Analiza Mornarove verzije građanskog odgoja
Kao prilog javnoj raspravi koju je MZOS otvorio od 18. srpnja do 19. kolovoza o novom programu Građanskog odgoja i obrazovanja mr. sc. Snježana Majdandžić-Gladić napisala je odličnu analizu kako programa GOO, tako i cjelokupne situacije oko njegova uvođenja. Novi GOO uvodi se u sklopu međupredmetnih i interdisciplinarnih sadržaja za osnovne i srednje škole, no zapravo se ne radi o ničem novom već se većinom ponavljaju sadržaji koji su se već prethodno obrađivali u nastavi. K tome su na vrlo nepregledan način kopirani tekstovi iz planova i programa onih predmeta unutar kojih bi se trebao poučavati sadržaj GOO-a, te sadržaj prethodnog programa GOO-a koji je namjeravao uvesti ministar Jovanović i raznih drugih dokumenata lijevo-liberalnih udruga koje se vole nazivati nevladinim udrugama. Autorica navodi kako je cilj ovakvog programa „podjarivati mladenačku privremenu agresivnost i bunt protiv autoriteta, te ju usmjeravati protiv vlastite obitelji, vlastitog naroda i Crkve, kako bi se danas-sutra regrutirali takvi aktivisti preko kojih će se moći ostvarivati i mnogi drugi opskurni ciljevi usko vezani uz lijevo-liberalnu ideologiju.“
Dakle, i novi program GOO-a ministra Mornara, koji su izradile sekularističke lijevo-liberalne udruge, a ne AZOO (autori koji su sastavljali novi program namjerno su ostali anonimni), i koji se sada nudi za raspravu ima za cilj mijenjati svjetonazorsku sliku hrvatskoga društva.
Snježana Majdandžić-Gladić žestoko kritizira šlampav način na koji je zbrda zdola na brzinu napravljen tobože novi program GOO-a. Prema autorici je „stvarno sramota da se uopće takav jedan dokument, koji ne poštuje minimum znanstvenih kriterija za oblikovanje teksta i koji kao takav nije ni na razini srednjoškolskog seminarskog rada (što se može uočiti letimičnim uvidom u dokument), uopće našao igdje objavljen, a kamoli na stranici MZOS-a.“ I zanimljivo je da je novim prijedlogom predviđeno da bi program, iako međupredmetni, trebao imati zasebnu rubriku u imeniku kao i bilo koji drugi predmet, te bi se o njemu vodile bilješke i ocjene kao i o svakom drugom predmetu, osim što nije jasno tko će sve upisivati bilješke i ocjene kad je ponekad predviđeno da čak 10-tak različitih nastavnika izvodi međupredmetno GOO, ovisno o godištu.
Zbog opsežnosti same analize izdvajamo samo neke najbitnije dijelove dok integralnu verziju teksta mr. sc. Snježane Majdandžić Gladić možete pronaći u privitku:
Građanski se odgoj pokušava „u škole uvesti kao međupredmetni program, odnosno onaj čiji se sadržaji planiraju predavati u petnaestak postojećih predmeta. Iako se kao takav u društvu odmah nametnuo i kao prilično prihvatljiv, odnosno kao rezultat mudrosti i dobronamjernosti novog ministra dr. Vedrana Mornara, treba istaknuti kako je taj Program izuzetno loš, i to barem iz tri razloga: metodološki, sadržajno i stručno.“
„Sadržajno je potpuno nepotreban, jer u tom smislu ne donosi baš ništa novo, osim dodatne papirologije i činjenice da se na takav podmukao način – iskorištavajući dodirne točke s drugim predmetima i njihove postojeće sadržaje – želi ugnijezditi u školski sustav, kako bi potom s vremenom postao i samostalan predmet putem kojega bi se nesmetano mogla prenositi lijevo-liberalna ideologija.“
„Ni po pitanju stručnosti se ne može drukčije procijeniti nego kao izuzetno loš, jer donosi niz prijedloga i zaključaka koji pedagošku struku pokušavaju pretvoriti u šarlatanski zanat, odnosno baš sve je podređeno ciljevima lijevo-liberalne ideologije i kao takvo potpuno neprihvatljivo.“
„Priličnu sjenu na dobronamjernost predlagatelja baca činjenica da je MZOS otvorio aktualnu javnu raspravu usred godišnjih odmora – od 18. srpnja do 19. kolovoza, i još k tomu svega 20-tak dana prije početka nove nastavne godine, a u kojem bi se vremenu trebali detaljno prostudirati svi pristigli prilozi i u skladu s njima donijeti općeprihvatljiv, odnosno, po svemu sudeći, temeljito izmijenjen Kurikul GOO-a, organizirati veliki broj stručnih skupova i educirati mnoštvo nastavnika, te po mogućnosti izdati i odgovarajuće priručnike i materijale.“
„Sve to, dakako, opet pokazuje da je javna rasprava najobičnija farsa, da se s novim ministrom nije odustalo od nametanja GOO-a, niti od njegove ideološke obojanosti, iako se tako činilo u prvo vrijeme, te da će ponovno Ustavni sud morati reći zadnju riječ.“
„…sam Program međupredmetnih i interdisciplinarnih sadržaja Građanskog odgoja i obrazovanja za osnovne i srednje škole, bez obzira što je riječ o nacrtu, napisan stilski i metodološki jako loše, nedorađeno, uz nepotrebna ponavljanja, te je uz to prepun kopiranja tuđeg sadržaja.“
„Program tako nema niti numerirane stranice, naslovna stranica donosi samo naziv dokumenta i ništa drugo, ne postoji niti jedna bilješka, iako je evidentno da su mnogi i mnogi dijelovi kopirani iz različitih drugih dokumenata (koji se, doduše, navode, ali metodološki loše i neujednačeno), tekst uopće nije grafički uređen, nego djeluje vrlo neuredno, ne postoji jedan, nego više nedorađenih, nepreglednih i krivo napisanih sadržaja („kazala“), čiji se dijelovi po nekoliko puta ponavljaju i bitno time opterećuju i obezvrjeđuju dokument, nema navedenih autora niti ikakvih naznaka o njima ili literaturi, nema mjesta, datuma, niti išta drugo što je kod donošenja takvih nacrta itekako važno.“
„…numeriranje odlomaka nije precizno (ili ga uopće nema, a trebalo bi biti), …toliki nered i toliki metodički propusti pokazuju kako je očigledno riječ o radu na brzinu i čupanju dijelova drugog ili drugih tekstova iz nekog drugog dokumenta i njihovo ubacivanje u ovaj dokument, ali bez detaljne naknadne revizije. O neujednačenosti boldiranja, podcrtavanja, označavanja kurzivom, uvlačenja sadržaja ili pravljenja primjerenog razmaka među odlomcima ne treba ni govoriti, jednako kao i o tome da se nastavni predmeti jednom pišu velikim početnim slovom, drugi put malim i sl. Da zaključim: metodologija rada je čista jedinica i zaslužuje da se s takvim dokumentom učini ono što bi i najblaži mentor učinio kada bi mu učenik donio tako nešto loše napravljeno – i prije bilo kakvog pregledavanja sadržaja vratio rad dok se on metodološki ne napravi kako treba! (Ako MZOS ima još imalo intelektualnog i znanstvenog poštenja, upravo će to učiniti, ako ni zbog čega drugog, onda zato da se ne sramoti.)“
„No, Program je i odraz rada MZOS-a, koji, dopuštajući takve nekvalitetne nacrte, jasno pokazuje kako to nije više niti odgojna niti obrazovna institucija vrijedna poštovanja, nego ona koja je izgubila svaki kredibilitet, a posebno intelektualnu vrijednost. Nikakva opravdavanja kojima bi se mogli braniti da je riječ o nacrtu i radnoj inačici nemaju baš nikakvog smisla, jer takva jedna institucija kao što je MZOS, sama po sebi zahtijeva da joj svaka objavljena rečenica, u bilo kojoj fazi nastanka, bude tako dorađena kao da je riječ o gotovom projektu. Takav ponuđeni Program se može označiti samo kao sramota i nikako drukčije!“
„Dakle, taj i takav Program se može, i prije ulaženja u njegov sadržaj, još jednom ponavljam, jedino označiti kao izričito aljkav i šarlatanski posao, nedostojan bilo koje struke, a kao takav predstavlja itekako sramotu za anonimne autore, aktiviste GOO-a i MZOS, ali također i za samog ministra dr. Mornara, koji je njegovo javno objavljivanje dozvolio.“
„Odmah na početku dokument navodi izvadak iz Ustava, kojim tvrdi kako: „u Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana“ (čl. 1. st. 2.), te time želi pokazati kako GOO ima stvarno za cilj odgojiti naraštaje koji će to ostvarivati. Međutim, svi dosadašnji projekti, nacrti i bilo kakve aktivnosti, na bilo kojoj razini, vezani uz GOO, jasno pokazuju kako se narod kao vlast niti poštuje niti želi poštovati, nego, naprotiv, njegova se volja želi izigrati i odbaciti.“
„U tom smislu posebno želim naglasiti višestruko izigravanje volje građana kako od strane MZOS-a, tako i Agencije za odgoj i obrazovanje (dalje AZOO), a poglavito raznih (pro)vladinih lijevo-liberalnih udruga koje se samoinicijativno nazivaju nevladine. Zoran primjer tome je i farsa oko ove, kao i niza drugih „javnih rasprava“, kojima nipošto nije cilj čuti i uvažiti što o tome javnost ima reći, nego, naprotiv, samo naizvan ispuniti pravnu formu. Kao neosporna potvrda tome je i činjenica koju sam već navela, a koja se odnosi na to da se javna rasprava – namjerno (kao i toliko puta do sada) – stavlja u neprikladno vrijeme, u vrijeme godišnjih odmora, kada za nju praktički nema niti mogućnosti saznati veliki broj zainteresiranih, a ako i sazna, na takav način im se ciljano oduzimaju dani godišnjeg odmora, pa je pitanje koliko je osoba spremno tako se žrtvovati, studirajući svaku od rečenica predugačkog dokumenta, a istovremeno znajući kako u njemu ima mnoštvo onih koje nisu većini prihvatljive i na koje bi trebalo iznijeti primjedbe.“
„S obzirom na promjenu ministra, odnosno s obzirom na smjenu ranijeg ministra dr. Željka Jovanovića ne i postavljanje novoga – dr. Vedrana Mornara, te s obzirom na pomirljive izjave na početku mandata aktualnog ministra, za razliku od sirovih i surovih izjava njegova prethodnika, ne može se drukčije zaključiti nego ili da je dr. Mornar glumio kako ga zanima volja naroda i Crkve po pitanju GOO ili su na njega pojedine civilne udruge – zagovornice i promotorice GOO-a, uz vjerojatni patronat premijera i AZOO – izvršile toliki utjecaj da on jednostavno nema minimum slobode u odlučivanju, nego mora raditi ono što mu one narede.“
„Izmjene od prvotnog nacrta GOO-a, u vrijeme ministra Jovanovića, do sadašnjeg su minornog značaja, jer i jedan i drugi imaju iste ciljeve – izigrati volju naroda i nametnuti lijevo-liberalnu ideologiju, daleko od onoga na što se poziva na samom početku dokumenta, navodeći naznačenu rečenicu iz Ustava. Spuštanje s predmetne na međupredmetnu razinu, koja je jedina značajna razlika između ranijeg i sadašnjeg nacrta, ne ulijeva ni malo povjerenja, pogotovo jer je sadržaj građanskog odgoja već i ranije bio prisutan u svim navedenim predmetima i za nekakvim novim apostrofiranjem nije bilo baš nikakve potrebe, osim ako nije riječ o prijelaznom razdoblju, koje ima za cilj u dogledno vrijeme uvesti ideološki obvezni predmet, a ni malo ne sumnjam kako je upravo to cilj.“
„Također, kopiranje mnogih dijelova iz ranijeg nacrta, koji je bio povjeren isključivo sekularističkim lijevo-liberalnim udrugama, a koje imaju ne samo znatno drukčiji nego i oprečan pogled na društvo od većine građana Republike Hrvatske, i koje istovremeno nemaju veze sa školskim sustavom i njegovim načinom funkcioniranja, potvrđuje da je i Program koji se sada nudi za raspravu proizveden u istoj kuhinji, s istim ciljem, bez obzira koliko se pojedinci trudili to osporiti. U tom smislu, pošteno bi bilo, kako se to i inače pristoji, navesti imena i prezimena, kao i druge važne reference, svih onih koji su nacrt pripremali, dok njihovo izostajanje itekako vodi zaključku da je to učinjeno namjerno, s ciljem prikrivanja pozadine.“
– „forsiranje suradničkog i radioničkog učenja“ – „u kojemu je središte svega samo učenik sa svojim potrebama i pravima, dok su nastavnici, roditelji i svi drugi koji su izravno ili neizravno vezani uz školski sustav, gurnuti u plan „uslužne djelatnosti“, već je desetljećima konstanta pedagoških nastojanja, a znak je kako se ideologije najviše žele prenositi i prenose se putem educiranja, točnije indoktrinacije školskih pedagoga, psihologa, knjižničara i osoba u stručnim tijelima škola, koje dokument i razotkriva dajući im ulogu „nositelja projekta“. U tom smislu postaje, blago rečeno, smiješna činjenica da npr. pedagozima drže seminare i radionice članovi kojekakvih udruga koji nemaju ni dana staža u školskom sustavu, a to se upravo čini, na mnogim poljima, pa tako i na području GOO-a. Rezultate takvog isforsiranog kvazisuradničkog učenja itekako osjećamo, a na temelju njih se može s punim pravom reći kako je i najnepoželjniji oblik frontalnog učenja daleko bolji od ovoga.“
„Drugim riječima, takvom „racionalizacijom, integracijom i korelacijom“, ma što oni značili, želi se probuditi učenički aktivizam, što bi po sebi bilo dobro, da nije riječ o s jedne strane izostanku bilo kakvog oblika samoodgovornosti, a s druge strane o poticanju na agresivno djelovanje prema svima onima koji se ne uklapaju u takav koncept. To je u novije vrijeme posebno uočljivo u oblicima također agresivnog uvođenja kojekakvih „inkluzivnih projekata“ u škole (dakako iz iste kuhinje promotora GOO-a), gdje se inkluzivnost odnosi prije svega na nacionalne i seksualne manjine, dok su svi oni drugi, poput mnoštva učenika s poteškoćama u tjelesnom i(li) mentalnom razvoju ili bilo koje druge stvarno ugrožene skupine gurnute opet u drugi plan.“
„U istom se poglavlju, bez ikakvog izravnijeg pojašnjenja navedenih internacionalizama, a što bi nužno trebalo, budući da su doneseni u naslovu poglavlja, nabraja mogućnost korelacije sadržaja GOO-a s pojedinim predmetima. Ono što je pri tome najprije uočljivo i nudi se kao zaključak, može se sažeti u jednoj riječi: nepotrebno! Sve što je ondje navedeno već je dobro poznato i itekako ucijepljeno u postojeće predmetne kurikule! Ono što se da primijetiti kao novost, to je stalno usputno ubacivanje prava nacionalnih i seksualnih manjina, iz kojih jasno prosijeva ideološka pozadina GOO-a, kao i pretjerana otvorenost europskim i međunarodnim integracijama, a na uštrb nacionalnim interesima.“
„Ipak, ono što je najproblematičnije, a što se da iščitati iz nacrta, vidi se u nastojanjima da se kod učenika na takav način namjerno želi razvijati daleko više negativan kritizerski stav prema društvu, a znatno manje stav izgradnje u kojemu zdrava kritika itekako ima svoje mjesto. Sve je, naime, podređeno učenicima i njihovom subjektivnom mišljenju, koje ni približno ne treba oblikovati, ispravljati i usmjeravati za izgradnju, koliko ga jednostavno treba uvažavati kao takvo, iako je jasna činjenica kako djeca i mladi (posebno u vremenu adolescencije) imaju takve stavove koji su najčešće vrlo egoistični i baš zbog toga zahtijevaju pomoć u korekciji, kako bi se danas-sutra izgradili u odgovorne ljude koji su spremni preuzeti svoju ulogu u društvu.“
„Naprotiv, ovdje je cilj podjarivati mladenačku privremenu agresivnost i bunt protiv autoriteta, te ju usmjeravati protiv vlastite obitelji, vlastitog naroda i Crkve, kako bi se danas-sutra regrutirali takvi aktivisti preko kojih će se moći ostvarivati i mnogi drugi opskurni ciljevi usko vezani uz lijevo-liberalnu ideologiju.“
„S obzirom na kompetencije učitelja koji će poučavati sadržajima GOO-a, dokument doslovno kaže svašta i ne kaže ništa,“… „dokument predviđa nužnost strukovnog znanja i vještina u području GOO-a, nužnost htijenja sudjelovanja u procesima međupredmetnog planiranja s obzirom na ishode GOO-a, nužnost korištenja metoda učenja i poučavanja GOO-a, te nužnost poznavanja metoda vrjednovanja i samovrjednovanja u GOO-u, a na drugom mjestu određuje koji su predmeti, a time i njihovi predmetni nastavnici, uključeni u izvođenje GOO-a, pa se s obzirom na takvu nametnutost postavlja pitanje što s onim nastavnicima koji bi trebali provoditi nastavne sadržaje GOO-a, a to ne žele ili jednostavno neće.“
„Sudeći prema dosadašnjoj metodologiji rada MZOS-a, …. Će svi oni nastavnici koji odbiju stjecati nazovikompetencije GOO-a biti izvrgnuti nekom obliku šikaniranja i maltretiranja, a možda im čak prijeti i opasnost od otkaza. No, unatoč tome, ovim vas putem želim i obavijestiti kako ja te nazovikompetencije nipošto neću i ne želim steći, jer ih smatram izravnim napadom na moju slobodu, ali ću isto tako dobro znati koje ću pravne poteze povući ukoliko me na to na bilo koji način pokušate prisiliti.“
„ Ono što je žalosno u cijeloj priči, a to je upravo pozadina problematike GOO-a, može se svesti na pokušaj ubijanje zdravog kritičkog građanskog angažmana, odnosno opravdani građanski neposluh kojega ja ovdje najavljujem (dakako ukoliko bude bilo potrebno) i koji bi baš po onim vrijednostima koje apostrofira nacrt GOO-a trebao biti najviši oblik građanskog aktivizma, vi ste spremni zatrti u sjemenu. Drugim riječima, dozvoljen je samo onaj građanski aktivizam koji vam ide niz dlaku, dok svaki drugi može očekivati ozbiljne sankcije i represivne mjere, uz istovremeno deklarativno zaklinjanje u demokraciju i najviše oblike poštivanja ljudskih prava. Eto, to je GOO!“
Iz analize tematskih područja GOO-a:
1. razred osnovne škole (str. 9-11)
„S obzirom na prvu – ljudsko-pravnu – dimenziju, uočavaju se odmah naglasci lijevo-liberalne ideologije, a vidljivi su u prenaglašavanju dječjih prava (obveze su znatno manje izražene) i u prenaglašavanju u ravnopravnosti na dob i spol, te svođenje cijele lepeze nastojanja oko ljudskog dostojanstva i prava čovjeka na samo te dvije razine. Dakle, nedostatno i s naglascima lijevo-liberalne ideologije. Trebali bi svakako uz te pojmove, i prije njih, uvrstiti pojmove poput dostojanstvo, osoba, invaliditet, djeca bez roditelja, s jednim roditeljem, bolesni i sl.“
„Pojam koji se nudi kao ključan, između drugih – građanin razreda i škole, a koji se ponavlja i u višim razredima, tendenciozan je, višeznačan i u skladu s idejama lijevo-liberalnih nastojanja, a kao takav nepoželjan i treba ga ukloniti. Djeca u prvom razredu isključivo mogu shvatiti pojmove djeca i učenici i to treba biti i vidljivo, a ne nekakvi građani, pogotovo ne s takvom ideološkom obojenošću koja ih treba usmjeravati usvajanju u višim razredima.“
„S obzirom na drugu – političku dimenziju, opet se vidi lijevo-liberalna usmjerenost koja stavlja naglaske na grube i višeznačne pojmove koji ne odgajaju u raznolikosti, kreativnosti i uvažavanju, nego u uniformiranju. U tom smislu umjesto pojmova pravila, odlučivanje, demokracija, trebaju stajati blaži i djeci prilagođeniji pojmovi poput pomaganje, prijateljstvo, suradnja, razumijevanje, otvorenost jednih prema drugima, uvažavanje i sl.“
„Ishodi su i u ovoj dimenziji neprimjereni, grubi, uniformirani, svedeni isključivo na razinu reproduciranja sadržaja, a po mogućim stvarnim životnim ishodima označavaju pokušaj regrutiranje budućih poslušnika. Ishodi trebaju, dakle, još jednom ponavljam, prije svega biti odgojni, pa funkcionalni, pa tek onda obrazovni.“
„S obzirom na četvrtu – međukulturnu dimenziju, valja uočiti kako se i u tu vidi lijevo-liberalna ideologija, koja kroz nedovoljno jasne pojmove umanjuje vrijednost jednog, a naglašava drugoga, što će više doći do izražaja u istim dimenzijama viših godišta. Naime, pojam identitet je vrlo neodređen, a takav je namjerno, s ciljem da se suzbija prije svega nacionalni ponos kod djece, a onda i osjećaj pripadnosti vlastitoj – hrvatskoj kulturi i Domovini u najdubljem smislu riječi, a isto tako i da se umanji važnost svih onih stoljećima izgrađivanih vrijednosti koje su oblikovale hrvatsku kulturu – obiteljske vrijednosti, hrvatski nacionalni ponos, katolička vjera itd. To se itekako vidi u prenaglašavanju manjinskih identiteta, opet nedovoljno jasnog pojma iza kojega se krije pokušaj (ne/pro)vladinih udruga, sastavljenih mahom od osoba nehrvatske nacionalnosti (od toga najviše Srba) i nekatolika, obično ateista i agnostika, da nametnu svoj pogled na svijet, u kojemu su domoljublje i ljubav prema Crkvi predstavljaju kao zločini.“
„Zato umjesto ponuđenih neodređenih pojmova trebaju stajati drugi, sadržajni i nedvosmisleni pojmovi, kao što su: osobnost, obitelj, hrvatski ponos, domoljublje, Domovina, hrvatska kultura, vjera itd., a manjinski identitet treba ovdje izbaciti i staviti u ljudsko-pravno dimenziju, gdje mu pripada mjesto (kao prava i obveze nacionalnih i drugih manjina).“
Iz Zaključka:
„Program se tako ne može pohvaliti niti nekom razinom stručnosti, jer je i ona na vrlo niskim granama i sva je podređena ciljevima GOO-a: zatiranju istinskih osobnih, obiteljskih, društvenih, nacionalnih i vjerskih vrijednosti, na čije mjesto, pod svaku cijenu, moraju doći suprotne “vrijednosti”, a sve se to planira postići pomno smišljenim odgajanjem budućih aktivista i promotora lijevo-liberalne ideologije.“
„Drugim riječima, i ovaj Program je potpuno neprihvatljiv, jednako kao i onaj nacrt kojega je ponudio bivši ministar Jovanović, jer nije ni malo ni bolji ni plemenitiji, nego samo prikriveniji, i zato podmukliji.“
