Idiotizam hrvatske vanjske politike: Pusićka objavljuje rat Rusiji?
Nakon što je Ina zbog korupcije i/ili vanjske politike Hrvatske ostala bez koncesije u Siriji, ta sunitska zemlja pod šijitskom upravom ponovno je saveznica SAD-a i EU protiv sunitskog Kalifata. Ništa zato, Hrvatska je brzo pronašla novog neprijatelja.
Beznačajna Vesna Pusić krenula je s praćkom na Golijata, na moćnu Rusiju! Idiotizmu hrvatske politike nema kraja.
Sve sile ovog svijeta čekaju što će izjaviti njihova Vesna Pusić u ime Lijepe Naše. A ona reče da se nada kako će u Rusiji prestati sve aktivnosti po modelu Mile Martića. Zanimljivo, upravo ta njena izjava promovira martićevce kao posrednike u našem poslovanju s Rusijom. Skockala se Vesna Pusić, zauzela direktorsku pozu, a moja supruga misli da je oblači naša domaća modna kuća Image Haddad. Treba je prijaviti uvoznom lobiju. Pusićka je zaboravila da je plan Z4 kreiran u ruskom veleposlanstvu u Zagrebu, u vrijeme kada je Rusija bila u velikim problemima. Članstvo u EU ne obvezuje Hrvatsku na sankcije prema bilo kome. Sankcije protiv Rusije možemo iskoristiti za izlazak iz EU.
Destabilizacija Ukrajine i istoka EU krenula je iz zapadnog dijela EU, a (obostrane) sankcije najviše će pogoditi tranzicijski istok EU, koji je nakon pada Željezne zavjese postao proizvodna konkurencija snažnijim članicama EU. Kao što smo mogli očekivati, SAD, Britanija i Francuska izuzele su iz sankcija svoje velike i unosne ugovore sa Rusijom, Njemačka je uglavila svoje tajne bilateralne sporazume s Rusijom, pa sankcije ugrožavaju Poljsku, Češku, Slovačku, Mađarsku i Hrvatsku. Licemjerje ide tako daleko da Britanija nastavlja izvoziti u Rusiju precizne puške, odgovarajuće streljivo i pancirke. Američki ExxonMobil nesmetano crpi rusku naftu, a Francuska nastavlja gradnju i isporuku Rusiji drugog ratnog broda tipa Mistral. EU se proširila na tranzicijski istok radi kontrole tog tržišta, koje je po svim ljudskim i Božjim zakonima trebalo ostati otvoreno.
Samoproglašeni hrvatski velikani guraju se u prvi plan, da Hrvatska prva dobije šamar. Robert Vartanovič Markarjan, doktor povijesti, ekspert za Aziju i Afriku, trenutni ruski veleposlanik u Hrvatskoj, prethodno je bio ruski veleposlanik baš u Siriji, u kontaminiranom razdoblju 1999-2006. Tada je provedena prva privatizacija Ine, a naše naftne koncesije u Siriji ostale su zamračene. Navodno su iste naftne rezerve Mađari sakrili/deponirali baš kod ruskih naftnih kompanija. Nimalo impresioniran Vesnom Pusić, Markarjan nam hladno veli kako ćemo patiti zbog sankcija prema Rusiji. Zašto mi? Neka pate Vesna Pusić, Zoran Milanović i Ivo Josipović! Dragi naši Rusi, dragi prijatelji našeg velikana Branka Jelića, dragi naši zaštitnici, što se nas tiče možete sve “naše” ministre poslati u Sibir. Odmah uz bogato naftno nalazište Bijele noći, koje je Ina prodala u bescjenje. Nismo mi bili niti protiv Staljina. I to je bila zapadna podvala, koja nam je priredila 50 godina straha od invazije Rusa. Vladajuće neznalice ne mogu dokučiti koliko je Markarjanova opomena za nas financijski teška.
Kako se ponovno moglo dogoditi da se malena i prezadužena Hrvatska, zemlja pred neizbježnim bankrotom, gura u velike svjetske sukobe? Dugi niz godina, prije nego što je njena koalicija došla na vlast, dozvolili smo da se Vesna Pusić i njen interesni krug šepure okolo o našem trošku i na našu štetu. Odrađujemo tuđe prljave poslove, dodvoravamo se svjetskim centralama, solimo pamet pametnijim od nas, a za uzvrat je Fitch snizio naš kreditni rejting. Dok institucije EU hvale samoubilačko ponašanje Hrvatske na vanjskopolitičkom planu, a Angela Merkel zbog sankcija Rusiji poslušno dolazi u Dubrovnik, gdje je Ivo Josipović pobjednički šeta kao svog osobnog kućnog ljubimca, svjetski kapital nam šalje prikrivenu poruku da sa svakim svojim uskakanjem u tuđe misije, odnosno kroz svoje nepotrebno zamjeranje državama i nacijama, raste rizik za investitore u ovoj zemlji. To nam je toliko puta ponovljeno i konkretno stavljeno na znanje, da samo kreteni ili naši neprijatelji mogu to ignorirati.
Kompleksi Jugoslavena
Hrvati nikako da se oslobode kompleksa Jugoslavije, koja je bila veća, mnogoljudnija, proizvodno i vojno snažnija država, koja je kroz parametre Jalte automatski bila uključena u Hladni rat. Proklamirana samostalnost Hrvatske je besmislena ako ćemo ponovno voditi tuđe ratove. Smisao Hrvatske je da se oslobodimo svake okupacije, uključujući i ovu, koja je provedena nevojnim sredstvima. Suprotno agresivnosti i surovosti liberalnog fašizma, smisao Hrvatske je da nadvisi Jugoslaviju glede ljudskih prava, prava radnog čovjeka i sveukupne socijalne zaštite. Nije smisao tranzicije u tome da komunjare postanu liberalni fašisti. Samo fašisti mogu seliti iz jednog fašističkog tabora u drugi fašistički tabor.
Hrvatska ne smije dozvoliti poslovanje s Rusijom preko Srbije. Dobri odnosi Rusije, Srbije i Republike Srpske ne trebaju smetati Hrvatskoj da ima korektne izravne odnose sa Rusijom. Mađari su dugo godina dominirali na našem prostoru, pa bi po rečenoj iskrenutoj logici svaki prijatelj Mađarske trebao biti naš neprijatelj. Zar nismo dozvolili da nam Austrijanac Hitler formira NDH i postavi za svog izaslanika najgoreg austrijskog monarhistu? Suprotno našim trenutnim potrebama, s Rusijom jačamo kulturne i znanstvene veze, a ekonomske zanemarujemo. Rusija je spremna podržati zaseban hrvatski entitet u BiH, ali to nije spremna Hrvatska. Moramo tražiti od Rusije da zaštiti Hrvate u BiH. Pogledajte ponašanje Bakira Izetbegovića. Nakon pobjede Recepa Tayyipa Erdogana na izborima za predsjednika Turske, Izetbegović ga je u izravnom videolinku nazvao “našim vođom”. Što ako je sve ovo što se događa u Ukrajini i oko Ukrajine dogovorena igra velikih protagonista – kao u stara vremena, Rusi su se spustili na Krim, nasuprot Turskoj. Imamo previše svojih problema da bi se petljali u one svjetske, koje ne razumijemo, na koje ne možemo utjecati, nego glupo preuzimamo negativne učinke.
Jadranka Kosor kao premijerka RH izigrala je dogovor s Rusima o dugoročnoj opskrbi plina. Riječ je o totalnom nesnalaženju u vanjskoj politici i geostrateškim odnosima. To je izgubljenost u vremenu, kašnjenje za dva desetljeća. Okrenuli smo se Italiji, koja se oslonila na Gaddafija, koji je ubrzo pao. Jesmo li od Zapada dobili nekakvo obeštećenje? Malo morgen! Bez ikakvih uvjeta, upustili smo se u širenje terminala na Krku, koje u budućnosti treba osloboditi EU od mogućih ucjena Rusije. Najprije smo razbucali relativno bezopasnu kumulaciju na Krku, uključujući značajnu proizvodnju, sve za naše potrebe i za naš izvoz, da bi sada šutke prihvatili gradnju skoro najvećeg svjetskog terminala na našem Jadranu, u Lijepoj Našoj, bez ikakvih uvjeta i bez oživljavanja naše namjerno uništene proizvodnje. Možete li zamisliti silinu naftnog i plinskog protoka prema moćnim europskim industrijama i za druge potrebe? Ostaje nam pogađati hoće li se u našem Jadranu izliti samo pet oštećenih tankera, ili čak njih deset.
Pogubna interakcija sankcija
Kada treba u ovakvim okolnostima dogurati do proljeća, bitna je kultura preživljavanja. Tko je kod nas pametan, hitno će nabaviti drva ili ugalj, za zimu-dvije. Hrvatska nema nikakvu strategiju glede mogućeg širenja Sibira u naše krajeve, za mjesec-dva. Kao, riješit će to EU. To je krivo promišljanje – riješit će to snažnije članice EU za svoje potrebe. Europa će se smijati kako se smrzavamo na Jadranu. Zar financijski inženjering u EU nije dokazao koliko se fućka razvijenijim članicama EU za siromašni jug Europe? Što ako Rusija ustraje u svojoj politici prema Ukrajini? Kada tražimo izvorište sukoba, moramo prepoznati kojim članicama EU ovakvo stanje odgovara, a koje će snositi teške posljedice.
Bilo je najavljeno da će EU sa svojim sankcijama Rusiji napasti ruske financije i rusku vojnu proizvodnju. Baš me zanima koliko ruskih migova godišnje kupe Francuska i Britanija. Kako ostaviti iznad vode filijale ruskih banaka po EU, a presjeći njihove veze s njihovim centralama u Rusiji? EU želi da ruski krediti poduzećima u EU žive svoj život, a da na udar dođu državne obveznice i udjeli, što je providno. Nitko iz EU ne smije prodavati Rusiji tehnologiju za vađenje nafte iz mora. Osim velikih europskih sila. Uostalom, zar to ne bi dovelo do gušenja razvoja te tehnologije? Hrvatska treba rusku tehnologiju vojnih letjelica, baš onih koje su danas na nivou školskih, koje će kod nas jeftino spasiti vojnu i drugu zrakoplovnu struku.
Presudio je zakon spojenih posuda. Rezultat sankcija prema Rusiji je pad na svim svjetskim burzama. Nije to samo kod nas – sve europske zemlje vode neznalice i idioti. Zanimljivo, tržišna vrijednost svih ruskih tvrtki koje su izašle na burzu, manja je od vrijednosti korporacija Microsoft i Google, koje su zapravo kule od karata, oblik reketa, izgrađen na suzbijanju sankcija i tržišnog izolacionizma. Činilo se da je savez za Hrvatsku povukao snažan potez kada je na svoju osnivačku konvenciju pozvao ruskog veleposlanika, ali je to brzo potrošeno kroz neodmjerene izjave protiv Rusije od strane pojedinih čelnika manjih stranaka. Bilo bi dobro da nam Savez za Hrvatsku može ponuditi svoje posredovanje prema Rusiji. Savez za Hrvatsku treba iskusnog diplomatu, koji nikada nije pripadao jugoslavenskom pogonu. Hrvati trebaju direktno pomoći narodu Ukrajine, načelno osuditi ovakvo rješavanje međudržavnih i međunacionalnih problema, ali se suzdržati glede arbitriranja i soljenja pameti moćnijim i pametnijim od nas.
Tvrtko Dolić/croative.net
