HRVATSKE SVJETSKE IGRE
USPJELI SMO! Gotovo 800 natjecatelja iz 25 zemalja koji su se natjecali u 16 sportskih disciplina sudjelovalo je od 21. do 26. srpnja u Zagrebu na Hrvatskim svjetskim igrama. Bilo je to šest nezaboravnih dana u kojima su se prelijevale emocije, uz sportski ushit, domoljubni zanos, potragu vlastita identiteta, ozarena i vesela lica mladih. Neprocjenjivo! Uspjeli smo! – poručuju iz HSI-a
Što je uspjeh? Osvojiti medalju na Hrvatskim svjetskim igrama? Spavati u klimatiziranim hotelskim sobama…? Igrati na Maksimiru pred 30 000 gledatelja? Ma ne!
Ovo je za me uspjeh: Dođe brat i sestra s obitelji iz Angole i nastupe u jednom danu na plivačkom natjecanju u trajanju od 25 sekundi. Pogledavam roditelje i bojim se njihove reakcije, hoće li mi prigovorite što su njegova djeca prošla tolike kilometre da bi smočila noge u zagrebačkom bazenu? Prilazi mi otac s kojima sam izmijenio prije Igara tolike elektronske poruke, virtualno ga “dobro poznajem”, pruža mi ruku, čestita i zahvaljuje! Uf, pitam se, na čemu?
Moj sin i kćerka su neizmjerno veseli ovih dana u svojoj domovini, u Hrvatskoj. Znate li da sin ostaje u Hrvatskoj studirati? On to vjerojatno ne bi nikada da nije bilo Hrvatskih svjetskih igara – veli mi razborit otac, koji kao menadžer radi godinama u Africi.
Pao mi je kamen sa srca! Iako smo zbog objektivnih pa i subjektivnih poteškoća, imali organizacijskih propusta, ovo je srž, ovo je dobitak, ovo je ono pravo. To su Hrvatske svjetske igre.
Gledam njihova plivačkog trenera sve te dane. Angolac, nije skidao hrvatskog dresa. Jedan dan nosi bijeli s kockicama, sljedeći dan crveni. U Hrvatskoj je po prvi put. I kod predsjednika Josipovića gledam ga u obilježjima Igara. Zamislite tek njegova iskustva. Razgovorah kratko s njim. Nevjerojatne impresije i radost. Pa on se nije odvajao od Hrvata, s njima i na ručku i na bazenu, i na nogometu i kod predsjednika, i na zabavi do duboko u noć. Ne moram niti spominjati da se nije niti jednog trenutka kao crnac osjećao diskriminiran. E, to je uspjeh Igara! Otići će taj mladi plivački stručnjak u Angolu i tamo pričati o Zagrebu, o Hrvatskoj. Koliko je to tek vrijedno, mnogi nismo svjesni.
Veli mi naša Anita, voditeljica delegacija Hrvata iz Srbije kako je imala malo strah kako će ljudi na Trgu bana Josipa Jelačića reagirati kada se oni budu u defileu pojavili noseći srbijansku zastavu. Što se dogodilo? Dobiše najveći pljesak gledatelja. Bravo Zagrebu, bravo Hrvatskoj! To su Hrvatske svjetske igre!
Koji to projekt može pokrenuti nekakva udruga kojim bi se oduševili toliki mladi da po prvi put posjete domovinu svojih pradjedova?
Upitah neke uvažene djelatnike sportskih saveza: Kada biste vi u Hrvatskoj organizirali neko natjecanje i pozvali mlade iz svijeta da o vlastitom trošku dođu i da još trebaju platiti kotizaciju, biste li imali i koliko natjecatelja?
– Uf, u takvim okolnostima teško da bi nam netko došao – iskreno mi odgovaraju!
A vidite, to može Hrvatski svjetski kongres! Ali ne može sam. Što je najveća dobit ovih Igara? Posta on državni projekt, u njega se uključiše najveće državne institucije. Trebaju se svakako uključiti još više, ali nakon što se Hrvatski svjetski kongres pokazao kadrim dva puta na krajnje volonterski način i uz skromnu potporu države organizirati Igre, sada je to bilo očitovanje zajedništva koje nam toliko nedostaje.
Pa ako predsjednik države, Hrvatski sabor, Vlada odnosno Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Grad Zagreb, Turistička zajednica grada Zagreba, Hrvatska matica iseljenika, Hrvatski olimpijski odbor, Hrvatski nogometni savez kao i svi drugi nacionalni savezi, pomažu vrlo jasno i konkretno organizaciju ovog projekta, onda on ima budućnost jer je postavljen na zdravim temeljima. Treba svakako i u tom pogledu učiniti više, ali ovdje nije bilo mjesta nikakvoj politici i politiziranosti već jednom zajedničkom cilju: vrednovanju hrvatskog izvandomovinstva i ovog plemenitog projekta koji ima toliko komparativnih prednosti.
Da ne govorim kako su nas kvalitetno pratili mediji. To su velike pozitivne vrijednosti i napredak Igara.
Nazvah predstojnicu Krstičević kada nam se jedan mladić povrijedio i završio u bolnici. Odmah je žurno reagirala i mladić je za nekoliko minuta bio zbrinut. U jutro me zove i pita kako je mladić i je li ima sve što je potrebno i treba li nešto još dodatno napraviti, možda ga voziti u Austriju, dovesti sportskog liječnika i sl. To su Hrvatske svjetske igre! Ova gesta predstojnice se ne uči u školi, ona nije glumljena, već je ona korektna i konkretna i totalno se uklapa u ono što proživjesmo ovih dana.
Igre su prošle – krasne uspomene ostaju. Mnogi se vratiše svojim kućama u dalek svijetu živi i zdravi. Hvala Bogu. Tijekom Igara nije bio niti jednog najmanjeg incidenta pa niti jedna ozbiljnija sportska povreda.
Igre su već 2017. godine. Neka nas ovaj zdravi, pozitivan duh Igara još dugo drži. Udružimo se i organizirajmo Igre zajedno, još puno bolje i uspješnije.
Mladi će poput zaraze svakako širiti taj pozitivan duh Igara u sredinama u koje se vratiše.
Hajdemo sada i vi u Hrvatskoj i mi izvan Hrvatske učiniti još jedan korak više. Jer, mi smo jedan narod. Mi smo jedno srce!
From: Željko Batarilo
Izvor: croative.net
