HDZ KAO JEDINA ALTERNATIVA
Uvijek kako se bliže izbori iz nekog razloga HDZ redovito sam sebe proglašava jedinom alternativom crvenima. Sve druge stranke koje hrvatski dišu, nebitno bile manje ili veće, jednostavno prestaju postojati i sve što rade, prema onome što HDZ kaže, rade samo i isključivo kako bi pomogle crvenima da ostanu na vlasti. Sudeći prema redovitoj hdz-ovskoj propagandi, ukoliko nisi s njima, automatski si za komuniste i taj stari spin na kojemu se HDZ i održao sve ove godine vrlo uspješno uvijek iznova prolazi.
Doista je nevjerojatno kako HDZ svakih par godina ponavlja istu priču u i kako uvijek na tu priču nasjednu isti ljudi. Na parlamentarnim izborima, to je strah od komunizma pa se uvijek nekako zaboravlja koliko je bivših komunista u samom HDZ-u, dok je ovaj put ta priča upotrebljena u predsjedničkoj utrci, gdje se HDZ obrušava na svakog za koga samo pomisli kako bi se mogao kandidirati, sa identičnom retorikom koju ponavlja već godinama: Razjedinit će se glasovi na desnici, pa će na vlasti ostati crveni Jovo.
Zanima me na koju to desnicu HDZ misli, te što HDZ ima sa hrvatskom desnicom, obzirom da sam sebe etiketira kao stranku centra, ma što mu god to značilo. No, ono što je bitno je to da bi mi svi, htjeli-ne htjeli morali prihvatiti njihovu Kolindu Gabar Kitarović kao jedinog i isključivog predsjedničkog kandidata nasuprot Ivi Josipoviću.
Gospodo iz HDZ-a, ja se nešto ne sjećam kako ste održali referendum na kojem je pobijedilo mišljenje da je gđa Kolinda Grabar Kitarović jedini i isključivi kandidat desnice. Stoga nemate nikakvo pravo napadati bilo koga tko se odluči kandidirati, bez obzira što je svima nama poznato kako će više kandidata na desnici omogućiti Josipoviću da još više zacrveni Hrvatsku u idućem mandatu.
Da ne bude zabune, svi smo mi debelo svjesni toga kako se Josipović mora skloniti s Pantovčaka. Dobije li drugi mandat, u njemu će odraditi ono što je od početka i htio, samo se nije usudio u prvom mandatu, jer se čuvao za reprizu. Brzo će se ustanoviti da crveni Jovo nije ni malo ‘fini, ugladjeni gospodin’ kakvim ga prikazuju plaćeni mediji i kako se on voli predstavljati u javnosti. U eventualnom drugom mandatu imali bi prilike upoznati pravog Ivu Josipovića, ideološkog i biološkog sljedbenika masovnih komunističkih ubojica i uvjerenog protivnika slobode, demokracije i same Hrvatske.
Stoga, da. Josipović mora otići. Skupa sa onim svojim udbaškim zmijskim leglom kojeg sačinjavaju njegovi savjetnici, a koji su debelo plaćeni kako bi radili za Srbiju, Englesku, ‘region’ i bilo koga drugog tko poput njih, ne može smisliti neovisnu i slobodnu Hrvatsku.
No, ono što meni osobno doista diže tlak je bahatost HDZ-a koji se ponaša kao da je Bogom dan i kao da je njihov kandidat za predsjednika jedini koji se uopće ima pravo kandidirati.
Meni se osobno Kolinda ni malo ne svidja. Ne zaboravljam kako ju je u Vladu uveo upravo Ivo Sanader, onaj veliki vodja HDZ-a koji je izdao i prodao svaki hrvatski nacionalni interes koji je mogao. I koji je svojevremeno, jednako kao sada Kolinda, bio od strane HDZ-a promoviran kao jedini spas za Hrvatsku.
O tome kako nas je spasio najbolje bi mogli posvjedočiti hrvatski branitelji koji sjede po raznim zatvorima gdje su u najvećem broju završili upravo za vrijeme njegove vladavine. A vjerujem kako bi nešto imao za reći i HSP koji nije bio dovoljno dobar za sastavljenje Vlade sa HDZ-om, nasuprot Pupovcu i Stanimiroviću koji su im bili itekako poželjni.
No, čak ni sada, u velikom povratku za utrku na Pantovčaku Kolinda ne daje ni malo ohrabrujuće izjave. Na samom početku kampanje pokazala je daleko više brige za srpsku manjinu nego za hrvatsku većinu, stavivši se na stranu sulude presude Ustavnog suda koji je zabranio referendum o ćirilici. A time je ujedno i pokazala kako joj slobodna volja naroda da odlučuje o svojoj sudbini baš i nije najprihvatljivija ideja.
Pri svemu tome Kolinda i HDZ zaboravljaju vrlo bitnu stvar: Obzirom da Kolinda, po onom do sada vidjenom, zastupa politiku vrlu sličnu onoj Ive Josipovića, borba za glasove centra bit će neizvjesna. O idućem hrvatskom predsjedniku odlučit će, svidjelo se to nekome ili ne, upravo hrvatska desnica.
Stoga bi bilo poželjno postaviti stvari na pravo mjesto: Birat ćemo izmedju dva zla i vjerojatno ćemo svi odlučiti da izaberemo manje, glasajući protiv Ive Josipovića. Ne za Kolindu, nego protiv Josipovića. Mene osobno, ukoliko pobjedi, Kolinda neće učiniti ni malo ponosnom, bez obzira što ću glasati za nju jer ne namjeravam glasati za udbaškog sina. Ponosnom bi me učinio netko poput Željke Markić, koja ima pameti, hrabrosti i koja hrvatski diše i nije u strahu to i pokazati. Takva bi predsjednica svakog desno orijentiranog Hrvata učinila ponosnim.
Ali kako se čini, morat ćemo se zadovoljiti nekim poput Kolinde, zbog toga što je pola stoljeća komunističkog lobotomiranja ostavilo neizbrisivi trag na ogromnom broju Hrvata koji nikako nisu u stanju razumjeti kako bez ljudi koji hrvatski dišu na Pantovčaku i u Banskim dvorima neće biti ni Hrvatske. Ove jeftine imitacije koje se po potrebi deklariraju kao veliki Hrvati, a po potrebi šute nikada neće od naše zemlje napraviti ono što je trebala biti i za koju su toliki dali svoje živote.
A sve dok se zadovoljavamo izborom izmedju manjeg zla umjesto da za nekog glasamo i borimo se dušom i srcem, zato što mu vjerujemo, smatramo ga poštenim i vjerujemo kako bi Hrvatsku vodio u pravom smjeru, ne možemo ni očekivati kako će se nešto promijeniti na bolje.
Autor: Diana Majhen/dragovoljac.com
