Srbi, prestanite s provokacijama!
Kad su hrvatski branitelji koji su tijekom hrvatskog Domovinskoga rata odvedeni u srpske koncentracijske logore diljem Srbije, gdje su ih agresori mučili, silovali, masakrirali, samo željeli postaviti spomen ploču na neke od tih zloglasnih četničkih objekata – digla se cijela Srbija. Ne, to ne može, jer srpski četnici i danas tvrde da tamo nisu bili logori za Hrvate, bez obzira na svjedočenja tisuća od njih koji su mjesece, pa i godine, proveli u njima.
Nakon toga moja je malenkost javno objavila da će usred Novog Sada podići spomen ploču u čast i slavu svim poginulim, nestalim i umrlim hrvatskim braniteljima. Ponovno isti scenarij! Neka samo dođu, poklat ćemo ustaše – poručivali su na razne načine, pa i preko srpskih medija.
I onda… Opet šok. U Mokrom Polju kod Ervenika uoči veličanstvene Vojno-redarstvene akcije Oluja, mještani ovog naselja, nadomak Knina, ugradili su u objekt tamošnjeg Mjesnog odbora spomen ploču i zlatnim slovima, na ćirilici, dakako, ispod pravoslavnog raspela napisali: “U spomen civilima mještanima Mokrog Polja ubijenim u augustu 1995. godine – vječnaja pamjati – spomenik podižu mještani Mokrog Polja i udruženje srpskih porodica protiv zaborava”.
Ovo udruženje, registrirano u Zagrebu, “traži da Hrvatska, shodno preuzetim obvezama pred međunarodnom zajednicom, nastavi efikasno pronalaženje i procesuiranje počinalaca ratnih zločina protiv civilnog stanovništva, kao i što brže uspostavljanje sistema pravičnog obeštećenja članovima porodica civilnih žrtava srpske narodnosti” – rekla je neka Marica Šeatović, predsjednica Udruženja srpskih porodica ubijenih, poginulih, nestalih, nasilno odvedenih i invalidskih osoba.
Gle, kako je to Marica lijepo sročila, sve za pet! A Hrvati, drugarice Marice, traže još od 1991. da se privedu pravdi svi Srbi koji su izvršili agresiju na Republiku Hrvatsku, dakle, svi oni koji su razrušili Vukovar, zapalili selo Ćelije, uništili na stotine hrvatskih gradova i mjesta, poklali na tisuće nevinih ljudi, ubili 400 hrvatske djece, minirali dobar dio Hrvatske, razorili hrvatske škole, bolnice, dječje vrtiće, preorali katolička groblja, srušili oko 1500 katoličkih sakralnih objekata, pokrali, da pokrali, hrvatsko blago i odnijeli ga u Srbiju, zatim tražimo da se javno objave imena svih srpskih četnika koji su bili u četničkih postrojbama, imena četnika koji i danas rade u hrvatskim državnim službama te da nam se dopusti, kao vama u Mokračkom Polju da i Hrvati svoje spomen ploče sa zlatnim slovima postave u Beogradu, srpskim koncentracijskim logorima, te u svim gradovima i mjestima Srbije iz koje je samo jedan njihov građanin otišao u Hrvatsku ubijati nevine Hrvate.
Zar tražimo puno?
Osim toga, tražimo da Srbija i Crna Gora plate ratnu štetu Hrvatskoj, da se isplati odšteta svakoj hrvatskoj obitelji koja je izgubila nekoga u srpskoj agresiji, da se napravi lustracija među Srbima koji danas žive u Hrvatskoj, da se vidi tko je od njih gdje bio od 1991.-1995. te da se u Srbiji, a poglavito u Vojvodini Hrvati prestanu maltretirati, ponižavati i bacati u blato.
Zar tražimo puno?
Da, još tražimo od Srba koji su sudjelovali u agresiji na Republiku Hrvatsku da se ispričaju.
Kad se sve to uradi i još štošta drugo što nismo spomenuli, a što nosi osvajački rat i agresija, onda možemo razgovarati o “zlatnim pločama”.
I još samo to: Hrvati neprestano tvrde da su oni, što je istina, vodili oslobodilački i pravedan rat, a da su Srbi, Crnogorci, zločinačka JNA i domaće izdajice bili – zločinci.
Eto, sad je prigoda da nam ta razna srpska udruženja na čelu sa srpskim zločincima Pupovcem, Džakulom i Stanimirovićem javno odgovore: jesu li Srbi bili agresori ili osloboditelji, odnosno gdje se vodio rat, u Hrvatskoj ili Srbiji?
Pred nama je Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.
Recite, odnosno odgovorite, da vas čujemo!
Da vas “celi svet razumije!”
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91.)
Izvor: glasbrotnja.net
