IVAN MIKLENIĆ: Suvremena Hrvatska je smišljeno i planski odvedena u slijepu ulicu
U srpanjskoj Informaciji o gospodarskim kretanjima u Republici Hrvatskoj Hrvatska narodna banka svojim prognozama minirala je nadu u mogućnost veće zaposlenosti ne samo za ovu 2014., nego i za sljedeću 2015. godinu, a Jutarnji list to je u subotu 26. srpnja objelodanio alarmantnim golemim naslovom na naslovnici »Privatnici na izdisaju – Zaposlenost u padu, novih radnih mjesta nema ni 2015.« Istodobno Agencija Standard&Poor’s potvrdila je (u petak 25. srpnja) Hrvatskoj dosadašnji vrlo loš kreditni rejting, a u obrazloženju te odluke ističe se da će se nastaviti recesija, javni dug nastavit će rasti, a koristi od ulaska Hrvatske u Europsku uniju ostale su ograničene… Prema informacijama koje prenose mediji, pregovori između tvrtke MOL, koja ima upravljačka prava nad Inom, i Vlade ne daju rezultate, a iz Vlade istodobno dolaze kontroverzne izjave: dok ministar plasira u javnost informaciju o nakani Vlade da otkupi MOL-ov udio u Ini, dotle predsjednik Vlade to opovrgava i naziva pukim spekulacijama…
Moglo bi se tako još dugo nizati podatke o različitim oblicima krize, propustima, promašajima, neuspjesima i nesposobnostima sadašnje vladajuće garniture, a što sve kao loša posljedica pada na grbaču običnih hrvatskih građana koji se osjećaju sve bespomoćnije i sa sve manje nade da će moći solidno živjeti od svoga poštenoga rada. Neovisni ekonomisti u takvom kontekstu među djelatnostima u kojima treba očekivati daljnje restrukturiranje i otpuštanje zaposlenih uz ostalo navode trgovinu i prehrambenu industriju. Vrijedi se podsjetiti kolika je medijska i politička hajka i buka vladala u Hrvatskoj da se mora dopustiti rad trgovina, osobito velikih trgovačkih lanaca nedjeljom; bilo je to važnije od dobra obitelji, od dobra pretežno žena zaposlenih u toj branši, bilo je to važnije od duge hrvatske kršćanske tradicije da nedjelja bude dan počinka, a sada se predviđa otpuštanje obično slabo plaćenih zaposlenih u trgovini – i nikomu ništa. Još je strašnije predviđanje da će se i dalje urušavati prehrambena industrija, i to u doba kad je hrana, pa onda i proizvodnja hrane, jedno od važnijih strateških oružja u suvremenom svijetu. U Hrvatskoj, može sa danas reći sa sigurnošću, političari su – na tragu komunističkoga razaranja sela i malih obiteljskih gospodarstava – razvili čitavu strategiju uništavanja poljoprivredne proizvodnje. Sve su učinili da su sela ostala bez krava, mnoga domaćinstva i bez svinja, a nekada su baš to bile prednosti života na selu, štoviše sve su političari učinili da hrvatska poljoprivreda zapravo ostane bez svoje kralježnice – stočarstva da bi vjerojatno za Judine škude otvorili vrata uvozu često najnekvalitetnijih poljoprivrednih proizvoda.
Činjenica je da je suvremena Hrvatska smišljeno i planski odvedena u slijepu ulicu, premda ima i po svojim tlima i po svojim klimatskim uvjetima upravo u proizvodnji kvalitetne hrane neizmjerno mnogo mogućnosti, i da već punih šest godina ne nalazi nikakvoga izlaza, premda joj je to politika, laskajući i obmanjujući, bezbroj puta obećavala, ne samo u predizbornim kampanjama, nego i u mnogim drugim prilikama. Danas je hrvatska nacija doživjela da joj se kao uspjeh prodaje dobivanje tobože povoljnih stranih kredita u vrtoglavima svotama, a koji se koriste za puko i nepotpuno krpanje državnoga proračuna, odnosno za potrošnju od koje ništa ne ostaje za sutra. Za takvo stanje u Hrvatskoj sva odgovornost leži na političarima, osobito onima na vlasti, ali i na onima u opoziciji, i zato je stvarno došao povijesni čas da se političare u Hrvatskoj treba zaustaviti u njihovu razarajućem djelovanju. Da sadašnja vladajuća koalicija ima imalo stvarne odgovornosti prema hrvatskim građanima i prema stvarnomu općemu dobru tih istih ljudi, već bi davno otišla i prepustila upravljanje drugima. Da Hrvatska svih ovih kriznih godina ima stvarnu, sposobnu i za opće dobro angažiranu opoziciju, nikad ne bi pala na sadašnje niske grane. Zato je došlo vrijeme da se natjera političare na odgovornost, na služenje općemu dobru.
Jedini način da se političarima nametne stvarna odgovornost jest smišljena i hitna promjena izbornoga zakonodavstva. Zato je više nego dobrodošla nakana građanske inicijative »U ime obitelji« da u jesen organizira referendum da se Hrvatski sabor Ustavom obveže na donošenje takvoga izbornoga zakonodavstva da bi birači na parlamentarnim izborima mogli »izravno – imenom i prezimenom, odabirati svoga predstavnika u Hrvatskom saboru uvođenjem preferencijalnih glasova bez cenzusa«. Vrijedi pozdraviti i sve druge slične inicijative ako im je stvarno cilj demokratizacija društva i političkih stranaka, zaoštravanje odgovornosti izabranih političara i omogućavanje većega sudjelovanja građana u demokratskom odlučivanju. Činjenica da su zastupnici sadašnjega saziva Hrvatskoga sabora u tako nadmoćnoj većini (inicijativu GONG-a podržalo je samo 29 zastupnika!!) odbili mogućnost promjene izbornoga zakonodavstva doista rječito govori da su mnogim političarima svjetonazorska i ideološka opredjeljenja tek maske za privlačenje glasova birača, a stvarna im je zadaća štititi interese svoje političke stranke, tj. svoje interesne skupine. Logično je da sada saborski zastupnici nemaju svoj stav sve dok se čelnici najvažnijih parlamentarnih stranka javno ne očituju o referendumu koji planira inicijativa »U ime obitelji« i o drugim prijedlozima izbornoga zakonodavstva. Takvo ponašanje saborskih zastupnika zapravo je otkrilo da najvažnije političke stranke ne žele promjenu postojećega izbornoga zakonodavstva, što znači da im ono odgovara, no pritom te političke stranke zaboravljaju da time očituju ne samo svoj stvarni odnos prema demokraciji, nego i koliko su odnosno nisu za slobodnu i prosperitetnu Hrvatsku.
Izvor: glas-koncila.hr
