SENZACIONALNA TVRDNJA GLASA KONCILA: “Britanci počinili zločin u Ahmićima”?
Senzacionalna tvrdnja iz Glasa Koncila od 6. srpnja, koja ne zanima nikoga drugoga!
Četvrt je stoljeća od stjecanja hrvatske nezavisnosti, a ova zemlja, kako se to – dijelom pojednostavljeno, ali u biti istinito – kaže, nema svoje medije. Ne može pravodobno obavješćivati većinu svoga naroda čak ni o najvažnijim temama vlastitoga opstanka. Deset vodećih kanala s koncesijom za cijelu državu izravno su strani, okupatorski (RTL, Nova), ili u vlasti domaće pete kolone, okupirani (četiri kanala HRT-a).
Svi vodeći dnevni listovi u vlasti su stranaca: austrijske Styrije i njemačkog WAZ-a (čiji su pak oni, duga je priča). Hrvati imaju nekakve mrvice, zapravo, cijeli niz medijskih „gerilskih odušaka”, ali nema, recimo, ni jednoga zaista pravoga hrvatskog medijskog „mogula”. Još manje takvoga koji bi svijet gledao iz hrvatskoga kuta, a to uvijek znači i s jasnom sviješću o općem državnome i narodnome probitku.
Ali, to je već desetljećima opće mjesto. Evo, u intervjuu u najnovijem broju Glasa Koncila od 6. srpnja novi predsjednik Matice hrvatske akademik Stjepan Damjanović govori, gotovo fatalistički, o „nepravednoj raspodjeli medijske moći”. Ima li onda uopće smisla o tome govoriti, kad su stvari desetljećima iste?
Ima i mora imati – demokracija je općenito nedostižna, ali nije svejedno ima li je malo ili malo više. Ako je pak raspodjela informativne moći kao u Hrvatskoj – u korist stranih (britanskih) zavojevača i njihove domaće („lijevo-liberalne”) protuhrvatske pete kolone – onda je „demokracija” kao pojam, riječ i stvarnost gola sprdnja. Zapravo, uopće je nema.
Sotonska urota
Povod svemu ovome kratak je tekst pod naslovom „Pozvali su CNN da snimi događaj” s potpisom Zorana Kotnika, objavljen u već spomenutom Glasu Koncila, toga istog 6. srpnja. Povod njemu izlazak je iz zatvora Darija Kordića i val mržnje kojim se rečena protuhrvatska peta kolona obrušila na sve Hrvate koji misle da je riječ o potpuno nevinu čovjeku koji je, bez ikakve krivice, odležao blizu dva desetljeća u stranim kazamatima.
Kotnikova osobitost je ova: on sebe predstavlja kao umirovljenoga hrvatskog obavještajca i u tekstu tvrdi ono što se ne usuđuje kazati ni velika većina domoljubnih Hrvata, koji žestoko osporavaju haašku presudu Kordiću. Po njemu, Kordić je, naravno, nevin, ali nevini su i svi drugi (bezimeni ili tek nejasno apostrofirani) Hrvati – jer, jednostavno, masakr u Ahmićima počinili su Englezi, i to po narudžbi muslimanske Armije BiH!
Kotnik, dakle, u ovome tekstu tvrdi kako je „službeno, kao pripadnik obavještajne zajednice, razgovarao s mnogim Bošnjacima, muslimanske vjeroispovijesti, koji su samoinicijativno dali vlastoručne pisane izjave „pod punom materijalnom i kaznenom odgovornošću da su u Ahmićima zločin počinili engleski vojnici koji su bili u sastavu Unprofora, a koji su se preobukli u odore HVO-a” i kasnije „pozvali CNN da snimi događaj”. „Egzekucijom je zapovijedao pukovnik Collins (isti onaj koji je svjedočio u Haagu)”, kaže se još. “Englezima je taj masakr planirala i platila Armija BiH”.
Kotnik dalje tvrdi da je bilo više takvih izjava, ali određeni segmenti vlasti u Hrvatskoj te su izjave ostavili negdje u arhivu ili ih uništili, a nisu ih provjerili i prezentirali na sudu u Haagu, za obranu Darija Kordića. Također, po njemu, ni ti svjedoci nikada nisu bili pozvani da svjedoče u Haagu. Kotnik tvrdi da su u ovoj protuhrvatskoj uroti, osim Britanaca i Muslimana, ključnu ulogu imali ljudi u obavještajnome sustavu, koji mrze Hrvatsku i žele oživjeti nekadašnju Jugoslaviju.
„Sada su ti isti Englezi strateški partneri Hrvatske po izboru ove vlasti, ali ne i po izboru hrvatskog naroda”, zaključuje Kotnik, koji (narod), kaže, jedini „ima pravo birati strateškog partnera i veličati svoje heroje”.
Pitanje pouzdanosti
Čovjek, tzv. „običan” ili pak novinarski profesionalac, nakon čitanja ovoga teksta može, za početak, samo provjeriti pouzdanost i Glasa Koncila i rečenoga Kotnika. Glas Koncila ozbiljno je crkveno glasilo, nesklono senzacionalizmu, koje je pače svojevrsna institucija još iz davnih komunističkih desetljeća (njemački FAZ proglasio ga je čak najboljim crkvenim glasilom u nekadašnjim europskim komunističkim zemljama).
Kotnik je pak čovjek koji se 2. listopada 2011. na stranicama istoga lista predstavio imenom, prezimenom, fotografijom i opširnim obiteljskim životopisom pa je i svaki njegov čin lako podložan javnoj provjeri. A ono što govori zapravo u potpunosti mijenja sliku o ulozi ključnih čimbenika u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti povijesne i geopolitičke drame koju desetljećima proživljava hrvatski narod i brojni njegovi istaknuti pojedinci u objema hrvatskim državama. I naravno da bi u normalnim državama sve to bilo na naslovnim stranicama vodećih listova i u udarnim emisijama televizijskih postaja.
U Hrvatskoj to je zakopano u malome zakutku na 31. stranici Glasa Koncila, gotovo u statusu „pisma čitatelja” (usput, jedna poznanica rekla mi je da je britanska uloga u Ahmićima toga kritičnog 16. travnja 1993. godine, koji visi kao mlinski kamen Hrvatima o vratu, na isti način – uz dodatak mudžahedinske uloge u svemu – bila prokazana i u Zajedničaru, inače gotovo sasvim apolitičnom glasilu američkih Hrvata).
O zločinačkoj ulozi britanskih vojnika u ovome ključnom događaju novije hrvatske povijesti pisali su mnogi – recimo, Višnja Starešina u knjizi „Haaška formula” (Zagreb, 2005.). O temi hrvatsko-muslimanskog rata u Lašvanskoj dolini istinoljubivo je pisao i američki general Charles C. Shrader. Ali u ovdašnje oligarhijske („mainstream”) medije za hrvatske domoroce desetljećima pristupa imaju samo pripadnici rečene pete kolone uvijek istih fekalista, zapravo britanskih (medijskih) agenata. Zaključujete već: ovu tvrdnju iz Glasa Koncila ni jedan vodeći medij nije ni objavio niti argumentirano opovrgnuo!
Hrvatska je odavno informativna džungla, u kojoj se ni najiskusniji lako ne snalaze. Moguća su i svakakva, osobito obavještajna podmetanja, ovoga ili onoga smjera, ali najgore je ovo što sada imamo: kad se i pojavi neka vijest iz kategorije „tko je doista ubio Kennedyja”, nevidljivi vlasnici ovdašnjega medijskog prostora jednostavno ju mogu prešutjeti. Na Hrvatsku može pasti i meteor, ali ako se Drugovi iz „ce-ka” dogovore, može se i to prešutjeti.
Joško Čelan
Hrvatski tjednik
