Otvoreno pismo premijeru!
Trebao bih ovo pismo, kao i sva druga, započeti riječima poštovani ili dragi, ali to nije moguće. Kako iskazati makar i formalno poštovanje predsjedniku Vlade koja je državu dovela na samo gospodarsko dno, gdje već nekoliko statističkih kvartala nismo mogli dublje propadati, jer od ničega nema ništa dalje, pa onda svaki mali pomak, svaki znak života ministri slavodobitno predstavljaju kao naš veliki gospodarski oporavak i početak uzleta.
Kako napisati da mi je drag netko tko je na čelu Vlade koja sustavno provodi moralnu degradaciju nacije po uzoru na najmračnije primjere komunističkog terora? Ja to ne mogu pa stoga jednostavno nastavljam pisati još jedno pismo premijeru koji doduše malo koga sluša, a svojim ponašanjem pokazuje da je u životu čitao samo one male knjižice latinskih izreka koje na krivi način tumači i na krivim primjerima citira.
Povod za ovo pismo nije izreka da je sreća u nesreći što su potopljeni Rajevo selo i Gunja. S tom rečenicom, kao i s pričom o puknutoj vodovodnoj cijevi u sred sela u kojem barem trećinu kuća treba srušiti kao posljedicu poplave, trebaju se pozabaviti psihijatri. Nitko drugi tu ne može pomoći. Ovo pišem zbog činjenice da će uskoro biti puna dva mjeseca od poplave, a da na obnovi stradalog područja još ništa nije napravljeno.
Kao rođeni Kninjanin, preživio sam dva potresa i dobro se sjećam kako je bivša troma i birokratizirana država tada bila reagirala. Također, sjećam se da je nakon mojeg prošlog otvorenog pisma upućenog vama gospodine Milanoviću, Vlada reagirala točno po odlomcima koje sam pisao i da ste se konačno bili pomakli. Da sam barem odmah bio shvatio koliko ste nesposobni, zajedno sa svim tim ljudima oko sebe.
Eh da, prije nego prijeđem na stvar, htio bih vas ovako javno upitati, je li vam palo na pamet zatražiti ostavku šefa državne uprave Civilne zaštite, odnosno DUZS-a. Ako se možda ne sjećate, podsjećam vas da je to onaj tip koji je otputovao u Pariz u vrijeme najvećeg vodenog udara na poplavljenom području. Nadam se da vam njegova smjena nije previše komplicirana zbog vaših koalicijskih kadrovskih križaljki i obveza. Takvo ukazivanje na održavanje moralne vertikale ili vašim rječnikom rečeno, na visoko podignutu ljestvicu, ne može biti podlozno nikakvim kompromisima, zar ne. A nadam se i da se slažete kako bi to bila dobra poruka o beskompromisnoj odgovornosti za poslove koje netko obavlja na državnoj plaći. Eee da, ta riječ odgovornost. To je problem kojeg baš ne volite.
Dakle, da se vratim na onu priču o potresima. Kad su se događali, jedan 1971. ako se dobro sjećam, a drugi 1986. čega se puno bolje sjećam, u roku od 24 sata ondašnja vojska je ljudima podijelila šatore ali s madracima za spavanje. Par dana kasnije stigle su i kamp kućice s prilično dobrim krevetima unutra. Vidim gospodine Milanoviću da su na dan vašeg obilaska u Gunje ljudima tamo podijelili ribičke krevete s platnenom podlogom. Na tome bi ljudi valjda trebali prespavati noć u kontejneru nakon napornog cjelodnevnog rada na obnovi kuća i sela. I tako idućih nekoliko mjeseci. Zar vas stvarno nije bilo sram kad ste vidjeli što daju ljudima za spavanje?! Jeste li ikad bili u ribičiji? Jeste li ikad pokušali sat vremena prespavati na takvom krevetu?
Sramotno je predsjedniče Vlade to što je državno trgovačko društvo HEP stanovnicima poplavljenih područja poslalo račune za struju. U svom stilu, onako nonšalantno, rekli ste tim jadnim beskućnicima da ne plate račune. Zar je to jedino rješenje? Zar je lakše ljude pozvati na kršenje propisa nego vlastitu tvrtku dovesti u red?! Vama očito jest jer vi zbog svojih koalicijskih prepucavanja niste u mogućnosti u HEP-u nikoga pozvati na red. To može samo gospodin Čačić koji je kao neprikosnoveni autoritet u HNS-u, vašem koalicijskom partneru, imenovao ljude na čelo HEP-a. Ali gle vraga, Čačić više nije u HNS-u, a gospođa Pusić se ne usudi nikoga od svojih članova pozivati na red jer se boji osipanja i daljenjeg slabljenja stranke čije je stvarno postojanje, ako se izuzme klijentelizam i vrlo žilavi nepotizam, vrlo upitno.
A vi gospodine Milanoviću, naravno, ne razmišljate što će biti kad tim građanima Gunje i Rajevog sela stignu ovrhe za neplaćene račune, na čije neplaćanje ste ih vi pozvali. Pa da je vas briga za ovrhe i građane pristisnute njima, već davno biste nešto napravili kao što su to uredili u Španjolskoj ili na Islandu. Kad se nalazite između banaka s hiperprofitom i osiromašenih građana, je li se teško odlučiti što je moralno, na čiju stranu treba otvreno stati? Doduše, za takvu odluku treba imati barem malo empatije prema nevolji svojih sugrađana. Vi ste već odavno pokazali da to nemate. Oni koji su u nevolji za vas su samo oporba jer vi ste sve svoje uhljebili u javna poduzeća i državnu upravu tako da imaju sigurne plaće.
Kad već spomenuh onu bivšu državu, a o njoj će još biti priče u ovom pismu, moram vam reći da su ljudi mjesec i pol dana nakon potresa već imali procjene oštećenja kuća a u vrlo kratkom roku su imali i rješenja o iznosu bespovratnog kredita. Banke nisu davale novac nego potvrdu za kupnju građevinskog materijala, a država je to pretvarala u svoju dugoročnu obvezu prema bankama. Kad zbrojite štetu u Gunji i Rajevom selu, onda vam je to iznos koji će u konačnici biti puno manji od onog petogodišnjeg za leasing kojim je kupljen vaš lijepi vozni park. Zar je bio problem da država tako riješi ljudima krov nad glavom?
Naravno da nije, samo netko o tome treba razmišljati. Treba postojati netko tko će reći – stalo mi je do tih ljudi barem koliko i do novih auta u kojima se vozaju ministri. Nažalost, vama i vašim ministrima stalo je samo do vlastitih privilegija i vlastite nedodirljivosti. Uopće vas nije briga kakvu će poruku ostaviti vaše ponašanje. Da jest, već biste davno smjenili šefa Civilne zaštite koji putuje u Pariz dok udara vodeni val, a još danas biste smjenili voditeljicu Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja.
Što mislite gospodine predsjedniče Vlade, kakvu poruku mladima šalje vaša administracija kad netko u tom centru za vrednovanje obrazovanja odbija pedesetorici studenata isplatiti novac za njihov rad, pa još i poziva policiju na njih jer oni traže svoj zarađeni novac. Ma u stvari, lako je nama kakvu poruku oni šalju. To vidimo svaki dan po našim školama i fakultetima. Dvije godine potrošene na Građanski odgoj, a na drugoj strani gradivo iz povijesti ili biologije sasvim neprimjerneo vremenu u kojem živimo.
Pravo pitanje jest, kakvu poruku vi šaljete mladim ljudima kad niste u roku pola sata smjenili gospođu koja djeci, budućim nositeljima razvoja ovog društva, šalje poruku da se rad može ne platiti i da zato nitko neće biti kažnjen. Je li čudno što se vaša administracija već više od dvije godine ne uspjeva obračunati s neplaćanjem u ovoj državi? Nakon ovog primjera ja mislim da je to obrazac ponašanja kojeg vi namećete kao društveno prihvatljiv. A je li to nemoralno?
Naravno nemoralno je, barem onoliko koliko i kad potpredsjednica Vlade, k tome zadužena za socijalnu politiku, zloupotrebljava svoju moć kako bi HRT uručio otkaz novinarki, majci samohranog djeteta.
Ne postoji niti jedan svjedok ili dokaz koji mogu biti prilog tvrdnji ministrice Opačić da je nju novinarka Helena Krmpotić vrijeđala. Imamo riječ jedne osobe protiv riječi druge. Jedino što sigurno znamo jest to da se ništa nije dogodilo u javnom dijelu press konferencije. Tu vrijeđanja nije bilo. Navodno je bilo povrijeđenosti ministrice Opačić i ranijeg završavanja susreta s novinarima. Za to neosporno mora biti sankcija.
Takva potpredsjednica Vlade i takva ministrica mora odmah biti maknuta sa svog položaja. Da gospođa možda ne bi samo unaprijed pripremljena i servirana pitanja. A sve ono što se kasnije događalo, stvar je dvije privatne osobe i možda stvar nekog privatnog spora. Obračun s novinarkom zbog privatnog sukoba s ministricom spada u najcrnje anale diktatorskih režima.
Gospodine Milanoviću, to je udarac slobodi izražavanja, slobodi polemiziranja i iznošenja mišljenja i političkih stavova, to je težak udarac moralnoj opstojnosti društva. Kakva je budućnost društva koje najbolji put za svoj razvoj neće tražiti u slobodnom sukobljavanju mišljenja?
Kako može biti moralno društvo u kojem je kažnjivo upozoravati na devijantno ponašanje pojedinaca? Koliko moralno može biti društvo u kojem otkaz dobija novinarka zato što je je ministrici Opačić rekla da će biti outsourcirana.
Podsjećam vas da se plan o outsourcingu odnosi uglavnom na čistačice i spremačice, a da je ta ista gospođa Opačić, želeći poniziti svog stranačkog kolegu rekla mu da se okružio sa čistačicama. Nakon te izjave vi niste outsoucirali nju, ženu čija je jedna torbica skuplja od tromjesečne plaće tih čistačica, nego ste je uzeli za prvu suradnicu. Time ste naciji poslali poruku o moralnom stanju vaše administracije.
Gospodine Milanoviću, mogao bih još dugo pisati o vašem sustavnom uništavanju moralne podloge ovog društva. Pisao bih kad bih bio siguran da je vama stalo do države i nacije. Nonšalancija kojom vi dajte neprimjerene izjave govori o vašoj potpunoj nepripremljenosti za posao kojeg biste trebali raditi. Svaka vaša pojava u javnosti bolno pokazuje koliko je vama naporno i dosadno sve to što radite. Iz svake kretnje vašeg lica isčitava se pitanje zašto taj narod ne nestane ali da prije toga ostavi svoj novac kako biste vi uživali u njemu? Zašto ti ljudi očekuju da država nešto poduzima zbog njih kad se vama to neda. Jedini primjer kojeg se mogu sjetiti kad ste reagirali baš srčano i s puno volje bila je obrana vašeg prava na novu luksuznu ergelu u državnom voznom parku.
Kad biste se za slobodu misli i govora na državnoj javnoj kući televizijskoj založili jednako srčano kao u tom slučaju, možda bi vam to pomoglo da vidite s kakvim ljudima ste se okružili. Naravno, u tom slučaju biste morali slušati što govore novinari koji ne bi bili u strahu od otkaza zbog verbalnog delikta. Eh da, vrtimo se u zatvorenom krugu. Opet ja da biste vi morali nekoga nešto i poslušati, čuti kritiku, razmisliti o njoj, a ne davati otkaze onima koji vas kritiziraju, radišnu mladost ne kažnjavati neplaćanjem pošteno obavljenog rada, istresati se na ljudima što su im kuće poplavljene, a vama je pukla cijev u stanu…. Stvarno nema smisla dalje pisati.
Ma ipak moram još samo jedno. Čuo sam naime da onog tipa što je na čelu Civilne zaštite i koji je po povratku iz Pariza stao pred kamere kao nekakav mali Rambo, u rukavicama bez prstiju, s novim uvojcima, a čini mi se da je tu bilo i pramenova, s dobro dizajniranom bradicom, čak i na dobro odabranoj lokaciji, onako na nasipu pokraj krovova poplavljenih kuća, dakle da njega niste smjenili jer je on u vrijeme najvećeg vodenog vala morao ići u Pariz na neki seminar.
E sad, zamislite gospodine Milanoviću da zapovjednik vojske, to je obično mudri stari sjedoglavi general, da on u vrijeme neprijateljskog napada na zemlju mora otići na neki seminar u inozemstvo. Možete li to zamisliti? Naravno da ne možete. Ako zbog ničeg drugog onda zato što ova moralno i svakako drukčije urušena zemlje nema sjedoglavog mudrog generala na čelu vojske. Naš farba kosu.
Pametnom dosta. Barem u ovom jednom pismu.
Autor: Ante Gugo/politikaplus.com
