen Budiša. Zbog, u narodu, već omražene Kukuriku koalicije HDZ sa Ružom pobjeđuje na EU izborima (je li se itko upitao odakle HDZ-u novci, a znamo da je u blokadi, i tko ih uopće financira?! )

Moja predsjednica će, a da toga možda i nije svjesna, završiti kao Jadranka Kosor, iskorištena i odbačena. To se već dalo naslutiti kada se slavila pobjeda na EU izborima. Karamarko ju je jednostavno zaboravio ili mu je taj detalj nebitan pošto već zna budući scenarij, jasno, bez Ruže Tomašić. Slijedeći korak, također već viđeni obrazac, udbaško-kosovske kuhinje je priprema novih lažnjaka, a glavne uloge će (ne)svjesno odigrati Kolinda Grabar Kitarović i Mirela Holy (sjetite se Sanaderovih muških lažnjaka Nadana Vidoševića i Dragana Primorca).

Kandidaturu je najavila i istinski domoljubno orijentirana Željka Markić koja će, kada se rasporede glasovi na više kandidata, još više doprinijeti pobjedi Ive Josipovića. Upravo Karamarko i Josipović će rastočiti (omiljena Karamarkova uzrečica) Hrvatsku do kraja što je i krajnji cilj Jugoslavensko-udbaške provenijencije. Potpuno identičan scenarij, Sanader je odradio posao za Mesića, a Karamarko će za Josipovića podvaljivanjem što više lažnjaka-mućaka kako bi se podijelili glasovi i omogućila pobjeda odabranom kandidatu popularno nazvanom INVENTIVNI JU KLIŠE autora Dobrice Ćosića. Karamarko, Šeks, Šuker, Jandroković, Đakić, Čuljak, Dalić, Đurđević, Filipović, Ivić, Klarić, Kulušić, Lucić, Marasović, Matošić, Milinović, Milošević, Milinković, Popijač, Šantek… nisu nikakva garancija da će nam biti bolje. To su Sanaderovi igrači, a za očekivati je da će i Sanader uskoro na slobodu jer Prodanović i Slokovićka ne rade za brokve. Čast iznimkama poput Marića, Sunčice Glavak, Miroslava Tuđmana, Plenkovića, Stiera i još ponekog poštenog člana HDZ-a. Narodna poslovica kaže: kada su svi protiv vas znači da ste apsolutno u krivu ili apsolutno u pravu. Dosadašnje iskustvo je potvrdilo ono prvo i zato imam pravo ne vjerovati Tomislavu Karamarku, kao i ovim gore navedenim članovima HDZ-a, koji ništa nisu vidjeli ni čuli kada je Sanader sa ekipom pljačkao Hrvatsku i izdavao nacionalne interese. Ti isti ljudi su se najprije ulizivali Sanaderu, zatim Jadranki Kosor, a sada Karamarku. Jednom prodana duša je uvijek prodana duša. A, tko se proda ne može više imati svoj stav odnosno vlastito mišljenje. SDP i HDZ su poput dvojajčanih blizanaca. Djeluju sinkronizirano kao neuništivi zglob čiji prsti, laktovi i koljena( grabež, ulizivanje i izdaja) savršeno funkcioniraju omogućavajući im da već godinama idu nezaustavljivo naprijed-nazad i pritom se dobro financijski podmazuju uz obveznu 4.godišnju generalku, kada se radi inventura i priprema za change. “Financijsko podmazivanje” je vrlo važno da im zglobovi i dalje savršeno funkcioniraju u novom mandatu kako ne bi dobili artritis ili ne daj Bože ostioartritis, privilegiju od čega u pravilu obolijeva obična raja, uglavnom zbog loše i nedovoljne ishrane.

I zato narod mora uzeti stvar u svoje ruke i ne smije više biti samo pasivni promatrač te stalno srljati kao guske u magli. Bolje se boriti za nešto nego živjeti za ništa. Shvatimo da moramo birati istinske predstavnike Hrvatske koji će braniti njene interese, a ne one koji žive od Hrvatske, a sline za Jugoslavijom (isto se dogodilo sa Ukrajinom, a taj scenarij ne smijemo dopustiti). Političari ne hrane nas nego mi njih i imamo ih pravo pozvati na odgovornost u svakom trenutku kada je ugrožen naš interes ili interes Republike Hrvatske. Hrvatska nije slučajna i ničija. Hrvatska je naša zajednička, bogata i prelijepa domovina koja se rađala u krvi mladih i nevinih života. I upravo zbog njih ne smijemo ovo stanje u državi shvaćati kao ružno vrijeme koje će samo od sebe proći. Uvijek je pravo vrijeme da se uradi ono ispravno”.

I. Luka Vrkić/dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save