OD KOMEDIJE DO TRAGEDIJE: Hrvatska politika podsjeća na eksperimentiranje poremećene osobe
Ako bih ovaj tekst počeo pitanjem o postojanju logike u hrvatskoj službenoj politici, bojim se da bih ga završio kao dobru komediju. Ako nastavim s analiziranjem onoga što rade naši političari i vlastodršci, bit ću na dobrom putu pisanja tragedije. Ma, kad bolje promislim, odavno već nema sumnje da je sve ovo što se oko nas događa samo jedna velika tragikomedija.
Ministar turizma prije nekoliko je dana vikao da će ovo biti najbolja turistička sezona dosad, a danas je stajao pred TV kamerama u polupraznom kampu i mucao kako ne zna gdje su turisti. Oni koji znaju, već mjesecima ga upozoravaju da je sezona propala. Izgleda da ni premijer ne zna što se događa, jer nas je uvjeravao da je izgladio spor s Merkelicom oko „Lex Perković“, ali se nije našao s njom u Dubrovniku.
Kancelarka Angela Merkel, žena koja vlada Europom, došla je u Hrvatsku i sto godina od početka Prvog svjetskog rata najavila nastavak gradnje pruge zbog koje je taj svjetski sukob i izbio. Na Brijunima o trošku ove države traje „dernek“ na kojem se proslavlja terorist Gavrilo Princip, čovjek koji je bio formalni okidač za početak rata koji je trebao zaustaviti njemačku dominaciju.
Naime, više od jednog desetljeća prije tog tragičnog čina, Njemačka i Austro–Ugarska financirale su gradnju pruge koja je trebala povezati naftna nalazišta i rudnike Bliskog Istoka s ta dva carstva. Velika Britanija i Francuska htjele su to zaustaviti. Rat na području kojim prolazi pruga bio je najbolji način.
Nakon sto godina, njemačka kancelarka dolazi u Hrvatsku, zemlju koja je bila prilično velika žrtva Principovih pucnjeva, baš kao i Njemačka i Austrija, te okuplja društvo iz država koje su u međuvremenu nastale na području izbijanja tog rata, koji se vrlo brzo pretvorio u svjetski, i najavljuje nastavak povijesti tamo gdje je ona stala prije jednog stoljeća. Opet će se graditi moderna pruga od Münchena do Istambula.
Doduše, ondašnja je trebala ići skroz do Bagdada, ali i geopolitičke prilike bile su nešto drukčije. Danas naftovodi dolaze do Turske. A i pruga će do Turske, kaže gospođa Merkel dok se Rusi i Amerikanci natežu oko ideje o gradnji naftovoda i plinovoda. Njemačkom će prugom ići nafta, plin, druga roba i ljudi.
Ako je možda malo i prenaglašena ova simbolika izgradnje one iste pruge zbog koje je izbio Prvi svjetski rat prije točno jednog stoljeća, sasvim sigurno nije prenaglašena simbolika apsurdnog slavljenja Gavrila Principa na Brijunima. Naime, tamošnji „dernek“ u režiji čudne kazališne regionalne ekipe plaća hrvatska Vlada.
Hrvatski premijer nije bio u Dubrovniku na susretu s Angelom Merkel. Mjesecima nas je uvjeravao kako je on s njom izgladio nesporazume oko pokušaja da ne izruči Josipa Perkovića, a kad je ona na velika vrata ušla u njegovu kuću, Milanović je nekamo pobjegao kroz prozor. Tko zna, možda je otišao baš na Brijune.
Oni koji se opiru kritiziranju brijunskog „derneka“, tvrde kako je ovdje riječ samo o umjetničkom izričaju, kako je Šerbedžija glumac s velikom međunarodnom reputacijom i kako njega zbog toga ne bi trebalo napadati. Međutim, meni nije jasno zašto glumac s tako velikim međunarodnim ugledom ne napravi više takvih kazališnih predstava kao što je ova o Gavrilu Principu.
Mogao bi, recimo, u New Yorku napraviti komad u kojem bi osjetio kako kuca srce Osame Bin Ladena prije nego što će prvi avion udariti u jedan od nebodera Blizanaca. Baš je tako Šerbedžija opisivao predstavu u Gavrilu. Kaže, čini mu se da čuje kako kuca srce tog momka prije nego će opaliti hitce u Franju Ferdinanda. A tko zna, možda bi mogla biti i dobra predstava o ubojicama talijanskog premijera Alda Mora ili ona o pripadnicima IRA-e koji su u Londonu ubili rođaka Njezinog Veličanstva, lorda Louisa Mountbattena.
Ma, kad već spominjem Angelu Merkel, možda bi najbolje sjela predstava o Palestincima koji su napravili pokolj za vrijeme održavanja olimpijskih igara u Münchenu. Kako li je tek njihovo srce kucalo! Možda i jače od Gavrilovog.
Ne znam je li Ivo Josipović objasnio gospođi Merkel kakva se predstava održava na Brijunima. Kaže analitičar Žarko Puhovski da je dolazak njemačke kancelarke na međunarodni skup u Dubrovniku, na kojem se tek usput malo osvrnula o Hrvatskoj, veliki međunarodni uspjeh Ive Josipovića.
Da, vjerujem da jest.
Mora da se Josipović iz petnih žila upeo da gospođi Merkel objasni da država plaća kazališnu predstavu na Brijunima u čast terorista i ubojice Gavrila Principa, a nakon što smo na sve moguće načine pokušali njemačkom sudu ne isporučiti Josipa Perkovića i Zdravka Mustaća, bivše šefove Udbe, terorističke organizacije koja je po svijetu ubijala hrvatske emigrante. Možda je Josipović najmoćnijoj ženi Europe dokazivao da smo barem u nečemu dosljedni.
Ovo su stvarno teške teme, a po ovim ljetnim vrućinama trebalo bi se držati malo veselijih. Država nam je još jednom htjela poslati poruku da reda mora biti. Zato su napravili još jednu listu srama. Riječ je o poduzećima koja ne isplaćuju plaće. Pod rednim brojem 3398 nalazi se Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske.
Što ono rekoše? Da reda mora biti? Izgleda da mora. Zbog Zakona o reprezentativnosti uskoro bi jako puno liječnika moglo biti u redu za odlazak iz Hrvatske. U stvari, što će nama liječnici? Ovoj Vladi trebaju psihijatri. Ministru turizma priviđaju se turisti na Jadranu, a ministru obrane Ukrajinci avione vraćaju u kamionima. Njemu ništa nije bilo čudno.
Izgleda da nikome nije čudno ni to što Vlada od Sabora traži vjerodostojno tumačenje Zakona po kojem je Upravni sud poništio neke odluke Vlade. Ne bilo kakve odluke, nego one o kadrovima na šefovskim mjestima u policiji. Sud, to je ona institucija koja je u demokratskom društvu neovisna. Sud zakone tumači te, ovisno o konkretnom slučaju i prema tekstu zakona, donosi presudu.
Da bi društvo zaista bilo demokratsko, mora postojati trodioba vlasti: zakonodavna, izvršna i sudbena. Kod nas je već odavno došlo do stapanja funkcija zakonodavne i izvršne vlasti, jer Vlada, odnosno premijer, koji je šef najveće stranke, naređuje parlamentarnoj većini što treba raditi. Sad putem samo formalno zakonodavne vlasti, Vlada, a to znači izvršna vlast, želi poništavati odluke sudbene vlasti.
Teško da netko može smisliti bolju tragikomediju od ove.
Autor: Ante Gugo/politikaplus.com
