Lustracije trebaju krenuti od sveučilišta
Imamo niz tektonskih poremećaja. Institut referenduma napadnut je iz dva pravca. Ustavni sud proglasio je neustavnim referendum o ćirilici. SDP pokreće izmjene Zakona o referendumu na tragu njegovog onemogućavanja.
Zakon o referendumu može se mijenjati samo kroz institut referenduma. Istovremeno, Ivo Josipović koristi državu za svoju osobnu promociju, a nove teme su lustracije. O potrebi provođenja lustracija u Hrvatskoj pisao je Frankfurter Allgemeine Zeitung. Europski pučani tražili u lustracije u Hrvatskoj, prije izbora za Europski parlament.
Hrvatska je noćna mora za normalne Hrvate. Ivo Josipović bio je član SKH, pripadao je jugoslavenskim strukturama, da bi se očitovao kao titoist i u ovoj formalno samostalnoj hrvatskoj državi. Kako je uopće bilo moguće da se takav Ivo Josipović kandidira za predsjednika RH? Strašno je da Josipović kao direktno izabrani predsjednik RH mirno promatra onemogućavanje instituta referenduma. Jelena Lovrić požurila je pohvaliti Ustavni sud. “Postoje teme koje treba izuzeti od izjašnjavanja građana”, veli nam Lovrićka, velika nada Partije na prvim višestranačkim izborima u RH. Zamislite tu pamet i taj bezobrazluk.
Ukinuti drugi mandat
Trebamo ustavno i zakonski zabraniti da osoba ili stranka na vlasti dobije drugi mandat. Vlastodržac koristi državu za svoju vlastitu promociju, prilagođavajući svojim potrebama sve zakone. Kao da je na čelu jedne sređene zemlje u blagostanju, Ivo Josipović uz besmisleno i skupo osiguranje lagodno šeta Lijepom Našom, sve o našem trošku. Tijekom svog mandata, ugostio je na naš teret skoro 50 tisuća osoba. Dovoljno da dobije izbore u prvom krugu. Umjesto da se Josipović i njegovi suradnici prime konkretnog posla, oni uređuju internetske stranice u funkciji Josipovićeve osobne promocije. Istovremeno široka interesna skupina oko Ive Josipovića u glavnim medijima nameće ona predizborna pitanja za koja pretpostavlja da bi se na njima mogla poskliznuti Kolinda Grabar Kitarović.
Kao što reče, Kolinda je svjesna da će kampanja biti ne prljava nego podla. Njen protivnik Ivo Josipović nastojat će da je osobno direktno ne uvrijedi, ali se zato pokrenula sva sila društvenih nametnika, kojima pašu ovakav predsjednik RH, ovakav premijer RH i ovakva Hrvatska. Kolinda homoseksualce gleda kao susjede i prijatelje, a umjesto o pravima manjina progovorila je o pravima konkretnog pojedinca. Najavila je smanjenje zaposlenih u Uredu predsjednika, a povukla bi pravi potez da najavi repozicioniranje značajno manjeg i jeftinijeg Ureda predsjednika uz Banske dvore, ili u njima, što bi stranim državnicima i stranoj diplomaciji pojednostavnilo posjetu Hrvatskoj, a njoj samoj olakšalo uključivanje u rad Vlade i komunikaciju s Vladom, kao i korištenje svih resursa Vlade RH.
Josipović može iskrojiti samo partizansku kapu
Jutroslaveni nam sugeriraju da je Kolinda suvišna jer računa na Josipovićevo izborno tijelo. To je logika na nivou partijskog embrija. Zanimljivo, predsjednik posprdno nazvan Pravednik više ne spominje pravednost, na kojoj se poskliznuo. Došao je s krizom i dao svoj osobni doprinos produbljivanju depresije, da bi konačno dokučio kako imamo ozbiljnih gospodarstvenih problema. Josipović reče da se protivi svakoj diskriminaciji! A tko se to javno ne izjašnjava protiv diskriminacije? Josipović se zapravo nije jasno odredio prema homoseksualcima, niti je dao naslutiti da je sam homoseksualac. Navodno je Ivo Josipović u heteroseksualnom braku, otac jedne djevojčice, ali to ne mora značiti da nije civiliziran. Malo je čudno što je Josipović prozvao Tomislava Karamarka kao krivca što ne može više misliti na sebe. Valjda mašta o Karamarku! Da se Karamarko nakiti s partizanskom kapom, Josipović bi pao u ekstazu, a to bi razveselilo i svu heteroseksualnu populaciju. Nego, zar je moguće misliti o Ivi Josipoviću?
Nitko ne očekuje da se Ivo Josipović snađe glede modnih detalja, ali partizanska kapa? Ne snalazi se niti u pravnoj povijesti BiH. Veli da o izmjenama Daytonskog sporazuma mogu odlučivati samo u BiH. Josipović previđa da su Daytonski sporazum kreirali Amerikanci, a potpisali su ga Franjo Tuđman i Slobodan Milošević kao predsjednici Hrvatske i Srbije, Tuđman najvjerojatnije uz prisilu SAD-a. Zamislite da Ivi Josipoviću međunarodna zajednica prepusti kreiranje nove entitetske mape BiH. Gdje je ta BiH? Ovo iza Une? Nije on od jučer, još je u Splitu skonto da je Hercegovina negdje sjeverno. Jesu li muslimani Bošnjaci, ili su Bošnjaci muslimani? Jeli Milorad Dodik rođak Milorada Pupovca?
Hoće li Josipović ponovno u Banja Luku i Beograd?
Možda ste zaboravili kako se Josipović nakon izborne pobjede rastrčao po Balkanu, kako je sa čelnicima Srbije i Republike Srpske proslavio svoju pobjedu, glumio značajan regionalni faktor, donio nam optužnice JNA i nakon toga je išla samo njegova slika, bez ikakvog tona. Vjerojatno je uslijedilo šamaranje iza scene od strane onog centra moći koji je Josipovića doveo na vlast. Navodno je iskazano veliko britansko nezadovoljstvo politikom Ive Josipovića i očigledno samostalnog Dejana Jovića, jer ignoriraju sukob Londona i Moskve. Borisa Tadića u Srbiji srušila je podrška Ive Josipovića. Srbi su Josipoviću jasno stavili na znanje da svoje partizanske gluposti može prodavati samo u Zagrebu. Josipović je teško preživio šok da Srbi više ne obožavaju Tita. Nisu Tita nikada niti voljeli, kao niti ostale hrvatske komunjare. Srbi su biste Maršala zamijenili s bistama Vojvode. Ivo Josipović postao je Hrvat u Beogradu, poput Franje Tuđmana. Jednako kao i Franjo, danas poziva na nacionalno pomirenje. Možemo li uskoro očekivati da pravosuđe pusti kriminalce hrvatske nacionalnosti na slobodu i provede novu beogradsku popunu tajnih službi ?
Padale su partizanske izjave, crvena petokraka postala je hit, okupljali su se lažni partizani i lažni ljevičari, da bi najedanput sve zamrlo, kao da smo desetljećima živjeli u zabludi. Ivo Josipović pritajio se poput Stipe Mesića na kraju njegovog prvog mandata, kada je napad na križeve i Crkvu u Hrvata odgodio za svoj drugi mandat. Naciju više ne brinu sami predsjednici i predsjedničke ovlasti – javlja se sumnja tko je glavni na Pantovčaku. Svih ovih 25 godina na funkciji predsjednika smjenjivali su se lažni partizani, a vladali su i trajali samo određeni savjetnici. Lustracije trebaju najprije zahvatiti sve strukture RH, pa tek onda na red dolaze one jugoslavenske.
Lustracije trebaju krenuti od sveučilišta
Partija plasira tajne urotničke planove HDZ-a, a ovaj put nudi lustracije kao kampanju HDZ-a i Kolinde Grabar Kitarović. O kakvim je lustracijama riječ? U Mađarskoj su lustracije provedene na osnovu prokazivanja, a u Poljskoj na osnovu osobnog priznanja nekog pripadnika komunističkog režima. Ako prihvatimo poljski model, nećemo lustrirati nikoga. Hrvatska je jedina postkomunistička zemlja u kojoj nisu provedene nikakve lustracije. Hoće li se lustracije u Hrvatskoj svesti na osobe koje su surađivale s pripadnicima represivnog aparata, ili i na one koje su bile iznad takvog aparata, zapovijedajući smaknuća i progone, kao i na one koji su stvarali sveučilišnu i ideološku klimu za ubojstva i progone. Znamo tko je predavao matematiku, kemiju i statiku, a tko je predavao marksističke discipline i marksistički obojene društvene znanosti. Kada razmišljamo koje dijelove društva lustrirati, moramo imati na umu činjenicu da su Ivo Josipović, Vesna Pusić i Milorad Pupovac ušli u politiku sa Zagrebačkog sveučilišta.
Smiješno je da Hrvoje Klasić i Nadežda Čačinović sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu govore o lustraciji drugih. Klasić kao predmet lustracija prepoznaje inspektore milicije, visoke oficire JNA i suce koji su bili članovi Partije. Pita hoće li lustracije zahvatiti i one koji su se integrirali u RH. Prvo, lustracije su potrebne baš zato što su se jugoslavenske strukture integrirale u RH. Drugo, koga zanimaju milicajci i oficiri? Tranziciju su onemogućili jugoslavenski i komunistički kadrovi na sveučilištima i oni u ostalim društvenim asocijacijama. Hrvoje Klasić, Tvrtko Jakovina i Ivo Goldstein predaju na Odsjeku za povijest zato što su prošli selekciju od strane kadrova koji su prethodno prošli provjeru i podršku Partije i Udbe, što je prepoznatljivo i po njihovom iskrivljavanju povijesnih činjenica. Lustracije najprije trebaju zahvatiti naša sveučilišta.
Integrativna kultura sjećanja
Nadežda Čačinović je kulturna osoba, nije predavala ONO i DSZ, ali je ipak pripadala komunističkim strukturama.
Čačinović govori o komunističkim zločinima, kao da su oni ključ lustracija. Neka ubojice progoni pravosuđe, a lustracije trebaju zahvatiti komunističke strukture, prvenstveno sveučilišne, uključujući i rijetke kulturne osobe unutar takve populacije. Nitko se od njih 90-tih nije dragovoljno i kulturno izmakao, prepuštajući svoje mjesto ljudima novog vremena. Znate, nemamo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu profesore formata Martina Heideggera, pa da mu progledamo kroz prste zbog njegovih znanstvenih zasluga. Znanosti je jako malo. Koga zanima što je netko na Odsjeku za povijest FFZ-a otkrio kako je Tito žderao makedonski grah prije bježanije preko Neretve?
Prema mišljenju Zlatka Hasanbegovića sa Instituta Ivo Pilar “za Ivu Josipovića petokraka zvijezda, troroga kapa, te srp i čekić simboli su borbe za slobodu i demokraciju, suprotno onome što ti simboli znače potomcima onih koji su završili u Teznu, Hudoj jami ili Jazovki. Hasanbegović uvodi pojam integrativne kulture sjećanja, koja nameće svjesni zaborav i izbjegavanje hridi. Drži da bi 30. svibnja 1990. trebalo postaviti kao nultu točku hrvatskog društva. Predlaže ukidanje preambule Ustava, što normativno ne mijenja ništa, a smanjilo bi mogućnost manipulacija s prošlošću. “Smisao je lustracija u uspostavi istinskog demokratskog poretka i građanskog društva koje ne bi bilo kontaminirano jugoslavenskim komunističkim totalitarnim naslijeđem.”
Za razliku od takvog prijedloga Hasanbegovića, prihvatio bih 1102. kao našu nultu godinu, kada je Pacta conventa poništila hrvatsku samostalnost. Nultu u smislu da nema novih nacionalnih simbola, koji su posve redizajnirali originalno hrvatsko nacionalno biće. Trebamo odbaciti svako nacionalno određenje koje se zasniva na kasnijim događajima i kasnijim hrvatskim velikanima. Umjesto odsijecanja naše starije povijesti, proveo bih odsijecanje novijih stoljeća nepotrebnog lutanja, koja su zamalo poništila naš temeljni identitet. Zamislite da se u Savezu za Hrvatsku stranke spore samo oko ekonomskog programa, a ne oko toga tko je radićevac, tko starčevićanac, tko pravaš, a tko samo hrvatski branitelj. Svoju budućnost ne trebamo graditi na prijeporima 1990. godine, nego iz perspektive Branimira, našeg autonomnog povijesnog protagoniste. Time se na kvalitetniji način vraćamo integrativnoj kulturi sjećanja, koju promiče Zlatko Hasanbegović.
Lustracije po rimskom uzoru?
Mišljenja sam da lustracije trebamo ugraditi u svoj demokratski sustav, slično onome što se događalo u antičkom Rimu, uz najznačajniju razliku da su obvezne nakon svakih izbora. Garnitura na odlasku dužna je povući sa sobom sve osobe koje je instalirala. Hrvatska se raspada zato što je 90-tih preuzela sve jugoslavenske nametnike, da bi se nakon svakih izbora krcali novi neradnici. Nije dovoljno reducirati državnu administraciju – trebamo postaviti lustracijske mehanizme koji će spriječiti novo bujanje birokracije. Samo u slučaju neizbježnog odlaska s državnih jasli nakon dolaska nove vlasti, stručne osobe radije će ostati na svojim profesionalnim zaposlenjima, nego da se krcaju u političke institucije.
Rimski cenzori, koji su svakih pet godina provodili lustracije, bili su odgovorni za javni moral i sve društvene manifestacije koje su se održavale na teret države. Lustracije su bile jako bitne za Rim, u smislu obnavljanja nade, jer su značile novi početak. Simboličko žrtvovanje životinja stvaralo je ozračje za dužnosničke smjene, koje su se u Rimu povremeno zaista provodile kao i žrtvovanje životinja. Hrvatska se iznutra slomila zato što je sve ostalo isto. Ubija nas činjenica da gospodarstvo pada, prezaduženost raste, a svaka nova koalicija zapošljava svoje stranačke neradnike na visoko plaćenim pozicijama. Najgore od svega, mnogima je to prvo zaposlenje.
Ljevica se zgurala pod okrilje Franje Tuđmana
Jutroslaveni su nekako sakrili odnos Hasanbegovića prema Partiji, koju treba lustrirati bez ostatka, ali se zato daje prostor njegovom prigovoru HDZ-u kao pokretaču lustracija, jer je ta stranka okupila najveći broj udbaša. Hasanbegović je uočio da se hrvatska ljevica (ako je tako možemo nazvati) počela pozivati na Franju Tuđmana. O toj zabrinjavajućoj pojavi pisao sam više puta. Ovdje ću dodati da je riječ o Tuđmanovom nakaznom pomirenju po krvnim zrncima, koje je sramotno izjednačilo kriminalca osuđenog za krvni delikt, udbaša krvavih ruku, komunističkog cinkera pokajnika, i nekog našeg istaknutog hrvatskog intelektualca. Uspoređujući razmjere agresije na Hrvatsku i BiH sa zločinima počinjenim od strane Hrvata, možemo reći da je takvih zločina bilo relativno malo, a počinitelji su kriminalci i udbaši. Tko je želio dobro ovoj zemlji i hrvatskoj nacionalnoj ideji, morao je spriječiti takvo pomirenje.
Cenzori pomirenja bili su Josip Manolić, Josip Perković i slične osobe, koje u pomirenje nisu smjele ući. Kako će Hrvoje Klasić proniknuti stariju povijest, kada se gubi u vremenu koje je proživio. Ne prepoznaje obmanu jugoslavenskih struktura, koje su uz nekoliko novih parola nastavile vladati Hrvatskom, nego govori o odluci Franje Tuđmana da iskoristi dobre kadrove u izgradnji i obrani demokracije. Takvim dobričinama Njemačka sudi za konkretno ubojstvo hrvatskog emigranta. Navodno u Lex Perkoviću svoje prste ima i Ivo Josipović? Ili netko od njegovih suradnika. Klasić tvrdi da Hrvatsku ne ugrožavaju niti komunisti niti udbaši. Možda je tako, ali Hrvatsku zasigurno ugrožavaju preskupa učilišta i sveučilišta, koja su zadržala jugoslavenski karakter i jugoslavenske kadrove, koja su uglavnom takvima kao što je Klasić otvorila svoje katedre, za reinterpretaciju povijesti na našu štetu i o našem trošku.
Što znači dopustiti titoistima učešće u vlasti, pokazuje najnoviji napad na direktnu demokraciju u Hrvatskoj, odnosno na institut referenduma. Zamislite, nama će tamo neki Peđa Grbin određivati okvire demokracije u Hrvatskoj. Umjesto da smanji referendumski prag, SDP uvodi prikupljanje potpise u državnim prostorijama i kontrolu nad financiranjem referenduma. A financiranje svih ostalih izbora ostaje zamračeno. Pa tko odvoji kunu-dvije za referendum, njemu će doma ili u njegovo poduzeće vjerojatno stići porezna inspekcija. Možemo li očekivati pravilo da potpise za referendum dajemo ispred istražnih zatvora? Zakon o referendumu može se mijenjati samo kroz referendum, a tako je trebao biti donesen i sadašnji, kao i svaki drugi. Svejedno je kakva je praksa bila, kakva je praksa u drugim zemljama, jer je retardirano mijenjati zakon o referendumu na drukčiji način.
Tvrtko Dolić
