U Hrvatskoj već dugo vlada zrćizacija pameti, duha i morala

Don Anđelko Kaćunko dobar je analitičar i britak komentator ne samo političkih i društvenih zbivanja u Hrvatskoj nego i crkvenih događanja. Sam je više godina radio kao kancelar u Vojnom ordinarijatu, a posljednjih nekoliko godina djeluje kao župnik u Kompolju i Brlogu nedaleko od Otočca u Gospićko-senjskoj biskupiji. Izdao je nekoliko knjiga, a njegov Don Blog jedan je od najčitanijih i najkomentiranijih blogova na hrvatskom webu.

Nešto ste se pritajili, nema vas u javnosti u posljednje vrijeme?

Moji vjernici u Kompolju, Brlogu i na Vratniku, ali i oni u Otočcu, svjedoci su da se nisam pritajio jer „nastupam” u crkvi svake nedjelje. Također, sudjelujem u kulturnim i vjerskim događajima na razini naše biskupije. Osim toga, toliko sam na portalu i Facebooku župe da sam od miša i tipkovnice dobio teniski lakat!

Poznato je da ne gledate televiziju, a prije intervjua ste mi rekli da ne čitate ni novine. Znači li to da ne znate što se događa u Hrvatskoj?

Televiziju ne gledam od listopada 1980., a novine ne čitam od 1. siječnja 2014. Naravno, dio nevažnih događaja u Hrvatskoj i svijetu čujem preko radija dok negdje pijem kavu ili se vozim. Nedavno sam prelistao Večernjak i imao sam dojam da je upravo 2. siječnja ove godine. Dakle, kada ovo što se sada hrvatskom narodu predstavlja kao nešto važno usporedim s onim što se dogodilo prije pola godine, doista osjetim muku i gorčinu. Jer u Hrvatskoj ima mnogo dobra, ali to nije „vijest”. U tom smislu pravo je Božje čudo kako su nam mladi još uvijek dobri kad se uzme u obzir kolikom su reklamnom nasilju „nesvetog antitrojstva” seks – droga – lova izloženi.

RH je mala kolonija EU

Jeste li vidjeli naslove da je zemlja pred bankrotom?

Najvažniji naslov nisam vidio ni čuo: Hrvatska je pred demografskim bankrotom! Sve drugo je sporedno. Nažalost, kod nas su medijske vijesti na razini „alarma” da treba hitno mijenjati vodokotlić u jednom zahodu na Titanicu dok tone. „U ovom strašnom času” domovine i naroda čak je i Crkva pretiha i naivno troši dragocjenu energiju na uzaludno kritiziranje politike i političara – kao da oni više i o čemu odlučuju. Unatoč tome, još se nije čuo glas s razine HBK protiv zakona o tzv. pravima istospolaca.

Znači li to da su se obistinila neka vaša “proroštva” u vezi s ovom vlašću?

Nažalost, moje su se najave obistinile. Ali to nisu bila „proroštva”, nego najobičnija logična tvrdnja da će ljudi u lađi koja plovi prema Niagarinu slapu stradati ako se ne vrate prije nego što ih struja povuče u provaliju. Strašan je apsurd da kod nas vlast uopće nije na „nacionalnom brodu”, nego sve događaje, kao dobro plaćena publika, promatra sa sigurne turističke terase. A narod misli da je obratno, zapravo da smo svi na istoj „Zvonimirovoj lađi”.

Kakva vlast u ovom trenutku treba Hrvatskoj?

Ne treba joj nikakva vlast. Odnosno, Hrvatska je obična mala kolonija Europske unije pa je potpuno sporedno tko na našoj „šahovnici” premješta cro-figure ili hr-fikuse! Jedina i prava „vlast” u rukama je naroda, tj. u opredjeljenju mladih obitelji da unatoč krizi rađaju troje i više djece.

Što kažete na tzv. pretkampanju Josipović – Grabar Kitarović?

Ironično se smijem kako je precizno tempirana – „bukti” u „sezoni kiselih krastavaca”. Nema tzv. velikih vijesti pa narod treba zabavljati političkim lutkarskim kazalištem i istodobno ga plašiti mrakom „vruće jeseni”. U Hrvatskoj već dugo vlada zrćizacija pameti, duha i morala, ali trostruko nepismen narod – vjerski, politički, medijski – sporo uviđa obmane i zavođenja. U tome i Crkva ima veliku odgovornost. Ipak sam realni optimist jer imamo jakih snaga među katoličkim laicima i mladima.

Podržavate li referendum za preferencijalno glasovanje udruge U ime obitelji?

Podržavam svaku javnu akciju koja će narod potaknuti na razmišljanje i osvijestiti mu činjenicu da globalizacija galopira prema „demokratskom totalitarizmu”. U tom smislu sve što poduzima udruga U ime obitelji, ali i neke druge katoličke odnosno kršćanske udruge, ima određeno značenje premda se jači „potres” u javnosti neće dogoditi jer ni Crkva ni njoj bliske udruge ni razne domoljubne organizacije još nisu dovoljno svjesne da je propušteno dvadeset dragocjenih godina za pokretanje katoličke ili kršćanske televizije i isto takvog dnevnog lista. I da još nije kasno.

Nevjerojatna je činjenica da mnogi odgovorni i zdravo orijentirani ljudi u Hrvatskoj nisu svjesni „medijskog aksioma” koji je poznat svakom seljaku – da se u tuđem vrtu ne može saditi vlastiti krumpir! Neke još nije otrijeznila ni likvidacija vjerskih emisija u nekim „jakim” medijima. A taj će se trend nastaviti.

Ribica Ivo i gospa Kolinda

Netko će opet postaviti pitanje trebaju li se svećenici izjašnjavati o politici?

Ne treba se tome čuditi – još ima ograničenih ljudi koji smatraju da svećenik ne treba izlaziti iz sakristije. Nažalost, i u Crkvi ima onih koje papa Franjo živcira jer poziva na „izlazak”, tj. posvješćuje nam da Gospodin od svih nas traži „izići iz vlastite udobnosti i imati hrabrosti poći na sve periferije koje trebaju svjetlo Evanđelja”. A ja sam davno prije izišao kao svećenik i među pjevače, i među glumce, i među sportaše, i među starlete, i među političare… pa su mi se neki rugali. Ali sada sam ponizno ponosan i osjećam se kao preteča pape Franje u Hrvatskoj.

Koja je onda vaša poruka za blagdan Velike Gospe?

Volio bih da naši biskupi na taj blagdan ne upućuju narodu političke poruke, nego da mu daju nekoliko važnih moralnih lekcija i uputa: abortus je ubojstvo, naš narod izumire, estrada ruši Dekalog i širi sedam smrtnih grijeha, politika je spoj obmane i zabave! Jer neće nas iz sadašnjih nevolja izvući i spasiti ni „mali Ivo ribica” ni „vela gospa Kolindica”, nego samo povratak Evanđelju, koje nas je održalo od stoljeća sedmog! A upravo nas na to upućuje Isusova majka, „naša mala Gospa Marija”, koja je dušom i tijelom uznesena na nebo. Ona je – za nas danas vrlo znakovito! – upravo na jednoj svadbi, na prvom velikom slavlju nove mlade obitelji, i tim mladim supružnicima i svima nama dala veliku formulu za „izlazak iz krize”: Što god vam moj Sin rekne – to učinite!

I ja sam kandidat za ličkog biskupa

Vaš je biskup pred umirovljenjem. Kakav biskup treba Lici?

U svakoj svetoj misi molim da nam Gospodin pošalje pastira koji će stepinčevskom proročkom hrabrošću nastaviti graditi veliko djelo našega biskupa Mile, ali i da ostali novi biskupi u Hrvatskoj budu takvi te da uvide značenje Like kao „hrvatske kralježnice”.

Jeste li vi možda među kandidatima za nasljednika Mile Bogovića?

Apsolutno – svaki je svećenik kandidat za biskupa. Ipak, ne bojim se da će, baš u 60. godini i 35 godina svećeništva, kocka tako velike odgovornosti pasti na mene. Unaprijed se veselim suradnji s jednim mlađim „bratom biskupom”, kojega će nam Providnost darovati.

AUTOR: Darko Pavičić/vecernji.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save