Dawn of the Planet of the Apes: I MAJMUNI BI BOLJE
Izvrstan film “Dawn of the Planet of the Apes” američkog redatelja Matta Reevesa karakterizira visoka produkcija i značajna antropološka dimenzija. Vrhunski specijalni filmski efekti iskorišteni su za naglašavanje emocija: ljubav, mržnja, strah, dominacija, oprost. Novi fenomen je virusni kreacionizam.
Fenomenalni Andy Serkis (Cezar), poznat kao Gollum iz “Gospodara prstena”, izvrsno je još jedanput odglumio Cezara, razumnog vođu nove majmunske civilizacije. Tu je i posebni Jason Clark (Malcolm), Tommy Caffee iz TV-serije “Brotherhood”. Famozni filmski veteran Gary Oldman (Dreyfus) upotpunio je vrhunsku posadu. Pokušava otkloniti negativne učinke virusa majmunske inteligencije na čovjeka, a najveća su opasnost njegove osobne predrasude. Zadrti ljudski specizam prema majmunima dinamizira odnose između dvije civilizacije. Simpatična Keri Russell (Ellie), poznata kao sovjetska agentica Elizabeth Jennings iz podnošljive TV-serije “The Americans”, ostala je posve neiskorištena. Ljudske ženke pojavljuju se samo na proslavama, kao opijene ludare, a kod majmuna su strogo sredstvo rađanja. Film je okrenut protiv specizma, a zapravo je izrazito seksistički.
Rat vrsta
Novi reboot revolucionarnog filmskog serijala “Planet majmuna” pokrenut je 2011. s filmom “Rise of the Planet of the Apes” britanskog redatelja Ruperta Wyatta. Znanstvenik William Rodman (igra ga James Franco) 2016. otkriva novi lijek protiv Alzheimerove bolesti, koji kao virus LZ-113 kod majmuna izaziva dramatičan rast inteligencije. Ima zanemarivu nuspojavu: kolaps ljudske civilizacije. Suprotan kolaps Hrvatske, koji je kulminirao dominacijom najgorih ljudi, dogodio se godinama ranije. Da sam mogao utjecati na projekt kompanije 20th Century Fox, promatrao bih podjelu Hrvatske na inteligentne a ipak potlačene majmune i na retardirane ljudske političare. Znamo da je podnošljiv suživot nemoguć.
U drugom nastavku, koji je upravo stigao u kina, s radnjom od 10 godina kasnije u odnosu na “pilot”, majmuni su izgradili svoj sustav edukacije i odgovornosti, uključujući prijateljstvo i obitelj, kao i funkcionalno miroljubivo društvo. Majmuni uživaju mir na Zemlji, uvjereni da je čovjek izumro. Edenski vrt dokinut je s nastankom čovjeka. Božja zapovijed “Ne ubij!” dobila je Cezarovu interpretaciju: “Majmun ne ubija majmuna”.
Kolonija ljudi imunih na virus živi u improviziranoj tvrđavi pod stražom, u ruiniranom San Franciscu, suočena s problem električnog napajanja. Svi svjetski ratovi pokrenuti su zbog pokušaja ovladavanja energetskim resursima. Manja skupina ljudi odlazi do hidroelektrane, nedaleko grada. Slučajan susret čovjeka i majmuna, dokida majmunski Edenski vrt, i pokreće rat civilizacija. Nositelj podnošljivog suživota je pametni Cezar, a revolucionar je Koba, emocionalno razoreni majmun, koji je preživio najgore torture u kavezu ljudskog laboratorija. Koba je kao ljudska žrtva inficiran ljudskim zlom. Nakon korektnog odnosa Cezara prema ljudskim egzistencijalnim problemima, negativci na jednoj i drugoj strani, zahvaćeni ljudskim zlom, izazivaju sukob i Veliki rat ljudi i majmuna, koji će odrediti obje vrste. Temelj podjele je mržnja prema drugoj vrsti, odnosno (ljudski) specizam. Koba na neki način pripada ljudskoj civilizaciji. U šokantnom finalu bitke, Cezar kaže Kobi: “Ti nisi majmun!” Prethodno prolazimo snažan emocionalni trenutak, kada se ranjeni Cezar vraća u svoj ljudski dom i pronalazi video o tome kako ga dobri Will podučava.
Nekakve nove totemske klasifikacije i univerzalizacije ostat će za neku znatno dulju televizijsku seriju. Lingvistička indivudacija osiromašena je kroz majmunski jezik znakova, pa se kroz povremenu “ljudsku” riku pojačava poruka i šokantan susret samog gledatelja s majmunom koji govori. Koba se razvija u totemsku pojavu, a Cezar je okrenut praštanju, kao nekakav civilizacijski nadomjestak za Isusa. Ime Cezar pogrešno je odabrano, jer najavljuje prvog majmunskog imperatora. Matt Reeves učinio je neoprostivu antropološku pogrešku – Isus nije u cijelosti prenesen u majmunsku civilizaciju, kao nekakav univerzalno prihvatljiv sustav vrijednosti, koji čovjek nije dostigao, na kojemu je čovjek pao. Gledatelj se pita jeli takav otklon od Isusa tajni smisao filma. U prvi civilizacijski plan izlazi Rodman, koji afirmira znanost, znanje i osobnu dobrotu. Sve je to nategnuto, jer baš znanstvenici dnevno provode tisuće užasavajućih eksperimenata nad životinjama. Matta Reevesa pamtim kao autora koji se ne snalazi u odnosima između žene i muškarca.
Kreacionizam majmuna
Ljudski specizam referentan je ljudskom supremacizmu. Aristotel i Ciceron držali su da životinje postoje za ljudske potrebe. Pojam specizma uveo je britanski psiholog Richard D. Ryder 1970. “Slijedeći Darwina, znanstvenici se slažu da nema magičnih bitnih razlika između ljudi i drugih životinja. Ako svi organizmi pripadaju istom fizičkom kontinuumu, onda smo na istom moralnom kontinuumu.” Šezdesetih godina prošlog stoljeća u Britaniji je oko 5 milijuna životinja korišteno u eksperimentalne svrhe. Pojam specizma sociološki je razradio australski filozof Peter Singer u svojoj knjizi “Animal Liberation” iz 1975.
Filmska umjetnost često prva otvara nove spoznaje – primjer je nezaboravni original “Planet of the Apes” iz 1968. američkog redatelja Franklina Schaffnera, s Charltonom Hestonom u ulozi astronauta Georga Taylora, koji na Planetu majmuna prolazi sva moguća poniženja, da bi na kraju isti planet prepoznao kao Zemlju, po zatrpanom američkom Kipu slobode.
Ryder i Singer drže da su sposobnost za patnju i uživanje dovoljni kriteriji da se nekom biću prizna pravo na jednako uvažavanje. Proširenje osnovnog načela jednakosti na druge vrste ima svoje granice. Primjerice, psi ne mogu glasovati na izborima, pa nema smisla za njih zahtijevati biračko pravo. Ovdje možemo postaviti pitanje zašto se onda “psima” dozvoli kandidatura? Gledajući rezultate izbora, na izbore izlaze oni najgori među nama. Zgodno je reći da “psi” krivotvore rezultate izbora. Izbori su suprotnost u odnosu na prirodnu selekciju – pobjeđuju najgori. Američki filozof Zom Reagan pisao je o inherentnoj vrijednosti životinja. Postavio je princip da bilo koji subjekt života ne smije biti tretiran kao sredstvo za ciljeve drugih. Čovjekova je sramota da dnevno zakolje milijune životinja zbog hrane i slične prerade.
Biolog Nik Tinbergen uveo je izraze “bihejvioralna mašinerija” (mašinerija ponašanja) i “oprema za opstanak”. Tinbergen je tvrdio da je altruizam pčele radilice prema potomstvu sestre matice posljedica genetskog egoizma – tako se prenosi više gena nego da pčela radilica brine za vlastito potomstvo. Političarkama trebamo oduzeti pravo da imaju svoju djecu. Pa i da odgajaju onu usvojenu. Vezano na film “Dawn of the Planet of the Apes”, borneanski oraguntan Maurice (igra ga Karin Konoval) zbog svoje raskošne pojave ulazi u evolucijski opasnu strategiju, ali to nadoknađuje privlačnošću za ženke, što povećava mogućnost parenja, pa na svoje dolaze geni svojim širenjem. Možemo li time objasniti i opravdati veću sklonost poligamiji kod muškaraca u odnosu na žene? Suzdržani momci zapravo su svjesni svojih loših gena. Altruizam je laž, odnosno interes nekog organizma da sačuva opstanak vlastitog gena kod srodnika.
Ljudski Koba je sam Stvoritelj
Najpoznatiji “Koba” u predivnom prostoru antropološke teorije, protivnik takvog pojma specizma, je britanski teoretičar evolucije Richard Dawkins, Tinbergenov učenik, ultradarvinist, poznat i kao “Darwinov rotvajler”. Svoje teze protiv promišljanja Rydera i Singera objavio je 1986. u knjizi “Slijepi urar” (The Blind Watchmaker). Autor je poznate knjige “Sebični gen” (The Selfish Gene), koju je objavio 1976. “Moramo što bolje upoznati prirodu, kako bismo se oduprli njenim sredstvima. Od biološke prirode možete očekivati veoma malo. Rođeni smo sebični. Dominantna kvaliteta koju moramo očekivati od uspješnog gena je njegova bezobzirna sebičnost.” Dawkins je preinačio Teoriju recipročnog altruizma Roberta Triversa.
Pojam “virusa uma” dugujemo Dawkinsu. Tvrdi da se darvinistička borba za opstanak odvija među genima, a ne među jedinkama i vrstama. Evolucija je ničeovska volja za moć među genima. Biološke su jedinke puki nositelji gena, replikatori informacija. Geni su ti koji iskorištavaju tijela biljaka i životinja za svoj opstanak. Priroda je postavila univerzalno načelo o maksimaliziranju koristi i minimaliziranju troškova. Virus ebole je glupi replikator, koji uništava svog domaćina u roku 24 sata. Virus AIDS-a je pametniji – umnožava se pritajen. Ovdje bih dodao sljepilo jedinke glede budućnosti – samo geni posjeduju “svijest” o cjelini kontinuuma. Geni posjeduju informaciju o prošlosti, ali i determinističku slutnju budućnosti, koju svojim prilagodbama mijenjaju. Jedinka ima privid slobode, a potpuna sloboda pripada genima. Tajkuni su genetski predosjetili vrijeme za privatizacijsku pljačku. Gledano unutar takve mape, mišljenja sam da je kreacionizam zapravo evolucijski proces, oslonjen na konflikt autonomnih gena i virusa uma, pameti i sličnih.
U knjizi “River Out of Eden” iz 1995. Dawkins opisuje mehanizam specijacije pomoću digitalnog prenošenja informacije – analogne kopije (fotokopiranje fotokopije) gube dio informacije. Geni se repliciraju tako da kopije nisu ništa lošije od originala – ovdje se javlja nada da klonirani organizmi nisu lošiji, odnosno odmrznuti iz frižidera. DNA mitohondrija nasljeđuje se preko majke. Možemo govoriti o afričkoj Evi, a ne o Adamu iz Edenskog vrta. Dakle, Božji parametri održali su se preko Eve i Marije – Adam je bio digitalno skladište, a Josip sporedna uloga. Obje poznate novozavjetne genealogije Isusa posve su besmislene. Studije mitohondrija ljudi pokazuju da je izvor digitalne rijeke ljudske DNK u Africi! Možda je majmunska Eva zapravo Europa. Dawkins naslućuje “virus uma”, ali odbacuje drugačiji kreacionizam i inteligentni dizajn.
Ljudi su inficirali Kobu, a tko je inficirao ljude? Starozavjetni Stvoritelj! Neki najraniji crkveni teolozi, koji su napustili pustoš strogog monoteizma u korist bogatijeg dualizma, izjednačavali su Stvoritelja, odnosno Jahvea, s Demiurgom. Dawkins nam u svojoj popularnoj knjizi “Iluzija o Bogu” (The God Delusion) iz 2006. kaže: “Bog Starog zavjeta vjerojatno je najneugodniji od svih izmišljenih likova: ljubomoran i ponosan na to; sitničav, nepravedan, opsjednut time da sve nadzire, ništa ne oprašta; osvetoljubiv, krvoločan etnički čistač; ženomrzac, homofob, rasist, djecoubojica, genocidan, donositelj kuge, megaloman, sadomazohist, mušičavi pakosni silnik. Oni među nama koji su odgajani od djetinjstva u duhu njegova ponašanja mogu otupjeti na taj užas.” (str. 35 u prijevodu Žarka Vodinelića – naklada kuće “Izvori”, Zagreb 2007.) Možemo reći da je panteon originalnog serijala “Planet majmuna” bio nešto bogatiji, gledano starozavjetno.
Konačan pad Zemlje majmuna
Hrvatsku trebamo preimenovati u Zemlju izigranih majmuna. U sjeni stalnih progona iz visokih civilizacija, izgradili smo nekakvu svoju totemsku kulturu, koja iritira ljudske i životinjske vrste u našem susjedstvu. Problem je taj nesretni virus uma, koji je mnoge pripadnike ove države učinio retardiranim, i pogurnuo ih u svijet politike i predatorske otimačine. Tupast čovjek bez refleksa i bilo kakvog znanja kod nas je idealan tip političara. Nema šanse da se neoprezno izlaje, jer ne zna beknuti. Najgori su ti naši vladajući zombiji, za koje ne znate jesu li podrijetlom ljudi ili majmuni. Kod nas je ministarska pozicija istovremeno dijagnoza. Mnogi su otporni na virus uma, ali nitko nije otporan na virus korupcije.
Najgori ljudi, oni koji su sudjelovali u pokoljima, ili su bili djeca kada je ruska boljševička agentura pokrenula masovne pokolje, danas slave čak dva partizanska ustanka. Na našu grbaču palo je toliko partizanskih mirovina da je najpametnije partizanski ustanak proglasiti svakodnevnom obljetnicom. Revolucija koja traje! Koba je Tito! Imamo otvoreni specizam najgorih ljudi protiv porobljenih i prevarenih majmuna. Sve su to lažni ljudi. I još se guraju u civilizacijske arbitre. Pogledajte facijalne karakteristike vladajućeg Kobe. Ili Josipa Broza. Ili samozvanog počasnog predsjednika antifašista. I malom je djetetu jasno da su podrijetlom majmuni, ali to ne želi priznati. Srame se svog majmunskog podrijetla. Mrze svoje! Misle da su ljudi ako smo mi majmuni. Moramo se obračunati s petom kolonom u našim redovima.
Možemo li tvrditi da je zbroj inteligencije na Zemlji uvijek konstantan? Čovjek se boji pročitati novu knjigu, jer je drugi dan netko u Vladi još gluplji. Ako okupator želi da kod nas ovako glupa vlast potraje što dulje, treba se zalagati da čitamo što više. Ako želimo da padne, dograbimo oružje. Fenomen je da ljudi sve manje čitaju, a ministri su dotakli dno neznanja. Od 2000. ponovno vladaju najgori ljudi, oni koji su 1945. proveli “revoluciju”. Najprije su spalili sve knjige. Tako su postali načitani! Najobrazovaniji! Da bi oni bili pametni, mi ostali morali smo podivljati. Kako su Hrvati ponovno na ovome prostoru ispali majmuni, po tko zna koji put, vidljivi su neki protuhrvatski obrasci. Istina, prvi smo na ovome prostoru, dakle primati, ali svaki put najgori ljudi preuzmu Lijepu Našu. Kao da kreću od nule, iz šume. Boga nema, Isus je laž! Živio drug Tito! Kakav bi bio Bog da je na sliku vladajućeg Kobe, ili Josipa Broza? Duh sveti nije niti Bog, niti primat, nego prvi od svih, početak.
Koba je takav da svakoga od nas pokušava pretvoriti u Kobu. Riječ je o jednom od Staljinovih pseudonima. A najpoznatija Staljinova replika zove se Tito. Tko se danas u Hrvatskoj pozove na Isusa i križ, na ljubav između vrsta i unutar vrsta, na njega idu humanoidne nevladine udruge i takozvano ljudsko civilno društvo, interesne skupine sastavljene od najgorih ljudskih nametnika. Cijela dva milenija glavna ljudska zabava je razapinjanje Isusa i ubijanje Duha svetog. Križni put stalno se obnavlja. Na kraju komunjarskog pohoda, Eli je mrtav, Bog ne postoji! Nije ga ubila ničeovska samilost prema majmunima, nego samilost prema ljudskom smeću. Kreacionizam je ušao u slijepu ulicu. Iscrpljeni Duh sveti odustao je od čovjeka, jer čovjek ima grešku u dizajnu. Pokazalo se da bi ovu zemlju majmuni vodili daleko bolje.
Tvrtko Dolić
