ULAZAK U BRICS: Njemački tajni plan?
Najnovija američka špijunska afera u Njemačkoj ukazuje na mogućnost da su SAD tražile podatke o zajedničkom djelovanju Rusije i Njemačke glede izlaska iz zone dolara kao dominantnog međunarodnog platežnog sredstva te pristupanju Njemačke u BRICS.
Svjetska politička i gospodarska slika mijenja se takvom brzinom da postaje pravi analitički pothvat davati bilo kakve dugoročne prognoze do čega sve to u konačnici može dovesti. Jedan od takvih pothvata zasigurno je i najava o možebitnom njemačkom ulasku u asocijaciju država BRICS, kao odgovor na američko-britanske pritiske za raskid njenih gospodarskih veza s Rusijom.
Takvu tezu nedavno je iznio američki financijski analitičar Jim Willi, koji kaže kako pritisak SAD-a na europske zemlje može dovesti do nepovratnih posljedica. Točnije, Njemačka u potpunosti može početi s planom svog punopravnog ulaska u BRICS udruženje (Brazil, Ruska Federacija, Indija, Kina, Južnoafrička Republika). „SAD govore Europi kako postoje dvije varijante. Priključite se nama u ratu protiv Rusije i našim sankcijama protiv nje. Ili, priključite se postojanim ratovima i konfliktima, izolaciji i uništenju vaše ekonomije”, kaže Willi. Prema istom, SAD trenutačno čini sve što može kako bi očuvala utjecaj dolara u svijetu jer o tome ovisi stabilnost američke ekonomije. Pri tom nikoga nije briga što će se dogoditi s Francuskom ili V. Britanijom već je glavna pozornost usmjerena prema Njemačkoj.
U Njemačkoj postoji tri tisuće tvrtki koje imaju vezani biznis sa svojim ruskim partnerima i one se opiru priključenju sankcijama Rusiji, kojima bi, osim njihovog financijskog interesa, pod ugrozu došlo i oko 25000 radnih mjesta u Njemačkoj. Radi se o podacima utjecajnog Istočnog ekonomskog vijeća Njemačke (objedinjuje interese njemačkih kompanija i biznismena), iznesenim nakon izjava čelnika EU o mogućem uvođenju snažnijih sankcija protiv RF zbog građanskog rata u Ukrajini. Prema riječima navedenog analitičara radi se o vojnoj igri od koje je Europi mučno. Zaštita dolara, prema istom autoru, dovela je do rata protiv same trgovine. Čitavu priču usložnjava i najnovija američka špijunska afera u Njemačkoj, u kojoj su SAD tražile podatke o zajedničkom djelovanju Rusije i Njemačke glede izlaska iz utjecajne zone USA dolara kao dominantne valute svjetske trgovine i pristupanju Njemačke u BRICS udrugu .
Kraj ere potpune dominacije dolara kao međunarodnog platežnog sredstva
O samom oporavku američke ekonomije besmisleno je govoriti jer u danom trenutku njen tempo pada dostiže 6-7%. Oporavak je nemoguć ukoliko se ne normalizira stanje s dolarom, a događa se upravo suprotno. Svijet ulazi u posljednju fazu dominacije američke valute od koje se sve više udaljuju i Kina i Rusija ali i njihovi gospodarski partneri, čak i u Europi kada se primjerice radi o pojedinim ugovorima potpisanima s Kinom, a koji se temelje na kineskom juanu kao platežnom sredstvu. U svemu tome po SAD se javlja još jedan problem koji se ogleda u činjenici kako niti same američke kompanije ne namjeravaju odustati od privlačnih poslova, bez obzira na sankcije. Tako npr. naftni gigant Exxon Mobil nastavlja svoju djelatnost na ruskom Arktiku i Krimu, zajedno s ruskim energetskim kompanijama.
Trenutačno se dolar kao platežno sredstvo koristi u 87% međunarodne trgovine. Međutim posljednjih se nekoliko godina gomilaju diplomatski i financijski konflikti s ciljem postupne demonopolizacije dolara. To se prije svega odnosi na članice BRICS skupine zemalja predvođenih Kinom i njenom željom za zauzimanjem pozicije prve gospodarske sile svijeta, kao i Rusijom, poglavito nakon početka SAD-om isprovocirane ukrajinske krize. O tome svjedoči potpisani ugovor dviju zemalja o izvozu ruskoga plina u vrijednosti od golemih 400 milijardi dolara, a platni promet u tome poslu odvijat će se u juanima i u rubljima. Ista tendencija zahvaća veliki dio bogatog azijskog prostranstva, poglavito nakon nedavnog formiranja Euroazijske ekonomske zajednice (EES) pod vodstvom Rusije. Tome u prilog ide i činjenica da je Rusija nedavno objavila podatak o povećanju svojih deviznih rezervi u kineskoj valuti.
Počinje valutni rat između EU i SAD-a
Kako razmišljanja navedenog američkog analitičara nisu bez osnove pokazat ćemo niže u tekstu.
Započevši između SAD-a i Japana i premjestivši se na „ruski front”, valutni rat sada prijeti svojim širenjem i između Washingtona i Bruxsellesa. Uzrok svemu jest američka kazna izrečena jednoj od najjačih francuskih banaka BNP Paribas, prema kojoj ova mora SAD-u platiti 8,83 milijarde dolara (cca 6 milijardi EUR) zbog njenih poslova s Iranom, Kubom i Sudanom, zemljama kojima su SAD uvele sankcije u poslovanju s američkom valutom.
Dana 7. srpnja francuski ministar gospodarstva Michel Sapin izjavio je u svom intervjuu Financial Times-u kako je nužno razmotriti dominantnu ulogu dolara u međunarodnom platnom prometu te kako treba dati prioritet euru. On bi želio devalvaciju zajedničke europske valute u odnosu na dolar do one razine koja bi francuskom izvozu osigurala ponovnu konkurentnost.
Mnoge rukovodeće osobe francuskog krupnog biznisa (naftna kompanija Total, tvornica putničkih zrakoplova Airbus, …) traže povećanje količine poslova čiji će platni promet biti euro te potrebu za zaustavljanje progona eura.
Skupoća jedinstvene europske valute zabrinula je i Europsku središnju banku jer je jednim od važnijih posljedica deflacije (pad cijena na robu i usluge) postao fakt da Europljani ne raspolažu dovoljnom količinom novca za osobnu potrošnju. Zbog toga se cijene različitih roba nisu povisivale, štoviše, u nekim su se državama i snizile, još više produbljujući krizu. Inflacija je u lipnju još bila dovoljno stabilna (0,5%), ali prema riječima predsjednika banke Maria Draghija, inflacija bi se trebala povisiti do 2%.
S druge pak strane, u EU su već na vidiku velike promjene. Tečaj eura u odnosu na dolar u prošlu se srijedu snizio na godišnji minimum od 1,345 dolara za 1 euro, čime je probijena tzv. psihološka granica od 1,35, tako da se korisnici eura moraju pripremiti za porast cijena. O slabljenju eura proteklih su mjeseci govorili mnogi analitičari ali se on svejedno tome dugo opirao. Ali kako se sada čini, pad eura tek je početak njegovog polaganog ali postojanog slabljenja koje može do početka slijedeće godine iznositi čak 1,2 dolara za 1 euro. Zbog takvog stanja padaju postotci njemačkih obligacija, a slični pokazatelji su i s europskim tržištem dionica. U konačnici se dolazi do opasnog stanja prema kojem će inozemni investitori početi izbjegavati europsko tržište te tražiti neka druga, stabilnija.
K svemu tome treba pridodati i vjerojatno poskupljenje energenata s obzirom na bliskoistočnu krizu te zavadu Zapada s Rusijom, a onda dolazi i do poskupljenja putovanja koje se direktno odražava na turizam, transport roba i td. Sve u svemu, na baš blistava perspektiva za Europsku Uniju. Ta je perspektiva više nego upitna i zbog sve većeg jaza između tzv. anglosaksonskog bloka koji čine V. Britanija, Nizozemska i skandinavske zemlje kao bliske saveznice SAD-a, a kojima se po potrebi pridružuju Poljska i pribaltičke zemlje koje svoje narode permanentno i histerično straše nekakvom ruskom vojnom intervencijom neovisno o tome što su iste članice NATO-a (nedavno je njemački Der Spiegel objavio snimku razgovora poljskog ministra vanjskih poslova Sikorskog s jednim svojim suradnikom, a kada je doslovno rekao kako će Poljska izgubiti sve europske prijatelje, u prvom redu Njemačku i Francusku, zbog „svog degutantnog uvlačenja u šupak Amerikancima”). Drugi suprostavljeni blok je onaj oko Njemačke, a sve više i Francuske, koji se zalaže za suvereniju politiku Unije u odnosu na njene prekooceanske tutore i njihove rezidente u Londonu. Na kraju se opet sve svodi na geopolitiku koja je i kreirana po principu osiguranja ekonomskih interesa, a sve to tako snažno podsjeća na vrijeme od prije točno 100 godina kada je započeo Prvi svjetski rat. Netko takvu usporedbu može smatrati katastrofičnom i nerealnom ali istinski znalci povijesti i ekonomije znaju kako niti jedan rat nije izbio iznenadno već se prethodno gomilao sloj po sloj čimbenika koji sami za sebe nisu predstavljali opasnost, ali su sinergijskim djelovanjem stvorili kritičnu količinu zapaljive smjese kojoj je na kraju bila dovoljna samo jedna iskra da zapali svijet. Ta se iskra jednom zapalila u Sarajevu, a da li će političkom establišmentu, koji je stvarni zemaljski gospodar života i smrti, ta iskra danas biti srušeni malezijski zrakoplov (jer bolju priliku od nje neće dobiti), ostaje tek za vidjeti.
Autor: Zoran Meter/dnevno.hr
