MARKO FRANCIŠKOVIĆ: Ranko pokaj se i obrati dok još možeš!
Naravno, pomislio sam: ”Ima Boga!”. Što bi drugo čovjek mogao pomisliti? Mogao bi ja sad tu glumiti nešto i praviti nekakvog turbo-sveca od sebe, ali ne želim, tako je to bilo u prvom trenutku, kad me već pitate. Ako ste pratili moje izjave neposredno nakon puštanja na slobodu i kad su me pitali slično pitanje vezano za tog izdajnika i uzurpatora Ranka Ostojića, rekao sam da ja nemam nikakve osobne osvetničke porive, da ja osobno što je prema meni napravljeno opraštam i dalje sve predajem u ruke Božje, neka bude volja Njegova.
Danima javnost prati zdravstveno stanje aktualnog ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića. Među njima je i Marko Francišković, čitateljima dobro poznat aktivist, ekonomski analitičar i autor knjige “Hrvatska knjiga opstanka”. Uz članove svoje najbliže obitelji i troje djece trenutačno se oporavlja od prisilne hospitalizacije na psihijatriji, kamo ga je smjestio upravo sadašnji ministar. Lijekovi koje je bio prisiljen uzimati osam mjeseci uništili su mu organizam, a još uvijek je slabog zdravstvenog stanja.
– Marko, prije točno godinu dana započela je Vaša kalvarija, uhićenje, zatvaranje i prisilno liječenje u zatvorskoj bolnici, a sve je počelo prepiskom s ministrom Ostojićem. Sada je prošlo nekoliko mjeseci od kada ste slobodni, čime se bavite, kada možemo očekivati najavljenu knjigu i što ćemo u njoj pronaći?
Da, prije godinu dana sve je to krenulo, pokrenuo se protiv mene ovaj izdajnički i lopovski režim jer im smeta istina o tome što su i kakvi su, a nadasve im smeta to što uz njihovo razobličavanje ja nudim i rješenje za Hrvatsku i Hrvate u cjelini, nisam samo puki kritizer nego dajem konstrukciju točno što i kako treba raditi da bi ova država postojala te narod opstao. I to, sad će biti već deset godina da je to moje rješenje za Hrvatsku u javnom opticaju i iako je u početku bilo iznimno teško biti prvi i biti sam, sad je vrijeme u potpunosti potvrdilo ispravnost mojih gledišta i kao ekonomista i kao državnika. To je činjenica koju je nemoguće osporiti i time se izdvajam od ostalih oponenata ovog režima pa sam time potencijalno i puno ozbiljnija ugroza istima. Tu posebice mislim na moje ekonomske stavove gdje je preuzimanje stvaranja novca natrag u ruke države iz ruku privatnih banaka te uvođenje beskamatnog novca osnovica mojeg koncepta državništva. To konkretno znači nacionalizaciju banaka i otpis dugova prema bankama i to sam tako i napisao prije tih desetak godina. U međuvremenu je Island primijenio glavne osnove tog koncepta i Island danas nema situaciju koju ima skoro cijeli svijet doveden u bijedu i siromaštvo pod ovom globalističkom bankarsko-korporativnom mafijom.
I sad se to što zastupam može napraviti, sve je pitanje političke volje i potrebnog znanja, a tu sad dolazimo do sukoba sa hrvatskim sluganskim strukturama koje rade direktno protiv nacionalnih interesa te su na koncu izvršile i čin veleizdaje poništavanjem makar i formalne državne nezavisnosti tzv. pridruživanjem Europskoj Uniji. U biti, to su domaći izdajnici koji služe stranom okupatoru u vidu te EU.
Jedan od tih domaćih izdajnika u službi EU okupatora je i navedeni Ranko Ostojić s kojim sam imao tu famoznu komunikaciju na društvenoj mreži Facebook nakon koje slijedi moje uhićenje, određivanje pritvora te kao vrhunac davanje dijagnoze na osnovu koje sam proveo mjesece u zatvorskoj bolnici na odjelu psihijatrije u uvjetima koje teško mogu ljudi shvatiti kakvi su dok ne bi sami tamo završili, a knjiga koju pišem upravo će to pokušati maksimalno približiti, kako to sve izgleda iznutra.
Svakodnevno sam vodio dnevničke bilješke pa na osnovu toga sad sastavljam cijelu ovu priču. Budući sam ukupno proveo zatvoren točno 9 mjeseci ima toga dosta, treba to sve ponovno proći i uklopiti u jednu cjelinu sa svime što se događalo i izvan zatvorske sobe, kao i unutarnjim tijekom misli, recimo to tako. Također, od izlaska na slobodu pokušavam se vratiti natrag u prijašnje psihofizičko stanje, svakodnevno treniram, obavljam detoksikaciju organizma, a, naravno, kao analitičar i ekonomist pratim i aktualna zbivanja u svijetu. Moja neka gruba procjena je da bi sa pisanjem mogao biti gotov početkom 2015. i onda ide to dalje u ruke izdavača da se knjiga tiska, distribuira i promovira.
Koji osjećaji Vam se sada pojavljuju. Jeste li ljuti na koga? Na sustav, ministra, liječnicu ili suca?
U prvom redu tu je osjećaj zahvale Bogu što me u svojem milosrđu izbavio iz ruku zlikovaca, a što se tiče navedenih, žalim ih jer ih vidim kao ljude koji su se stavili u službu zla zbog sitnih i prolaznih svjetovnih probitaka i sukladno tome će i odgovarati pred Stvoriteljem. Tu sudsku instancu nitko neće moći izbjeći sa mogućom pripadnom kaznom koju nikome ne želim jer se tu radi o našoj vječnosti za koju smo stvoreni.
Ministar, Ranko Ostojić zbog kojeg ste zapravo i proveli tolike mjesece nepravedno na liječenju, prije par dana završio je u bolnici i nalazi se u teškom stanju. Što ste prvo pomislili i osjetili kada ste čuli da je njegovo stanje loše?
Naravno, pomislio sam: ”Ima Boga!”. Što bi drugo čovjek mogao pomisliti? Mogao bi ja sad tu glumiti nešto i praviti nekakvog turbo-sveca od sebe, ali ne želim, tako je to bilo u prvom trenutku, kad me već pitate. Ako ste pratili moje izjave neposredno nakon puštanja na slobodu i kad su me pitali slično pitanje vezano za tog izdajnika i uzurpatora Ranka Ostojića, rekao sam da ja nemam nikakve osobne osvetničke porive, da ja osobno što je prema meni napravljeno opraštam i dalje sve predajem u ruke Božje, neka bude volja Njegova. I, eto, vi sad sami prosudite o čemu se tu radi. Pisano je: ”Osveta je moja, govori Gospodin.”
Na svom Facebook profilu tog dana objavili ste sljedeće stihove:
“Tko pravednom krv truje,
Od kvarne krvi taj boluje.
Tko nevinom vrat lomi,
Izrežu mu vrat u komi…”
Jeste li se tim stihovima osvrnuli na teško stanje ministra ili je u pitanju nešto drugo?
Da, to sam napisao 20-og. Isto kao što sam 19-og napisao:
”Tko na tijelu nema ožiljke i rane,
Taj je uludo potrošio svoje dane.
Tko u srcu nema utisnutu bol,
Taj ne poznaje ljubavni protokol…”
Vidite, tako već pišem godinama, te kao neke stihove, pjesme, poeziju, kako god to netko kvalificira i kakvu god vrijednost netko tome pridavao. Ono što želim ovdje reći je da se tu načelno držim stava da ja svoje stihove, svoje pjesme, ne objašnjavam pa tako neću ni sad ovu za koju me pitate. Neka svatko sam tumači kako mu drago s time da je ovdje prisutna i jedna specifičnost medija u kojem to objavljujem pa tako treba stavljati u kontekst i ono što se stavljam kao glazbeni link uz te moje objave. Stvar je višedimenzionalna, tako nekako treba na sve gledati i onda doživjeti u toj nekoj sveukupnosti riječi, slike i glazbe. Tako, npr., uz ove stihove za koje pitate ide pjesma ”Ti si mi u krvi” u izvedbi klape Cambi, a uz ove stihove dan prije ide stvar ”Ti si sav moj bol” od EKV-a. Nova tehnologija na neki način daje mogućnost i novog oblika izražavanja, tako ja to radim, a kako će to netko shvatiti, molim lijepo, to je do njega. U svakom slučaju, tko zna, možda zasebno objavim i zbirku te fejs-poezije ako se pokaže interes za to.
Nakon tog statusa, neki portali kao i pojedinci izrazili su zgražanje, rekavši kako Vi stalno promičete Bibliju na svom facebook profilu, valjda time imputirajući neku nedosljednost. Što bi poručili onima koji Vas osuđuju nakon svega što ste prošli?
To što sam vidio i za što me pitate je ispod svake razine inteligencije tako da nema smisla komentirati. Kao da idem komentirati i poručivati nešto seoskim psima koji laju dok hodam sokakom. Di bi čovjek došao da svako bezumništvo komentira? Cijeli dan bi samo morao nešto komentirati. Ovako, idem ja svojim putem, a oni kako hoće, svatko sam bira svoj put i svatko sam izlazi pred lice Gospodnje.
Za kraj, Marko recite, koju poruku šaljete ministru Ranku Ostojiću u ovome trenutku, što bi mu poručili?
Vidite, možda je Božja volja i da on ne preživi pa da ne može više mučiti hrvatski narod. Ionako je uključen u strukture koje svjesno i sa znanjem ratuju protiv Boga i Hrvatske te, između ostalog, ubijaju nerođene. Opet, možda je volja Božja da preživi, da može i nešto dobro napraviti, a možda je volja Božja da preživi pa da dalje kroz tlačenje naroda isti privodi pameti jer neki put drugačije ne ide sa narodom nego takvom pedagogijom. Vidjet ćemo što će biti. U svakom slučaju, Bog želi da se svatko spasi pa i ja to isto želim te stoga i poručujem: ”Pokaj i obrati se dok još možeš.” To vrijedi za sve. Neka bude volja Božja!
Autor: Zrinka K./dnevno.hr
