Virusom ebole koji se širi po zapadnoj Africi do sada je zaraženo najmanje 2127 osoba. Umrlo ih je najmanje 1145. A sve to moglo je biti izbjegnuto, tvrdi Leigh Phillips u tekstu koji je u časopisu Jacobin objavljen pod naslovom “Politička ekonomija ebole”.

U uvodu svog teksta Phillips se koristi, kako kaže, sasvim pogođenom sprdnjom satiričnog portala The Onion. Naslov teksta kojeg je The Onion objavio krajem prošlog mjeseca glasio je “Stručnjaci tvrde: Od cjepiva protiv ebole dijeli nas barem još 50 bijelaca”.

Protiv ebole postoje eksperimentalna cjepiva i lijekovi koji bi relativno brzo mogli biti spremni za uporabu. No, farmaceutske kompanije ne ulažu pretjeranu količinu truda u borbu protiv bolesti koja, barem za sada, pogađa tek najsiromašniji, i većinom crnački, svjetski kontinent. “Da su ljudi koji su zaraženi ebolom bijeli, problem bi bio riješen”, tvrdi Phillips.

Cjepivo postoji, ali se u njega ne ulaže

Jeremy Farrar, kanadski specijalist za infektivne bolesti, u nedavnom je intervjuu za Toronto Starr podsjetio na nesreću koja se 2009. godine dogodila u laboratoriju u Njemačkoj, a nakon koje je od ebole obolio njemački znanstvenik. Odmah mu je iz Kanade dopremljeno eksperimentalno cjepivo protiv ebole koje su razvili tamošnji liječnici, čime mu je spašen život.

“Problem ebole se ne rješava zbog toga što se na rješenju problema ebole ne može zaraditi. To je neprofitabilna bolest”, tvrdi Phillips koji ističe da je ebola od 1976. godine, kada je prvi put zabilježena, usmrtila 2400 ljudi, većinom Afrikanaca.

“Velike farmaceutske kompanije znaju da je tržište za borbu protiv ebole minijaturno, a trošak razvoja lijekova značajan”, piše Phillips, te ističe da su znanstvenici u zadnjih deset godina postigli ogromne napretke u borbi protiv ove smrtonosne bolesti. Lijekovi koji mogu pomoći pacijentima zaraženima virusom ebole praktički postoje, ali farmaceutske kompanije do sada nisu iskazale interes za njihovu proizvodnju.

Farmaceutskim kompanijama ebola nije dovoljno isplativa

Antony Fauci, direktor američkog Nacionalnog instituta za alergije i infektivne bolesti, zadnjih tjedana u medijima upozorava kako znanstvenike milimetri dijele od cjepiva protiv ebole, ali nikako ne mogu osigurati potrebna sredstva da svoj rad privedu kraju.

“Imamo ljudske kandidate, cjepivo smo koristili na majmunima, rezultati su obećavajući, ali farmaceutske kompanije nemaju dovoljno poticaja da ulože sredstva u izradu cjepiva protiv bolesti koja uzrokuje manje epidemije svakih trideset ili četrdeset godina”, izjavio je Fauci za Scientific American.

“Epidemije ebole zahvaćaju najsiromašnije zajednice na svijetu. Iako izazivaju veliku količinu medijske pozornosti, rijetko se išta dogodi. Ako promatrate situaciju iz perspektive farmaceutskih kompanija, jasno vam je da nema pretjeranog interesa da se cjepivo protiv ebole provede kroz tri obvezne faze testiranja i stvori se cjepivo koje je potrebno tek desecima tisuća ili eventualno stotinama tisuća ljudi”, kaže za američki Vox Daniel Bausch, znanstvenik iz laboratorija za biomedicinsko istraživanje u Peruu.

Problem je to na koji otvoreno upozorava i John Ashton, direktor britanskog Zavoda za javno zdravstvo, koji je u dnevnom listu Independent objavio tekst u kojem oštro proziva farmaceutsku industriju zbog “nedostatka volje da investira u istraživanja koja će rezultirati lijekovima i cjepivom protiv ebole”.

“Farmaceutska industrija ne želi se upustiti u borbu protiv ebole zato što je broj potencijalnih žrtava, iz njihovog kuta gledišta, jako malen i ne opravdava takvu investiciju. Radi se o moralnom bankrotu kapitalističkog djelovanja u odsustvu etičkih i društvenih okvira”, poručio je Ashton.

Koliko vrijedi 23 tisuće ljudskih života? Manje od 870 milijuna dolara

Phillips tvrdi kako širenje virusa ebole u Africi nije jedini slučaj koji ilustrira kako se neodgovornost farmaceutske industrije plaća ljudskim životima. Isti je slučaj, piše Phillips, i sa antibioticima u koje se nije ulagalo gotovo trideset godina. Zbog nepostojanja novih antibiotika i evolucije mikroorganizama koji su postali otporni na antibiotike kojima trenutno raspolažemo, ljudska će vrsta kroz dvadeset godina ostati bez lijekova za tretiranje svakodnevnih infekcija, upozoravaju liječnici. Podsjećamo, prije otkrića antibiotika upravo su bakterijske infekcije bile među najčešćim uzrocima smrti.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), u travnju ove godine upozorila je na opasnost od širenja bakterijskih infekcija upravo zbog nepostojanja odgovarajućih antibiotika. Međutim, farmaceutske kompanije otvoreno priznaju da im se ne isplati ulagati u razvoj novih lijekova koje će ljudi koristiti tek u rijetkim i neočekivanim situacijama. Izrada svakog novog antibiotika, tvrde iz farmaceutske industrije, košta ih oko 870 milijuna dolara, što je trošak koji se, prema rezoniranju farmaceutske industrije, ne može opravdati stotinama ili tisućama ljudskih žrtava.

Prema izvješću američkog Centra za kontrolu zaraznih bolesti (CDS) svake godine se dva milijuna ljudi zarazi bakterijama koje su otporne na antibiotike. Od tog broja umre ih oko 23 tisuće.

Izvor: index.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save