Zanimljiv pogled na roman „50 nijansi sive“ iznosi autor članka koji tvrdi da ima profesionalno iskustvo od skoro 20 godina rada u policijskom Odjelu za zaštitu djece. Prema tom romanu upravo je snimljen film koji će premijerno biti prikazan na Valentinovo 2015. godine iako se teško može reći da se u romanu radi o ljubavi – radi se o sadističkom zlostavljanju mlade djevojke od strane bogatog i moćnog muškarca. Po svemu sudeći, Valentinovo će sljedeće godine biti u sado-mazo tonovima. No, autor ovog članka tvrdi da se zapravo radi o nečemu puno gorem od pukog BDSM porno romana koji ima vrijednost književnog smeća. Autor tvrdi da priča romana nije slučajno već namjerno šuplja i tanka i da je priča o seksualno neiskusnoj djevojci zapravo cover-up za opis pedofilskog zlostavljanja. Na taj se način postiže normalizacija dvostrukih nastranosti – BDSM seksa i pedofilije.

50 nijansi sive – Pedofilija koja nam se skriva pred nosom

Majke koje promiču zlostavljanje djece?

Autor: dr. Richard Swier

Objavljeno: 10. ožujak, 2013.

Priča o kažnjavanom silovatelju djece Jerryju Sanduskyom u Americi je dobro poznata. Dakle, u njegovu se slučaju radi da je kao poznati, priznati i nagrađivani nogometni trener zlostavljao generacije djece, nakon čega je konačno osuđen na temelju 52 prijavljena slučaja zlostavljanja. Kada se Sandusky žalio i tražio ponovno suđenje, to mu nije bilo odobreno. Po svojoj popularnosti, tako je i s fenomenom knjige „50 nijansi sive”, koja je postala toliko popularna među ženama da je neki nazivaju i “majčinskim porno hitom” za široke mase. Već sam taj opis knjige je zapravo puno više uznemirujući nego što to ljudi trenutno shvaćaju.

Da, roman „50 nijansi sive“ je – pornografija; sama radnja je tanka, likovi su jednodimenzionalni, a seksualno eksplicitni sadržaji vrlo su detaljni, ali formulaični. Pa ipak, tema u pozadini ovog romana je nešto puno zlokobnije i odvratnije od same pornografije. Njezino je uporište pedofilija. Dječja pornografija. Ili, pornić s klincima.

Svjestan sam sada da će, nakon što sam sve ovo izrekao, mnoge obožavateljice knjige „50 nijanse sive“, a među njima i mnoge majke, stati u obranu knjige protiv ovakve vrste opisa. Te žene, budući su majke, prirodno su nastrojene štititi djecu. Ljudi poput Jerryja Sanduskyog dočekani su s osjećajima mržnje, odbojnosti i gađenja. S pravom. Koja bi majka htjela imati veze sa seksualnim zlostavljanjem djece? Sa zlostavljanjem nevinih?

Ali, upravo se baš o tome radi u romanu „50 nijansi sive“. To je priča o seksualno iskorištavanoj djevojci od strane muškarca koji utjelovljuje svu moć i kontrolu. To je klasični scenarij zlostavljanja. A majke su, u nekim slučajevima, doslovce dobro nasjele na sve to, zbog čega se odvratnost ovog fenomena uzdiže na jednu drugu zastrašujuću razinu.

Nadam se da sada, nakon što sam ovo sve iznio, nisam već izgubio neke od vas. Dugujem vam objašnjenje nakon što sam iznio ovakve optužbe o knjizi koju neki od vas upravo možda sada čitaju. Počet ću najprije s pričom iz pozadine.

Moje profesionalno iskustvo može se svesti na otprilike skoro 20 godina rada u policijskom Odjelu za zaštitu djece. Kroz to vrijeme viđao sam situacije koje mi doslovce i danas ne daju spavati. Količina zlostavljanja koja se događa u našem društvu, sva ta seksualizacija naše djece…dakle, uglavnom, ono što čujete, ono što se prenosi u vijestima, to je samo mali dijelić ogromnog problema i odvratnosti radnji koje se događaju svaki dan. Našu djecu siluju i zlostavljaju baš svaki dan. Stalno.

Ja inače nisam imao nikakvu namjeru pročitati roman „50 nijansi sive“. Moja dugogodišnja kolegica, inače klinička psihologinja na jednom fakultetu, svrnula mi je pozornost na knjigu. Ona je malo starija od mene. Odrastala je u subkulturnom miljeu i ima iskustva s eksperimentiranjem svake vrste. Tako da sasvim sigurno ne može biti zaostala. K tome je, inače, majka i baka. I vrlo je pametna. Jedna od stvari koje nju fasciniraju su kulturni fenomeni današnjeg doba. Fascinira ju kako se putem tehnologije stvari tako ubrzano šire u današnjem društvu i ubrzano postaju sljedeća velika stvar kojom se zaluđuju mase. Kaže kako je ponekad ovaj fenomen prilično bezazlen, ali ponekad i vrlo štetan za djecu ili odrasle koji počinju upijati i imitirati nešto što im je potpuno nepotrebno, samo iz potrebe da i oni budu dio „sljedeće velike stvari“ našeg doba.

Međutim, njezina reakcija na roman „50 nijansi sive“ bila je puno agresivnija nego išta o čemu se sjećam da je ranije diskutirala. I ta se njena reakcija ispoljila čim sam joj roman onako usputno spomenuo. Vidio sam nekoliko puta u medijima da se priča o tom romanu i, poznavajući njezin interes za kulturne trendove, upitao sam ju za mišljenje o knjizi. Ona je tada prestala pričati, pogledala me ravno u oči i rekla da je to knjiga o pedofiliji. Ona je bila ta koja je radnju knjige povezala s tragedijom slučaja Sandusky gdje je toliko mnogo mladih dječaka bilo seksualno zlostavljano. Sandusky je svoja zlodjela činio pod izlikom da pomaže mladima. Tako je zadobio pristup djeci. Moja prijateljica kaže kako se s knjigom „50 nijansi sive“ radi zapravo ista stvar. Krinka pod kojom se to radi je priča o mladoj ženi koja se upušta u seksualni odnos s ponešto starijim čovjekom koji je u knjizi prikazan na vrlo eksplicitan način.

Problem, kako ga vidi moja prijateljica, a radi se uistinu o VELIKOM PROBLEMU, je u tome što je pripovjedač u knjizi zapravo maloljetna djevojka. Moja kolegica ukazala mi je i na to da, sudeći po samoj upotrebi jezika u pripovjedanju priče, ta djevojčica mentalno ne može imati više od 12 ili 13 godina. Pa sam joj spomenuo kako djevojka iz knjige treba uskoro diplomirati. Kolegica, koja ima godine i godine iskustva rada kao klinička psihologinja, u čiju sam se stručnost osobno osvjedočio tijekom godina suradnje, odmahivala je glavom i zaključila kako me ne može samo pričom uvjeriti u ozbiljnost ovog slučaja. Preporučila mi je da sam pročitam knjigu, ali očima nekoga čiji je posao godinama bio zaštititi djecu. Kao netko tko je stalno viđao znakove koje upućuju na zlostavljanje i tko je svjestan razmjera štetnosti zlostavljanja djece. Jer znakovi upozorenja uvijek postoje. I meni je to poznato. Koliko sam puta čuo ljude kako zgroženi govore: „Ne mogu vjerovati kako to nisam vidio?” ili „Kako to nisam mogao znati?” Ili, još gore: „Znao sam da nešto nije bilo u redu, ali nisam htio vjerovati da su kadri učiniti nešto takvo”.
Sada ću pokušati sažeti riječi moje prijateljice najvjernije što mogu.

„Seksualni predatori su varalice. Gotovo uvijek imaju pokriće. To pokriće im daje pristup velikom broju djece. „50 nijansi sive“ je velika obmana. Tom se knjigom dobilo pristup milijunima čitatelja. To je, od početka do kraja, priča o zlostavljanju. I ne radi se samo o zlostavljanju gdje muškarac zlostavlja ženu, već o zlostavljanju muškarca nad djevojkom.

Kada je budeš čitao, potraži znakove. Svi su tamo.

Ženski lik nema nikakvog seksualnog iskustva. Apsolutno nikakvog. I dana joj je dob od 21 godine, ali i ta dob je samo trik. Njezina prava emotivna dob je puno mlađa. Nije čak nikada ni masturbirala. Nikada nije doživjela orgazam. Samo to je jedna od najvećih privlačnosti za pedofile. Oni vole uvoditi neiskusne u svijet seksualnosti i biti nadmoćni. To je psihološki tip koji je povezan sa zlostavljanjem. Biraju netaknuto, čisto, i to ih uzbuđuje.

Ali odmaknimo se od činjenice da ta djevojka nema nikakvo seksualno iskustvo. Sada obratimo pozornost na njezin narativni dijalog. Poslušajmo stvarno način na koji ona govori. I opet vidimo da ona ne govori kao mlada žena već kao curica. Priča o vježbanju stoja na glavi, preskakivanju užeta- to je jezik i odraz djevojčice.

Nakon toga se toj djevojci oduzima nevinost. Zlostavljač, stariji čovjek, privoli je da misli kako je to njezin izbor. Opet, i ti i ja znamo kako je to jedno od osnovnih pedofilskih metoda. Oni stvaraju atmosferu u kojoj se dijete navodi da misli kako su takve stvari njegova ideja. Da je to ono što oni žele. Ali što se događa nakon što im se oduzme nevinost? Tada zlostavljač postane otvorenije agresivan nego prije. I sve kontrolira. U ovoj priči on upućuje tu djevojčicu kako da priča. Što da obuče. Što da jede. On je Tata, a ona je kćer. Kada budeš čitao knjigu, čitaj je kao majka, ali i kao žena koja je stvarno proživjela tragediju seksualnog zlostavljanja.

Ima još jako puno takvih primjera u knjizi koji upućuju na zlostavljanje djece. Recimo, batine i uporaba ulja za bebe. Zašto bebina ulja? Razmisli! Djevojčica nosi kečke. Zatim, ona mu se žali da ju tretira kao da je dijete. On kaže da se ona i ponaša poput djeteta. Postoji čak i scena kada zlostavljač stvara situaciju u kojoj će joj ponovno oduzeti nevinost. Na silu joj vadi tampon i upušta se ponovno u nasilan seks. Njezin je himen pokidan i njegovi krvavi ostaci ponovno podsjećaju na pedofilsko silovanje.”

Zatim je kolegica nastavila govoriti o tome kako ima žena koje brane knjigu i ona to shvaća i razumije, ali ju brine. Jako, jer je potpuno uvjerena da knjiga namjerno zagovara silovanje djeteta i pokušaj da se ta strahota normalizira.

Tako sam završio razgovor misleći kako moja kolegica pretjeruje. Nisam mogao zamisliti da bi nešto što je toliko popularno moglo zaista imati za temu nešto tako opasno i izopačeno i, iako sam poštivao njezinu stručnost i iskustvo, taj put sam pomislio kako ona tu vidi nešto čega nema.

Nabavio sam knjigu, sjeo i počeo čitati.

Prva stvar koja me osupnula je tankoća radnje i pisanja. Nije bilo samo loše, bilo je užasno. Ali užasno pisanje nije zločin (hvala Bogu, inače bi me davno zatvorili) i ne čini priču zlom. Ali čitajući sam shvatio, baš kao što je rekla moja kolegica, da je tema dječjeg zlostavljanja, pedofilije, bila posve očita. Sjećam se kako je netko jednom davno rekao da je najbolji način da se nešto sakrije, staviti to svima ispred nosa. I to je upravo ono što knjiga „50 nijansi sive“ radi.

Glavna protagonistkinja nije imala nikakvo prethodno seksualno iskustvo. Nikakvo. Bila je nevina. Bila je dijete koje je upravo popilo svoje prvo alkoholno piće. To nije bila samo slučajnost koju je autor napisao. Unatoč tome što je curi dao 21 godinu, autor je morao svijesno i namjerno učiniti da po svim drugim okolnostima i u svakom pogledu ona djeluje kao curica. I baš me to šokiralo. U mom zanimanju to zovemo upozoravajućim znakom. Znak da možda postoji problem.

I odatle, baš kao što me moja kolegica upozorila, postajalo je sve gore. Puno gore. Moja je kolegica bila u pravu – ono što mi je ona govorila nije moglo djelovati na mene ni približno onoliko koliko je na mene djelovalo to što sam sve čitao sam otvorenih očiju. Ona mi je dala znakove koje trebam potražiti i, kako sam okretao stranice, ti znakovi su se stalno ponavljali, potvrđujući sve što mi je pričala.

Način pripovijedanja, glas kojim se djevojčica obraća čitatelju, bio je glas male djevojčice. Nepogrešivo. U tom liku ima jako malo emotivne zrelosti, a nimalo seksualne zrelosti. Muškarac iz knjige ju je zaveo na isti način na koji pedofil zavodi dijete. Muški lik je baš kao Gerry Sandusky. On se razmeće svojim novcem, svojom moći, stvarima koje joj može kupiti, ali dok se to događa, mi čitamo dječje misli. I iščitavamo zavođenje mlade djevojke od strane pedofila. Gotovo je potpuno nemoćna. I za tinejdžerku je prilično naivna, a kamoli za studenticu. Nesposobna je donijeti najjednostavnije svakodnevne odluke i zlostavljač joj mora govoriti što da radi, koji pak iz tog razloga mnogo vremena i truda troši kako bi je uvjerio da je to ono što ona stvarno želi. Sve sam to već vidio. I previše puta. Prečesto. I uvijek mi ostavi osjećaj mučnine i gađenja.

Mi ovdje čitamo dječju pornografiju. Odbacimo lažnu dob djevojke, koja nije utemeljena u stvarnosti, i ono što ovdje čitamo je zlostavljanje jedne djevojčice.

We are reading child pornography. Remove the false age of the girl, which has no basis in reality, and what we are actually reading is the abuse of a little girl.

Glavna protagonistkinja nosi kečke, izgovara riječi koje u svom svakodnevnom govoru koriste djeca, a ne studenti, ne zna baratati s računalom, a kao studira. Priča o preskakivanju užeta, da radi zvijezdu…. Stalno ponavlja kako ju se stalno tjera da se osjeća kao dijete, ima imaginarnu prijateljicu (unutarnju božicu), srami se, dobiva udarce po guzi i onda ju on maže uljem za BEBE, govori joj što da kaže, što da jede, što da čini dok je konačno, što je tako predvidljivo, ne počne i fizički tući. (Ali ona mu se ubrzo ponovno vraća, što je opet toliko česta tema kod zlostavljanja, uključujući pedofiliju).

I uza sve ove dokaze u knjizi se navodi i činjenica kako je muški lik i sam postao zlostavljač zato što je bio seksualno zlostavljan od strane pedofila. Djevojka čije misli slušamo dokmju se zlostavlja prepoznaje tu zlostavljanu stranu kod muškog zlostavljača, ali je očito prenaivna ili ne želi shvatiti da sama nastavlja začarani krug zlostavljanja u kojem se našla. (Što opet zapravo potvrđuje ideju kako je ona u sebi još dijete). Nema govora o tome da autorica ovo nije namjerno napravila. Ona je otvoreno predstavila temu pedofilije, sakrivši je – na vidjelo.

Ljudi koji su se morali pozabaviti stvarnim svijetom seksualnog zlostavljanja ovo će lakše razumjeti nego drugi. Tako je često da je sam pedofil bio žrtva ranijeg zlostavljanja. Oni ulaze u društvo, postaju majke i očevi te, na kraju, zlostavljači. Žele dominaciju, kontrolu, žele oduzeti drugima nevinost baš kao što je njima to netko učinio. Oni koji su jednom bili zlostavljani, postaju zlostavljači. To je taj tako tužan i tragičan začarani krug pedofilije.

S knjigom „50 nijansi sive“ ovo nenormalno stanje pokušava se normalizirati. Zahvaljujući spoznaji moje kolegice i mom vlastitom profesionalnom iskustvu, ja sam prepoznao ono što ovaj roman stvarno jest – priča o seksualnom zlostavljanju djeteta, koja je zamotana u klišeiziranu priču o tajnovitom i uznemirenom bogatašu koja je samo pokriće.To je još jedna stvar koju je moja kolegica, klinička psihologinja, kasnije naglasila. „Odbaci element novca i lik zlostavljača postaje puno manje privlačan i bez toga bi bilo puno teže sakriti prevaru.Jesu li žene stvarno toliko plitke? Da, ponekad jesmo.

Ali za veliku većinu žena je ipak sigurno da ne bi svijesno opravdavale seksualno zlostavljanje djece. Mi ni na koji način ne opravdavamo horor kakav je pedofilija.

Međutim, upravo se to ono što se nažalost događa s popularnošću knjige „50 nijansi sive“. To je pedofilski trik!

Pedofilija je jedno od najstrašnijih i najperverznijih zlodjela nad najnemoćnijima u našem društvu i upravo se skriva tu, pred našim očima.

Možda je to najbolje opisala moja kolegica kada smo ponovno o tome popričali. Knjiga „50 nijansi sive“ nije ju uzbudila. Nije joj bila ni napeta, ni seksi, a pogotovo ne romantična.

Umjesto toga, knjiga „50 nijansi sive“ natjerala ju je na gorki plač. Natjerala ju je na povraćanje. Natjerala ju je da pomisli na zlostavljanja tolike djece od strane jednog dementnog, izopačenog čudovišta Jerryija Sanduskyog koji se također, poput knjige „50 nijansi sive“, skrivao javno – tu pred našim nosom.

Prijevod: GI „Ne dirajte djecu“

Izvor: Watchdog Wire – Florida/zdravstveniodgoj.com

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save